https://www.slobodnaevropa.org Radio Slobodna Evropa/Radio Liberty je međunarodni medij koji pokriva Centralnu i Istočnu Evropu, Kavkaz, Centralnu Aziju, Rusiju, Bliski istok i zemlje Balkana. https://www.slobodnaevropa.org/Content/responsive/RFE/sh-SH/img/logo.png https://www.slobodnaevropa.org sh Sva prava zadržava 2010 - RFE/RL, Inc. 60 Fri, 24 Apr 2026 21:55:45 +0200 Pangea CMS – RFE/RL Dvanaest hapšenja, akcije u nekoliko zemalja, operacije preko pet kontinenata i zapljena 4,2 tone droge epilog su međunarodne policijske akcije provedene u Crnoj Gori i Njemačkoj. Među uhapšenima u Crnoj Gori je i S.F., za koga je crnogorska policija navela da je jedan od vođa balkanskog kartela. Crnogorski mediji su ga identifikovali kao Svetislava Filipovića i on je osumnjičen za neovlaštenu proizvodnju, držanje i stavljanje u promet opojnih droga. On se suočava sa kaznom zatvora od 15 godina, a osim toga optužen je za nedozvoljenu trgovinu oružja i eksplozivnim materijalom. O njemu nema mnogo informacija, a objavljujući informacije o akciji iz Europola je rečeno da je u Crnoj Gori uhapšena visokorizična osoba. Dolazi iz Podgorice i ima 47 godine, a od 2002. godine vodi se kao direktor firme "Spectacular," pokazuju podaci javnom registru poslovnih podataka Company wall. Ta firma je do sada primila 139 pošiljki iz 16 zemalja, uključujući Ekvador, Ukrajinu i Kolumbiju pokazuju podaci na Volzi, platformi koja prikuplja podatke o globalnoj trgovini. Prema navodima sa platforme, uvozili su banane, lubenice, sušeno voće i orašaste plodove, dok je među njihovim dobavljačima i kompanija iz Hong Konga. U 2023. godini "Spectacular" je ostvarila ukupne prihode u iznosu od 664.206 eura. Filipović se i kao jedan od suvlasnika kompanije "Europayment". Računi obje kompanije su blokirani. Osim hapšenja u Crnoj Gori, uhapšene su i četiri osobe u Njemačkoj, no još uvijek nema više informacija o njima. Prema podacima Interpola, u Njemačkoj djeluje nekoliko globalnih organiziranih kriminalnih grupa koje se bave širokim rasponom zločina poput trgovine drogom, imovinskog kriminala i krijumčarenja ljudi. 'Snažno ukorijenjene' u rutama trgovine kokainomUhapšeni 15. aprila se terete za višetonske pošiljke kokaina iz Južne Amerike ka zemljama Evropske unije, rekao je ranije direktor Uprave policije Lazar Šćepanović. Kako je pojasnio, ova kriminalna grupa vršila je nabavku, prodaju i posredovanje u prodaji kokaina i kanabisa, kako u Crnoj Gori, tako i zemljama poput Njemačke, Holandije, Belgije, Bolivije, Tajlanda. Ova akcija potvrđuje da uprkos udarima koje su ranije akcije zadale, balkanske grupe nisu nestale, već nastavljaju svoje aktivnosti uz prilagođavanje i obnovu logističkih lanaca, smatra Saša Đorđević iz Globalne inicijative za borbu protiv transnacionalnog organizovanog kriminala. "Balkanske kriminalne grupe ostaju snažno ukorenjene u tradicionalnim rutama trgovine kokainom, posebno na liniji Latinska Amerika – Evropa, pri čemu je Nemačka i dalje jedno od glavnih tržišta," kaže Đorđević. Organizovane kriminalne grupe sa Zapadnog Balkana su u međunarodnim organizacijama, poput Europola i Interpola označene među ključnim za krijumčarenje kokaina iz država Latinske Amerike, poput Brazila, Kolumbije i Ekvadora do tržišta, prije svega Zapadne Evrope. No, osim kokaina, krijumčaren je i kanabis, odnosno 1,5 tona kanabisa pronađenog u 12 različitih zapljena. Kanabis je, kako su rekli iz Europola, krijumčaren u Evropsku uniju iz i preko Albanije, Tajlanda i Sjedinjenih Država. Prisustvo kanabisa, pojašnjava Đorđević, pokazuje da balkanske kriminalne grupe nisu specijalizovane samo za kokain. "Već deluju oportunistički i ulaze i na druga tržišta onda kada ona nude siguran kanal i dobru zaradu", dodaje. U posljednjoj akciji učestvovalo je oko stotinu policajaca, a osim njemačkih i crnogorskih institucija, podršku su pružile i Austrija, Španija i Europol. Prevoz avionimaNakon hapšenja u Crnoj Gori i Njemačkoj Više državno tužilaštvo u Podgorici podiglo je optužnice protiv deset osoba. Krivičnom prijavom osumnjičenima se stavlja na teret da su u više navrata prodavali, prenosili i posredovali u prodaji opojnih droga kokain i kanabis, dok se grupi od četiri osumnjičena lica stavlja na teret i krivično djelo kriminalno udruživanje. "Jedno osumnjičeno lice je u Podgorici, Njemačkoj, Boliviji, Tajlandu, Belgiji i Dominikanskoj Republici, naručivalo i organizovalo pomorski ili vazdušni transport tovara sa velikim količinama opojnih droga – kokain, konoplja i hašiš," navode iz Tužilaštva. I Europol navodi da je grupa pored morskih ruta, koristila i vazdušni saobraćaj. Đorđević pojašnjava da ovo pokazuje da ove mreže stalno prilagođavaju načine i da traže nove kanale za krijumčarenje. "Upotreba avio-saobraćaja, uključujući kurire i generalnu avijaciju, već neko vreme izaziva zabrinutost, ali im se razmere još nisu u potpunosti razjasnile", pojašnjava Đorđević. Osim novih metoda transporta grupe također mijenjaju rute. Tako je istraživanje Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala prošle godine ukazalo da organizovane kriminalne grupe čiji su članovi porijeklom iz država Zapadnog Balkana koriste novu rutu za krijumčarenje kokaina iz Latinske Amerike do Evrope i to preko država Zapadne Afrike. Crna Gora je sjedište i dva kriminalna klana, Kavačkog i Škaljarskog koji se nalaze u sukobu od 2014. godine kada je u Valensiji nestalo nekoliko stotina kilograma kokaina. U njihovim sukobima do sada je poginulo više od 70 osoba. Crna knjiga: Ubistva s mafijaškim potpisomNovi talas ubistava u ratu crnogorskih kriminalnih klanovaZemlja se nalazi na desetom mjestu u Evropi prema Globalnom indeksu organizovanog kriminala za prošlu godinu. Osim nje, u prvih deset zemalja nalaze se i Srbija i Bosna i Hercegovina. Globalni indeks organizovanog kriminala procenjuje nivo kriminala i otpornost na organizovani kriminal u 193 države svijeta. https://www.slobodnaevropa.org/a/kokain-hapsenja-crna-gora-njemacka-droga-organizovani-kriminal-/33733783.html https://www.slobodnaevropa.org/a/kokain-hapsenja-crna-gora-njemacka-droga-organizovani-kriminal-/33733783.html Thu, 16 Apr 2026 17:24:34 +0200 Crna GoraAktuelnowebteam@rferl.org (Una Čilić) Dan nakon što je premijer Crne Gore Milojko Spajić optužio opozicionu Demokratsku partiju socijalista (DPS) da su potpisali tajni sporazum sa vodećom ruskom strankom o antievropskom djelovanju, u prostorije Skupštine je donesen tekst sporazuma. Donio ga je šef poslaničkog klupa DPS-a Andrija Nikolić. Tom prilikom je izjavio da u sporazumu nema spornih odredbi o tome da zemlja neće ulaziti u Evropsku uniju (EU) ako je to suprotno ruskim interesima, kako je tvrdio premijer Spajić. "Ove jučerašnje podmetačine podsjećaju na tvrdnje koje su se pojavljivale uoči ulaska Crne Gore u NATO, kada je tadašnja opozicija govorila da je neko u ime DPS-a u Sibiru navodno obećao da Crna Gora neće pristupiti Alijansi", rekao je Nikolić, prenosi RTCG. Ocijenio je da će Crna Gora postati članica Evropske unije uprkos, kako je kazao, politici aktuelne Vlade. Šta stoji u dokumentu iz 2011?Dokumentom iz 2011. godine Jedinstvena Rusija i DPS su se obavezali da će se konsultovati i razmjenjivati informacije o aktuelnim pitanjima o situaciji u Rusiji i Crnoj Gori, stoji u sporazumu koji je iz DPS-a objavljen na platformi X. "Strane će aktivno uspostavljati odnose i vršiti razmjenu iskustava po liniji svojih predstavnika u organima zakonodavne vlasti", navodi se u sporazumu. Osim toga dogovorena je i organizacija bilateralnih ili multilateralnih seminara i konferencija o "najaktuelnijim pitanjima rusko-crnogorskih i međunarodnih odnosa". Sporazum su potpisali tadašnji politički direktor DPS-a Branimir Gvozdenović i Boris Grizlov u ime Jedinstvene Rusije. Na čelu DPS-a se od 1998. godine nalazio Milo Đukanović. Višestruki premijer i u dva navrata predsjednik Crne Gore Milo Đukanović podnio je ostavku sa mjesta predsjednika stranke 2023. godine nakon što je izgubio na predsjedničkim izborima. Osim zapadnobalkanskih stranaka na tadašnjem kongresu sporazume su potpisale i tri partije iz zemalja članica Evropske unije, odnosno proruska Narodna stranka Litvanije, zatim konzervativna vladajuća grčka Nova demokratija premijera Kyriakosa Mitsotakisa i Napredna stranka radnog naroda Kipra. Na istom kongresu tadašnji predsjednik zemlje Dmitri Medvedev predložio je Vladimira Putina za predsjedničkog kandidata. Putin je uzvratio rekavši da želi vidjeti Medvedeva za premijera. Putin je potom izabran na predsjedničku funkciju koju i dan danas obavlja. Jedinstvena Rusija, vodeća u državnoj Dumi sa 325 od 450 mjesta stranka se nalazi na listi sankcija Evropske unije zbog ruske invazije na Ukrajinu i podrške ilegalnoj aneksiji ukrajinskih regija. Kako su naveli iz EU prilikom objave sankcija, Jedinstvena Rusija je "odgovorna za materijalno podupiranje djelovanja koja potkopavaju ili ugrožavaju teritorijalni integritet, suverenitet i nezavisnost Ukrajine." Ko je još potpisao sporazum sa Jedinstvenom Rusijom?Kada je 2011. godine tada vladajuća crnogorska stranka Demokratska partija socijalista potpisala sporazum sa strankom ruskog predsjednika Vladimira Putina, nije bila jedina. Na istom kongresu tada je boravio i Milorad Dodik lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) čija je stranka tada potpisala sporazum o strateškom partnerstvu sa Jedinstvenom Rusijom. "Potpuno jasna politička saradnja i uvažavanje pozicije RS. Ruska politika u samoj svojoj suštini ima podršku Dejtonskom sporazumu, što odgovara, naravno, nama - i mi mislimo da to treba da se održi, za razliku od nekih zapadnih koncepcija koje su tražile da se provodi duh Dejtona koji je u suštini tražio razgradnju onoga šta piše u Dejtonu i kako je u Dejtonu dogovoreno", rekao je tada Dodik nakon potpisivanja. Za razliku od DPS-a za vreme čije vlasti je Crna Gora postala članica NATO-a (2017.) i započela pregovore sa EU (2012.), Dodik ostaje privržen Moskvi. I danas je redovan gost u Moskvi, a zbog antidejtonskog djelovanja u Bosni i Hercegovini bio je od 2017. pod sankcijama SAD-a. Sankcije su mu ukinute u oktobru prošle godine, nešto više od dva mjeseca otkako mu je oduzet predsjednika RS, zbog presude za nepoštovanje odluka visokog predstavnika. Nekoliko godina kasnije na još jednom kongresu 2016. godine predstavnici više političkih partija iz Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije i Bugarske, potpisali su zajedničku deklaraciju sa Jedinstvenom Rusijom kojom se zalažu za stvaranje vojno neutralne teritorije na Balkanu. Potpisnici Deklaracije tada su ukazali da u okviru "smanjenja međunarodne napetosti", poseban značaj za Jugoistočnu Evropu predstavlja razvoj inicijative "niza balkanskih političara o formiranju teritorije suverenih neutralnih država u kojoj bi bile Srbija, Crna Gora, Makedonija, Bosna i Hercegovina", navedeno je tada na sajtu Jedinstvene Rusije. Socijalistička partija Srbije (SPS), partija na čijem čelu je od 2006. godine kada je zamenio Slobodana Miloševića aktualni srpski ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić, sa Jedinstvenom Rusijom potpisat će sporazum 2024. godine. U Srbiji su saradnju ozvaničile vladajuća Srpska napredna stranka (SNS), desničarske Dveri i Demokratska stranka Srbije (DSS). Deklaraciju u ime SNS-a tada je potpisao Marko Đurić, aktuelni šef diplomatije Srbije. U Crnoj Gori deklaraciju su potpisale članice koalicije Demokratski front (DF), Nova srpska demokratija (NSD) i Demokratska narodna partija (DNP ) kao i Socijalistička narodna partija. Crnogorska Nova srpska demokratija Andrije Mandića je sa koalicijom na parlamentarnim izborima 2020. smijenila vlast DPS-a prvi put u tri decenije. Svi ovi sporazumi dolaze par godina prije no što je Vladimir Putin promijenio Ustav kako bi si omogućio da ostane predsjednik do 2036. godine, ali i 2022. godine kada je Rusija započela invaziju na susjednu Ukrajinu. Sve zemlje Zapadnog Balkana nalaze se u procesu pristupanja Evropskoj uniji. Od njih, najbolji napredak ima Crna Gora. Zemlja ima ukupno 14 privremeno zatvorenih poglavlja od 33, koliko obuhvataju pregovori o pristupanju Evropskoj uniji. Očekuje se da bi Crna Gora mogla 2028. godine postati punopravna članica. Evropski parlament usvojio je nekoliko rezolucija u kojima osuđuje nastojanja Moskve da kroz kampanju dezinformacija i druge metode uspori evrointegracije. https://www.slobodnaevropa.org/a/dps-jedinstvena-rusija-crna-gora-sporazum-putin/33721544.html https://www.slobodnaevropa.org/a/dps-jedinstvena-rusija-crna-gora-sporazum-putin/33721544.html Tue, 31 Mar 2026 16:38:24 +0200 Crna GoraAktuelnowebteam@rferl.org (Una Čilić) Prvo je nestao iz kućnog nadzora, a onda se dan kasnije pojavio na videu na društvenim mrežama. Uprkos saopštenju policije i dalje se postavlja pitanje da li je osoba na snimku zaista Miloš Medenica, u Crnoj Gori osuđen za organiziranje kriminalne grupe, ili se radi o proizvodu umjetne inteligencije. "Najpošteniji odgovor je da javnost zasad nema dokaz da je to stvarni Medenica, ali nema ni javno prezentovan forenzički dokaz koji bi definitivno zatvorio priču da je sve AI," kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Snežana Nikičević iz crnogorske nevladine organizacije 35mm koja se bavi promocijom univerzalnih demokratskih vrijednosti. Miloš Medenica je 28. januara prvostepeno osuđen na više od deset godina zatvora za organizovani kriminal, krijumčarenje i protivzakonit uticaj. Njegova majka Vesna Medenica, bivša predsjednica Vrhovnog suda, takođe je osuđena na deset godina zatvora. Dok je njegovoj majci nakon objavljivanja presude oduzet pasoš i produžena mera zabrane napuštanja boravišta, Medenici, koji je bio pod mjerom zabrane napuštanja stana, određen je pritvor zbog opasnosti od bijega. Umesto odlaska u pritvor, Medenica je krajem januara postao nedostupan javnosti. Za njim je u međuvremenu raspisana i Interpolova poternica, a njegova majka je poslana u privor, što je Apelacioni sud 23. marta potvrdio odbijanjem žalbe uložene na odluku o pritvoru. A onda je 1. februara na platformi X objavljen prvi video. Ubrzo nakon objave policija je saopštila da se radi o manipulativnom sadržaju koji sadrži "obmanjujuće informacije usmjerene na narušavanje profesionalnog kredibiliteta i ugleda menadžmenta Ministarstva unutrašnjih poslova i Uprave policije. "Riječ je o video-zapisu na kojem je navodno odbjegli Miloš Medenica, a koji je sintetički generisan, odnosno izrađen korišćenjem alata zasnovanih na vještačkoj inteligenciji, sa ciljem stvaranja lažne predstave i dovođenja javnosti u zabludu." U jednom od prvih videa navodni Medenica kaže da će se "oglašavati svakoga dana dok me ne uhapse ili dok ne demantuju da sam bot." Skoro dva mjeseca kasnije video objave se nastavljaju, osoba sa snimaka se javlja u program jedne televizijske emisije, policija u drugoj emisiji pokazuje na koji način se može zloupotrijebiti snimak uz pomoć umjetne inteligencije, dok je Miloš Medenica i dalje u bijegu. Snežana Nikičević, koja je i ambasadorica Ethical AI Alliance za Zapadni Balkan, kaže da je dodatni problem kada su u pitanju video snimci to što se radi o osobi koja je u bjekstvu zbog čega je cijela situacija osjetljivija i podložnija manipulacijama. Dodaje i da bez originalnog snimka i "ozbiljne forenzičke analize" nema načina da se pouzdano utvrdi da li je to "on ili AI, bez obzira koliko uvjerljivo djelovalo." "A kad se to spoji sa već ozbiljno narušenim povjerenjem u sektor bezbjednosti i konstantnih međusobnih optužbi unutar sistema, potpuno je očekivano da građani ne vjeruju ni jednoj verziji priče," dodaje Nikičević. Ranija istraživanja crnogorskog Centra za građansko obrazovanje pokazala su da da 75,3 posto ispitanih smatra crnogorsko društvo koruptivnim. Kao glavne krivce navode sistem (23,9 posto), političare (23,6 posto), pravosuđe i policiju (po 15,3 posto). Mogućnost da video koji gledamo ne predstavlja stvarnu osobu nego takozvani "deepfake" materijal napravljen uz pomoć alata umjetne inteligencije samo dodatno produbljuje nepovjerenje između građana i institucija. I iz Europola su u ranijoj publikaciji naveli da u vrijeme kada nepovjerenje u institucije raste, "deepfake" i manipulirani snimci mogu biti korišteni da se negativno utiče na mišljenje javnosti. "Uticaj takvih slika i snimaka ne treba potcijeniti", navode iz Europola. Dalje pojašnjavaju kako "deepfake" tehnologija može proizvesti materijal u kojem ubjedljivo pokazuje ljude kako govore ili rade stvari koje u stvarnosti nisu uradili. "Njihov je cilj da pojačaju postojeće sukobe i rasprave, potkopaju povjerenje u državne institucije i potaknu ljutnju i emocije općenito. Erozija povjerenja vjerojatno će otežati policijski rad," navodi Europol. Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore nije odgovorilo na upit RSE koliko im otežava samu potragu za Medenicom činjenica da moraju da provjeravaju da li su videa stvarna. 'Sve zavisi od kvaliteta manipulacije'Europol navodi da iako "deepfake" materijali mogu proizvesti veoma uvjerljiv sadržaj, ponekada postoje nedostaci koji se mogu vidjeti tokom detaljnog pregleda. Neki od primjera uključuju zamagljeno područje oko lica, manjak treptanja, nedosljednosti kada je u pitanju kosa, vene, ožiljci i slično. Otkrivanje da li je neki video napravljen uz pomoć umjetne inteligencije ili ne zavisi od kvaliteta manipulacije pojašnjava Nikičević. "Kod lošijih AI videa mogu se primijetiti greške u mimici, svjetlu, pokretima ili sinhronizaciji zvuka i slike. Ali kod naprednijih alata, posebno ako se koristi kombinacija stvarnog snimka i AI obrade, te razlike postaju vrlo suptilne," kaže Nikičević uz dodatak da ne postoji jednostavan test koji kaže da je nešto AI ili ne. Kada je u pitanju sama legislatura, Evropska unija ima implementiran AI Act, sveobuhvatni zakon kojim se reguliše umjetna inteligencija. Crna Gora je na korak da postane članicom Unije, što znači da će trebati uskladiti svoje zakone sa pravnim nasljeđem bloka. Nikičević pojašnjava da na papiru Crna Gora prati EU, radi na AI strategiji i usklađivanju zakona. "U praksi stvari izgledaju dosta drugačije, na primjer, i dalje nemamo usvojen zakon o zaštiti podataka koji je u potpunosti usklađen sa GDPR-om (što je preduslov naše zaštite u digitalnom prostoru u kontekstu EU regulativa). Ovaj slučaj jasno ogoljava falinke sistema, posebno u sektoru bezbjednosti, nedostatak kapaciteta, manjak stručnosti za napredne tehnologije i prilično fragmentisan institucionalni odgovor." Dodaje i da će implementacija biti problem, dijelom zbog generalnog nivoa digitalne pismenosti, dijelom zbog nedostatka stručnog kadra. "I generalno netransparentne i nedovoljno kontrolisane upotrebe AI tehnologija u praksi." Prošlogodišnje istraživanje američkog Pew Centra o umjetnoj inteligenciji pokazalo je da je mnogo više ljudi zabrinuto zbog korištenja AI nego uzbuđeno. Europol upozorava da je smanjenje povjerenja građana u vlast i medije jedna od nuspojava korištenja deepfake materijala za dezinformacije. "Jedan od najštetnijih aspekata deepfake-a možda nije dezinformacija sama po sebi, već načelo da bilo koja informacija može biti lažna", navodi se u Europolovom izvještaju "Zlonamjerna upotreba i zloupotreba umjetne inteligencije". U takvoj klimi na društvenim mrežama je objavljeno više od desetak videa sa likom Miloša Medenice, osobe koja je u bijegu nakon presude u kojoj je prvostepeno osuđena zbog stvaranja i vođenja kriminalne organizacije koja se bavila trgovinom narkotika, švercom cigareta, podmićivanjem i nedozvoljenim držanjem oružja. https://www.slobodnaevropa.org/a/milos-medenica-crna-gora-umjetna-inteligencija-video-/33711921.html https://www.slobodnaevropa.org/a/milos-medenica-crna-gora-umjetna-inteligencija-video-/33711921.html Tue, 24 Mar 2026 07:30:18 +0100 Crna GoraAktuelnowebteam@rferl.org (Una Čilić) Mnogo je teško za Rahu da kaže kako se osjeća ovih dana. Reći da je dobro djeluje kao laž, a ako kaže da se ne osjeća dobro djeluje kao predaja, priča ona za Radio Slobodna Evropa u rijetkim momentima dostupne internet konekcije u Teheranu. Dani su joj ispunjeni ratnom anksioznošću i pitanjima šta slijedi dok se Iran nalazi usred rata, a dugogodišnji vrhovni lider zemlje Ali Hamnei je ubijen u zajedničkoj američko-izraelskoj operaciji. Pod njegovim političkim i vjerskim autoritetom žene su živjele pod zakonom koji ih obvezuje na nošenje hidžaba, diskriminacijom i kako navode Ujedinjene nacije, premlaćivanjem i mučenjima ukoliko bi protestovale. "Smrt Hamneija u meni nije izazvala nikakav poseban osjećaj, ni radost ni tugu", kaže Raha, čije je ime promijenjeno iz sigurnosnih razloga. "Jedina rečenica koja mi je pala na pamet nakon što sam pročitala vijest bila je: Umro je i ispunio jednu od svojih želja, ali je uništio naše - i za to nikada nije odgovarao." Umjesto olakšanja, kaže da je dominantna emocija među mnogim ljudima koje poznaje anksioznost zbog onoga što dolazi. "U ovom trenutku iskreno sam zabrinuta za budućnost Irana i njegovog naroda", kaže. Mnogo je toga što je ova zemlja od 93 miliona prošla u samo nekoliko mjeseci. Od napada, pa do odmazde ali i široko rasprostranjenih protesta koji su pokrenuli nezabilježeno nasilje i ubistva nekoliko hiljada demonstranata. Raha je bila među onima koji su na ulicama zahtijevali promjene u Iranu i na pojedinim lokacijama žene su, kaže, bile brojnije od muškaraca. Žene su također bile u prvim redovima protesta 2022. godine koji su izbili nakon smrti Mahse Amini, 22-godišnje žene koja je umrla u policijskom pritvoru jer je uhapšena zbog navodnog nepravilnog nošenja hidžaba. To je bio trenutak kada je rođen pokret "Žena, život, sloboda". U znak protesta žene su šišale kosu, izlazile na ulice, ubijane su i hapšene. Ali danas je javni život drugačiji, smatra Raha. Kako ona vidi žene sve češće hodaju bez obaveznog hidžaba, čak i u kvartovima koji su se nekada smatrali konzervativnim uporištima. "Postoji trenutak", kaže Raha, "kada shvatiš da nisi sama. Niko ne reaguje jer ne pokrivaš kosu. Niko te ne suočava s tim. To je važno." Za nju je obavezni hidžab dugo bio jedan od najjasnijih simbola kontrole Islamske Republike. Ta vlast je, vjeruje ona, već oslabila u društvu, čak i ako i dalje postoji u pravnom sistemu. "Bez obzira koliko čitate o Iranu", kaže Raha, "udisati ovaj zrak je drugačije." A u tom zraku, usred neizvjesnosti i straha, žene nastavljaju pružati otpor i nadati se boljoj budućnosti. Kako zadržati nadu u Afganistanu?Iran nije sam u tome. Širom svijeta u sukobima i političkim krizama žene sve više istupaju, učestvuju u protestima, organizuju tajne škole, pridružuju se vojsci i predvode pokrete za promjene. A nigdje situacija nije teža za djevojke i žene nego u Afganistanu u kojem su im skoro sva prava oduzeta. Kada su se u avgustu 2021. talibani vratili, ženama je prvo uskraćeno pravo na srednje i visoko obrazovanje, zabranjen im je rad u različitim sektorima, a obavezno nošenje hidžaba ponovo je uvedeno. Danas im je čak uskraćena i mogućnost liječenja kod doktora osim ako nije ženskog spola, a njihovo kretanje je ograničeno. Pogledajte: Kako su žene u Afganistanu ostale bez prava?U takvom represivnom okruženju jedna žena podučava djevojčice. U tajnosti. Nakon što je njoj i njenoj sestri uskraćena mogućnost studiranja, Farishta, koja je bila na prvoj godini univerziteta, odlučila je pokrenuti obrazovni program daleko od pogleda talibana. "Željela sam da djevojčice osjete da još uvijek postoji nada", kaže. "Da se te stvari mogu promijeniti i da će naše škole ponovo biti otvorene." Danas kada djevojčica završi šesti razred, završeno je i njeno obrazovanje. UNESCO navodi da više od 2,2 miliona djevojčica i žena ne može pohađati školu. Neke od njih su Farishtine učenice. Uče matematiku, engleski i druge predmete. U tajnosti jer bi, ako bi talibani saznali, morala zatvoriti školu. Ali ima podršku lokalnog stanovništva koje želi da njihove kćeri uče i nakon šestog razreda. Neke od njih su tinejdžerke koje su se udale jer nisu išle u školu. Jedna od njenih učenica, objašnjava, je trudna i još uvijek dolazi na čas odlučna da uči. "Ona želi studirati kako bi postala neko u budućnosti. Samo zamislite, šta bi učenica šestog razreda mogla postati u budućnosti?" pita Farishta. "Ali želim da zadrže nadu da, čak i ako danas uslovi nisu povoljni, sutra se to može promijeniti i ne bismo trebali gubiti vrijeme niti nadu u bolju budućnost." U najnovijem izvještaju o stanju ljudskih prava širom svijeta Human Rights Watch (HRW) ističe se da su tokom prošle godine talibani produbili represiju „pojačavanjem ograničenja prava žena i djevojčica“. U septembru su univerzitetima zabranili da predaju prema knjigama koje su napisale žene. Jedina stvar koju Farishta danas želi reći talibanima jeste da otvore škole. "Djevojčice sjede kod kuće bez ikakve svrhe. Porodice ih udaju." Zabrana, napominje, ih ne sprječava da žele učiti, ali uprkos njenom naporu da ih podučava smatra da je formalno obrazovanje neophodno. "Da bismo imali doktorice, inženjerke i profesionalke koje rade u drugim sličnim oblastima za razvoj naše zemlje." Ukrajinska majka na prvoj linijiFarishta je bila studentica koja je postala učiteljica. I na drugim mjestima zbog previranja u svojim zemljama, žene također preuzimaju uloge koje nikada nisu očekivale - uključujući i na bojnom polju. Katerina Zarembo bila je ukrajinska istraživačica, književnica i majka četvero djece prije ruske invazije na Ukrajinu. Onda je postala bolničarka na bojnom polju. Kada je rat počeo otišla je u Njemačku sa djecom, ali se kasnije vratila i postala paramedičarka. Danas je dio Oružanih snaga Ukrajine. "Od početka sam osjećala da je moje mjesto u ratu. Ali je moja kćerka na početku invazije bila veoma mala. Kako je rasla, to uvjerenje je postajalo sve jače. Vidjela sam primjere drugih žena i na kraju sam jednostavno shvatila da za mene nema drugog pravca." Njen suprug također aktivno podržava vojsku, ali porodica je imala određene brige i pitanja, no svi su shvatili da "nema drugog načina". Za njenu stariju djecu, objašnjava, bilo teško prihvatiti novu ulogu njihove majke. "Nadam se da će se razumijevanje za ono što radim i zašto to radim kasnije ukorijeniti. Djecu ne odgajamo riječima nego djelima i vjerujem da će kasnije zaista razumjeti." Procjenjuje se da je širom svijeta tokom prošle godine 676 miliona žena živjelo unutar 50 kilometara od smrtonosnog sukoba, prema izvještaju Instituta za istraživanje mira iz Osla. Od početka rata u Ukrajini mnoge žene pružaju humanitarnu pomoć, zalažu se za prava žena, bore se protiv deportacije djece ili se pridružuju vojsci. Podaci od prošle godine pokazuju da više od 70.000 žena služi u Oružanim snagama Ukrajine. Prije rata Katerina je pisala knjige. Danas ne može zamisliti povratak istraživanju ili pisanju naučnog rada. "Ne mogu to ni zamisliti u ovom trenutku. Jednostavno služim kao borbena bolničarka, majka i supruga." Sada radi iz bunkera i studira medicinu na daljinu. Vjerovatno neće ostati u vojsci nakon što Ukrajina pobijedi u ratu kaže. Možda napiše knjigu, ali je prethodni profesionalni život više ne zanima. Jer sada više nije riječ o karijeri nego o pozivu, o služenju. "Jer spašavanje ili pomaganje ljudima, to je moj poziv", objašnjava Katerina. Možda će raditi u hitnoj pomoći dodaje. "Kada govorimo o povratku iz rata, čini mi se da su naše generacije, koje su tako dugo živjele kroz rat, u tom smislu zaista sve ‘izgubljene’. Nikada se nećemo u potpunosti vratiti." Njihov zadatak je, kako objašnjava, da kroz to prođu najbolje što mogu. "Mislim da mi je postalo još važnije služiti ljudima i boriti se protiv nepravde." Kada pokret krene od pojedinacaDo nedavno, Jelena Kleut bila je profesorica komunikologije na Univerzitetu u Novom Sadu u Srbiji. Sada, nakon dvije decenije predavanja, umjesto u učionicu, ide na proteste i podnosi tužbe. Nakon što nije izabrana u zvanje redovne profesorice u januaru joj je uručena odluka o prestanku radnog odnosa, što je pokrenulo talas protesta i osuda građana i akademske javnosti. Dok Senat univerziteta tvrdi da je sve urađeno u skladu s pravilima, oni koji se protive toj odluci vjeruju da je zakon zloupotrijebljen i da je Kleut otpuštena jer je javno podržala studentske proteste zbog smrti 16 ljudi u padu nadstrešnice Željezničke stanice u Novom Sadu. Ona također vjeruje da je to bio jedan od okidača. Jedan od razloga, vjeruje, jeste zbog njenih kritika napada na novinare. Ali vjeruje da je najakutnije bila podrška studentima. "Mislim da je on namjerno osmišljen i kao čin koji treba da zaboli sve studente i one koji su, da kažem, moji, koji su sedeli baš u mojim učionicama, na mojim predmetima", kaže Kleut. Nesreća je pokrenula talas masovnih antivladinih protesta širom Srbije uz optužbe da je sistemska korupcija dovela do nesreće. Vlasti odbacuju krivicu za nesreću i odbijaju raspisati izbore. Sada, kao što je ona podržavala studente, oni sada podržavaju nju i protestuju protiv odluke o otkazu. Više od 1200 profesora također je stalo uz nju. "Podrška studenata i dalje me hrabri i bodri da ne posrnem i pomislim da je sada kraj. Naprotiv, sad nekako možda imam još više energije da učestvujem u njihovim protestima." Danas njeni dani izgledaju potpuno drugačije. Novi semestar počinje i po prvi put u 20 godina ona neće učestvovati u njemu. Njen život se također mnogo promijenio od početka protesta. "To je bio tako dramatičan događaj za Novi Sad da nas je sve ostavio onako kao kad vas neko udari snažno u stomak, pa ostanete bez daha. Ali onda iz tog jednog stanja neverice i šoka su studenti doneli jednu neverovatnu nadu da neko drugačije društvo može da postoji u ovoj zemlji." Život je nakon 1. novembra 2024. postao usmjeren na aktivnosti pomoći i podrške studentima. Zatim su počela hapšenja, vlasti su postale represivnije, a protesti protiv vlade su se nastavili. I, kako Kleut kaže, sve je to bacilo sjenu na privatne i profesionalne živote. Ali uprkos svemu ona vjeruje da odluka koju je donijela, kao i drugi učesnici blokada i protesta, doprinose promjeni sistema. "Sve je krenulo od pojedinaca koji su rešili da nešto svoje žrtvuju. Bilo svoju bezbednost, bilo svoj posao u konačnici." Nastavlja ići na proteste, podnosi tužbe protiv univerziteta i polaže nadu u pravosudni sistem. Svjesna je, kaže, da je pred njom duga pravna bitka. Zajedno sa svim ostalima koje tek dolaze. Rat je antiljudski fenomenDo najnovijih napada, Raha nikada nije mogla zamisliti da bi Teheran mogao postati bojno polje. Sada svaki zvuk donosi strah od novih bombi. Prošla je sedmica od prvog napada na Iran koji je naveo Islamsku Republiku da uzvrati napadima na američke baze širom Bliskog istoka. Život je u Iranu već bio težak, kaže Raha, a rat je sada dodao još jedan sloj neizvjesnosti. "Rat je u suštini antiljudski fenomen", kaže. "A kada rat traje, nejednakosti koje već postoje postaju još jače." Ekonomske i društvene teškoće dovele su Irance na ulice krajem prošle godine zahtijevajući promjene. Tokom protesta Iran je ušao u digitalni mrak i prema američkoj organizaciji za ljudska prava HRANA više od šest hiljada demonstranata je ubijeno dok je više od 25 hiljada povrijeđeno tokom obračuna vlade s protestima. U takvim uslovima, privatni život i planiranje postaju sporedni prioritet. Kao i kod profesorice iz Srbije, svakodnevni život fokusiran je na nešto drugo. Sve je suspendovano u neizvjesnosti, dodaje Raha. Ipak se vraća ideji jednakosti i kaže da svaki mali čin koji žena učini kako bi svoj položaj u društvu približila muškarcima "postaje dio veće borbe." Ako politička promjena ikada dođe, vjeruje da se od žena ne smije ponovo tražiti da budu sklonjene u ime stabilnosti. Međunarodni dan žena dolazi u vrijeme kada su pravosudni sistemi pod pritiskom, a sukobi, represija i političke tenzije slabe vladavinu prava. Svijet se suočava sa najvećim brojem aktivnih sukoba od 1946. godine, kažu iz Ujedinjenih nacija, što stvara do sada neviđene rizike i patnju za žene i djevojčice. A one imaju pravo da žive u sigurnosti i miru, oslobođene od nasilja i diskriminacije, kaže za RSE Sarah Hendriks, direktorica za politike u UN Women. "Sukobi i krize dramatično produbljuju jaz u postizanju pravde za žene i djevojčice, uključujući način na koji je zaštita žena i djevojčica često kritično potrebna, a ipak često odsutna." Rezultat je da žene i djevojčice imaju samo 64 posto zakonskih prava muškaraca kažu iz UN i naglašavaju da je potrebno raditi na okončanju nekažnjivosti, odbrani vladavine prava i postizanju jednakosti u svakoj sferi života. *Saradnja: Asja Hafner, Malali Basir, Yevheniia Rusetska https://www.slobodnaevropa.org/a/zene-rat-iran-afganistan-srbija-ukrajina-nemiri-/33696173.html https://www.slobodnaevropa.org/a/zene-rat-iran-afganistan-srbija-ukrajina-nemiri-/33696173.html Sat, 07 Mar 2026 15:45:04 +0100 Ispričaj miSrbijaAktuelnoIz RSE svetawebteam@rferl.org (Una Čilić, Roya Karimi Majd) Već mjesec dana stanovnici Moldavije pri odlasku u Evropsku uniju ne moraju strahovati da li će im mobilni podaci slučajno ostati upaljeni te će ih po povratku kući dočekati astronomski telefonski račun. Naime, Moldavija je, zajedno sa Ukrajinom, u januaru postala dio roaming sistema Evropske unije, iako sama zemlja nije članica. Veaceslav Groza, moldavski urolog koji skoro sedam godina putuje u Rumuniju gdje također radi kao urolog kaže za RSE da su “tarife mobilne telefonije postale jeftinije i pristupačnije” otkako je njegova zemlja integrisana u roaming zonu EU. Strah da će vam jedan poziv nabiti astronomski telefonski račun uskoro bi mogao biti stvar prošlosti i u zemljama Zapadnog Balkana koje su također kandidati za članstvo. Evropska komisija predložila je otvaranje pregovora kojim će i zapadnobalkanski stanovnici uživati ista roaming prava kao i EU. "Iznenadni računi ili veći troškovi tokom putovanja su nešto što unutar EU više ne poznajemo. Danas smo predložili da se to proširi na Zapadni Balkan", rekla je komesarka za prošitenje Evropske unje Marta Kos. Bolje ekonomske prilikePrednost putovanja bez roaminga mogla bi biti značajna obzirom da najbitniji trgovinski partner Bosne i Hercegovine ostaje Evropska unija, kao što su ranije saopštili iz Vanjskotrgovinske komore Bosne i Hercegovine "sa više od 73 posto izvoza i 66 posto uvoza." Kada su u pitanju turističke posjete gosti iz Hrvatske su najčešći u BiH, ali i obrnuto. Bosanski državljani također često putuju u zemlje u kojima nemaju vizna ograničenja ili gdje imaju jaku dijasporu poput Njemačke, Austrije, Slovenije. Zemlje Evropske unije su i primarna destinacija emigracije bosanskohercegovačkih stanovnika. Susjedna Hrvatska, također EU zemlja, prva je na listi zemalja u kojoj žive državljani BiH. Prema podacima Ministarstva sigurnosti BiH, preko 363 hiljade bh. državljana živi u ovoj zemlji. Također, u Njemačkoj živi preko 333 hiljade državljana BiH. Iz Ambasade Švedske za Radio Slobodna Evropa kažu da je jačanje veza među ljudima dugogodišnji švedski prioritet.U ovoj zemlji živi oko 60.000 državljana BiH. "Postepeno izgraditi snažnije veze između ljudi u Bosni i Hercegovini i u Evropskoj uniji korisno je za sve i predstavlja nešto što Švedska podržava i promoviše," rekli su iz Ambasade Švedske u BiH. Naglasili su da su i ranije podržavali slične mjere, poput ranijeg sporazuma o smanjenju rominga između EU i Zapadnog Balkana. "Jer doprinose praktičnim koracima koji unapređuju proces proširenja EU, podržavaju ekonomsku konvergenciju i smanjuju prepreke za švedske kompanije. Uz to, švedska vanjska politika prema regionu naglašava da su vladavina prava i reforme u središtu pristupanja EU, dok su povezanost i digitalna integracija alati za stabilnost i rast. Inicijativa o roamingu u skladu je s tim prioritetima." Na samitu zemalja Evropske unije i Zapadnog Balkana održanom u Tirani u decembru 2022. potpisana je deklaracija kojom se zemlje obvezuju na postupno smanjenje naknada za roaming. Manje tarife krenule su od 2023. godine. Prema deklaraciji, cijena jednog gigabajta trebala bi 2026. godine iznositi 14 eura. No, dok zemlja ne uđe u roaming sistem, dnevna doza naknade za roaming korisnika EU kartice u BiH može biti između sedam i 15 eura dnevno za internet. Za korisnike kartica bh. telecom operatora cijene variraju od sedam eura po gigabajtu do 12 eura za travel pakete, što se obično preporučuje. U suprotnom, trošak zbog recimo korištenja interneta može značajno narasti. Ali, u budućnosti bi se oni mogli i smanjiti. Tako na primjer, ako korisnik prosječnog paketa nekog od tri bh. operatera tokom putovanja troši jedan gigabajt mobilnih podataka, za pet dana bi mogao potrošiti od 35 do 75 eura. No, bez roaminga svi troškovi bi se sveli na mjesečne račune, što znači da bi mogli platiti čak i oko 13 eura za cijeli mjesec prema trenutnim cijenama. Olakšanje za putnikeGlavobolja zbog razmišljanja o karticama, dodatnim podacima i računima mogla bi sa roamingom najprije prestati kod onih koji često putuju i kreću se između zapadnobalkanskih zemalja i EU. Ranija istraživanja pokazala su da je 81 posto putnika iz Evropske unije osjetilo korist nakon što je 2017. godine širom ovog bloka ukinut roaming sistem. Pri planiranju odmora cijena igra veliku ulogu i svaka dodatna stavka utiče na odluku, kaže Amel Lizde, vlasnik Checkpoint Travel, agencije iz Mostara čija je uža specijalnost posebno prilagođeni individualni odmori. "Sama činjenica da moraju razmišljati o roamingu predstavlja psihološku barijeru, čak i ako trošak na kraju nije ogroman," pojašnjava. Dešava se, kaže, da gosti ostanu bez interneta odmah po dolasku ili da kasnije dobiju neočekivano visoke račune "što stvara negativan prvi utisak." "Ukidanje roaminga između BiH i EU bi uklonilo jednu tihu, ali realnu prepreku u putovanju i dodatno olakšalo dolazak evropskih gostiju, ali i poslovanje domaćih firmi koje sarađuju s EU tržištem", dodaje Lizde. Kako teče proces pregovora?Građani zemalja Zapadnog Balkana od jula 2021. godine koriste pogodnosti nižih tarifa kada putuju unutar regiona koje su postignute na osnovu Regionalnog sporazuma o roamingu na Zapadnom Balkanu. Tako korisnici sva tri telekom operatera iz Bosne i Hercegovine više ne plaćaju dodatnu naknadu prilikom korištenja telefona u Srbiji, Albaniji, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Kosovu. No, da bi ta usluga bila dostupna i širom Evropske unije, Evropska komisija prvo traži odobrenje Vijeća EU za otvaranje pregovora sa partnerima sa Zapadnog Balkana. Nakon što zahtjev bude usvojen kreću bilateralni sporazumi. Po finalizaciji sporazuma i potpunom usklađivanju sa pravilima EU o roamingu, građani koji putuju između EU i Zapadnog Balkana moći će da upućuju pozive, šalju poruke i koriste mobilne podatke bez dodatnih roaming naknada. *Saradnja na tekstu Cristina Straton https://www.slobodnaevropa.org/a/roaming-zapadni-balkan-evropska-unija-usteda-/33692216.html https://www.slobodnaevropa.org/a/roaming-zapadni-balkan-evropska-unija-usteda-/33692216.html Tue, 03 Mar 2026 07:45:51 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Una Čilić) Prvo je objavljeno ime. Pa zdravstveno stanje. A onda smo na slikama po društvenim mrežama i portalima vidjeli kako izgleda djevojka koja je povrijeđena u tramvajskoj nesreći koja se dogodila u Sarajevu. No, fotografije iz bolničkog kreveta na kojima su, pored maloljetne djevojke i njen doktor, nisu napravljene aparatom, već uz pomoć umjetne inteligencije. "Slike su očito napravljene da izazovu emotivnu reakciju i privuku reakcije na društvenim mrežama i klikove na članke", pojašnjava za Radio Slobodna Evropa Rašid Krupalija, glavni urednik Raskrinkavanja.ba i član Koalicije za slobodu izražavanja i moderacije sadržaja u BiH. Dodaje da su neki od portala shvatili da slike treba ukloniti, ali sada "stvar više nije u njihovim rukama". U tramvajskoj nesreći u glavnom gradu Bosne i Hercegovine koja se desila 12. februara poginuo je 23-godišnji Erdoan Morankić. I njegove fotografije izmanipulisane kroz alate umjetne inteligencije mogu se danas naći širom društvenih mreža. Još četiri osobe su povrijeđene u nesreći uključujući i 17-godišnju djevojku koja se i dalje nalazi u bolnici. Slike koje se šire društvenim mrežama i portalima prikazuju djevojku u bolničkom krevetu, sa modricama na licu dok se pored nje nalazi direktor Opće bolnice dr. Ismet Gavrankapetanović. Doktor Gavrankapetanović koji se nalazi na manipulisanoj slici kaže za RSE da se umjetna inteligencija danas koristi korektno i nekorektno. "Nisam za objavljivanje nikakvih slika bolesnih i povrijeđenih ljudi. Niti pravih niti ovih napravljenih vještačkom inteligencijom", dodao je Gavrankapetanović. Zakon o zaštiti pacijenata garantuje pravo na dostojanstvo pacijentkinje, te zabranjuje aširenje informacija, između ostalog i fotografija, bez njenog pristanka iz bolnice. U većini komentara ispod manipulisane fotografije objavljene na društvenim mrežama ljudi ostavljaju želje brzog oporavka, te pohvale za doktore. Samo u rijetkim momentima mogu se naći komentari sa upitom da li se radi o AI slici. "Ne radite to, nije lijepo ni humano", navodi se u jednom od komentara. Generisane fotografije djevojke se množe i dijele po mrežama, privatnim porukama, a pojavljuju se čak i druge na kojima je zajedno sa 23-godišnjakom koji je poginuo na tramvajskoj stanici. "Onog momenta kad su objavljene na društvenim mrežama, počele su se dijeliti dalje i na privatnim profilima, i to portali više nisu mogli zaustaviti", pojašnjava Krupalija. 'Nismo imali lošu namjeru'Portali i profili na društvenim mrežama koji prenose slike poginulog mladića i djevojke povrijeđene u tramvajskoj nesreći nemaju impressume niti ime i prezime. Neki od njih imaju kontakte. Jedan od portala koji su na svom Facebook profilu prenijeli fotografiju djevojke u bolnici i koji na svom sajtu imaju preko dva miliona mjesečnih pregleda za RSE su rekli da su oni samo prenijeli fotografiju. "Mi smo portal koji samo prenosi vijesti sa drugih portala, nit smo mi napravili sliku nit smo imali bilo kakvu lošu namjeru", rekli su iz redakcije ovog portala za RSE. Prema podacima Vijeća za štampu u BiH postoji 488 registrovanih informativnih portala, a samo 40 posto ima u potpunosti ispunjene impressume. Više od 2,73 miliona u zemlji koristi internet. Iz Vijeća za štampu BiH su za RSE rekli da Kodeks za štampane i online medije izričito navodi da su izdavači i novinari dužni da tehnologiju kao i društvene mreže koriste koriste "u dobroj namjeri, radi istinitog, tačnog, objektivnog, provjerljivog i pravovremenog informiranja javnosti." Kažu također da će zbog izazova sa umjetnom inteligencijom tokom ove godine dopuniti Kodeks za štampu sa odredbom o primjeni AI alata. Dodali su da se ove odredbe mogu primjenjivati u svim slučajevima neetične upotrebe umjetne inteligencije na portalima. Bosna i Hercegovina nema zakonske regulative kojima bi građani bili zaštićeni od zloupotrebe fotografija putem vještačke inteligencije. Radi se o potpuno novoj dimenziji u koju, kako navodi Krupalija, ulazimo "vrlo brzo i naglavačke" te o etici i zaštiti privatnosti tek se počinje raspravljati. Zakon o zaštiti ličnih podataka zemlje propisuje da je fotografija lica biometrijski podatak, odnosno dakle lični podatak koji se ne smije obrađivati bez saglasnosti ili drugog pravnog osnova. No, pitanje sadržaja koji se prave uz umjetnu inteligenciju se tek postavlja širom svijeta i organizacije tek rade na regulaciji generativnog sadržaja. Iz Vijeća za štampu BiH kažu da iako ne postoje posebni zakoni kojima bi se u regulisala ova oblast, BiH kao zemlja kandidatkinja za članstvo u EU ima obavezu usklađivanja svog zakonodavstva sa Unijom. "Uključujući i odredbe Akta o umjetnoj inteligenciji iz 2024. godine". Evropska unija kroz svoj AI Act obavezuje da na svim materijalima koji su generisani kroz umjetnu inteligenciju budu naznačeno da je njima manipulisano ili da su AI. "Iskorištavanje ovakvih slika za privlačenje čitatelja na portal je jasno upitno - ove slike nemaju nikakvu informativnu funkciju, jedina im je svrha da izazovu emotivnu reakciju", dodaje Krupalija. Dodatan problem jeste što su korištene slike maloljetne osobe. "Mediji imaju jasne preporuke o izvještavanju o temama koje uključuju maloljetne osobe, i te preporuke su napisane s ciljem da se maloljetnici zaštite od iskorištavanja i štete koju može nanijeti nesavjesno izvještavanje", pojašnjava Krupalija. "Ove AI slike su jasan primjer eksploatacije za lajk i klik". 'Nema pristanka na AI slike'Umjetna inteligencija pravi fotografije na koje nikada nismo pristali, pojašnjava Jennifer Adams stručnjakinja za digitalne politike, i time se potkopava sam pristanak. "Imate mladu ženu koja će sada biti ponovno traumatizirana nakon vjerovatno najtraumatičnijeg događaja u njenom životu. I onda će biti ponovno traumatizirana ovim slikama koje će zauvijek biti tu", pojašnjava Adams koja na Univerzitetu u Beču vodi centar za uticaj politika. Problem nije samo u umjetnoj inteligenciji, nego i u širenju tih materijala pojašnjava Adams. Ovakvo nešto se danas dešava svuda i stalno i suština problema leži u velikim tehnološkim kompanijama, dodaje. Meta, na primjer, od autora zahtjeva da pri objavi materijala naglase da se radi o sadržaju koji je generisan kroz umjetnu inteligenciju, nakon čega sadržaj dobije ikonu AI Info. To nije bio slučaj kod fotografija povrijeđene djevojke. "Nisu to samo ovi pojedinačni slučajevi manipulacije umjetnom inteligencijom, već i velike tehnološke tvrtke koje odbijaju poduzeti bilo kakve značajne korake kako bi zaustavile te slike kada se objave", kaže ova stručnjakinja za digitalna prava. Niska stopa medijske pismenosti, odnosno nedostatak iste u školama, jeste također jedan od problema koji dovede do širenja ovakvog sadržaja. Kako navodi Adams, iako neke od platformi traže da se sadržaj označi kao AI, to nije rašireno u dovoljnoj mjeri. Velike tehnološke platforme moraju biti prisiljene na poštivanje pravila, dodaje, krivični zakoni moraju biti usklađeni sa današnjicom i problematizirati pitanje umjetne inteligencije i neophodno je uvesti tehničke zaštitne mjere, poput alata za otkrivanje i označavanje tih sadržaja. "Ono što ljudi uvijek kažu jeste da AI nije loš ni dobar, to je alat. Moj stav je da se ne radi o tome da li je dobar ili loš, već da se radi o pristanku, o moći, o odgovornosti." Urednik na Raskrinkavanju Rašid Krupalija kaže da uklanjanje ovih sadržaja ide teško jer nije jasno da li krše pravila na pojedinim mrežama. "Mogu se prijaviti kao štetni sadržaji, ali to ne garantuje uklanjanje. Ono što korisnici mogu sami uraditi je da kontaktiraju profile i stranice koje objavljuju ove slike i zatraže uklanjanje. Nekad je i to dovoljno." No, upozorava da obzirom da su fotografije do sada podijeljene bezbroj puta, malo je vjerovatno da će u potpunosti nestati sa interneta. https://www.slobodnaevropa.org/a/sarajevo-umjetna-inteligencija-djevojka-tramvajska-nesreca/33681614.html https://www.slobodnaevropa.org/a/sarajevo-umjetna-inteligencija-djevojka-tramvajska-nesreca/33681614.html Thu, 19 Feb 2026 07:26:41 +0100 Bosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Una Čilić, Milorad Milojević) U prosjeku, na stotinu hiljada stanovnika u zemljama Evropske unije 78 osoba umre prijevremeno zbog štetnih čestica iz zraka. U Crnoj Gori, od istih PM 2.5 čestica, na isti broj stanovnika umre 182 osobe. Ovo su podaci Evropske agencije za životnu sredinu koje navode u nacrtu nove Strategije upravljanja kvalitetom vazduha Crne Gore. Cilj strategije? "Značajno smanjenje zagađenja i usklađivanje sa standardima Evropske unije, uz prepolovljen broj preuranjenih smrti povezanih sa zagađenjem do 2030. godine", navodi se u nacrtu kojeg je objavilo Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Crne Gore. Strategija predviđa smanjenje broja preuranjenih smrti koje se mogu pripisati zagađenju vazduha za 55 posto, kao i smanjenje broja ekosistema u kojima zagađenje predstavlja prijetnju biodiverzitetu za 25 posto. "Ključni strateški cilj ovog dokumenta su poboljšanje kvaliteta vazduha, unapređenje praćenja i upravljanja kvalitetom vazduha." U ostalim zemljama Zapadnog Balkana situacija je još gora. Tako u Srbiji svake godine zbog izloženosti P.M 2.5 česticama umre 228 osoba, na Kosovu 254, Bosni i Hercegovini 258. Situacija je najgora u Sjevernoj Makedoniji u kojoj na stotinu hiljada stanovnika strada oko 300 osoba zbog izloženosti prekomjernim koncentracijama suspendovanih čestica PM2.5. Ove čestice se, navode iz Evropske okolišne agencije, najčešće emitiraju izgaranjem krutih goriva za grijanje kućanstava, u industriji i prevozu. Prema procjeni Zajedničkog istraživačkog centra Evropske komisije oko sedam hiljada preuranjenih smrti uslijed zagađenja vazduha u preko 30 gradova na Zapadnom Balkanu izaziva troškove od oko 300 miliona eura godišnje, navodi se u nacrtu strategije. Problem u PljevljimaProsječna stopa preuranjenih smrti koja se može pripisati zagađenju vazduha u Jugoistočnoj Evropi je četiri puta veća nego u zapadnoj Evropi, navodi se u strategiji. Prema izvještaju Evropske agencije za životnu sredinu o kvalitetu vazduha u Evropi 2024. godine čak 96 posto urbane populacije u Evropskoj uniji je izloženo koncentracijama suspendovaniih čestica koje su iznad preporučenog nivoa Svjetske zdravstvene organizacije. I u Crnoj Gori najkritičniji polutanti su i dalje čestice PM10 i PM2.5. Uprkos opadajućem trendu ranijih godina, srednja vrijednost PM10 čestice je bila prekoračena i u Pljevljima i Nikšiću, dok su neznatna prekoračenja zabilježena dva puta u Podgorici. Prema analizi najveći doprinos emisiji čestiv dolazi iz domaćinstava, odnosno grijanja. Strategija Ministarstva ekologije ima za cilj i smanjenje emisije gasova sa efektom staklene bašte, kao i obaveze smanjenja emisija zagađujućih materija u vazduhu, odnosno sumpor-dioksida, oksidi azota, amonijaka, kao i suspendovanih čestica. Kada je u pitanju emisija sumpor-dioksida u Crnoj Gori, čak 99 posto dolazi iz proizvodnje električne energije odnosno iz Termoelektrane Pljevlja. U nacrtu navode da to pokazuje da termoelektrana ne može raditi bez ispravnog "funkcionisanja sistema za odsumporavanje i sistema za automatsko praćenje emisija" jer to može dovesti do uticaja na zdravlje stanovnika. Prekoračenja koncentracija sumpor-dioksida zabilježena u decembru 2025. godine nakon probnog puštanja u rad termoelektrane. Pljevlja, mali rudarski grad na sjeveru zemlje, sa oko 30 hiljada stanovnika. Strategiji upravljanja kvalitetom vazduha Crne Gore za period 2026-2029. predviđa "toplifikaciju Pljevalja kroz izgradnju sistema daljinskog grijanja, subvencije za unapređenje energetske efikasnosti i zamjenu starih peći, potpunu operativnost sistema za odsumporavanje u Termoelektrani, kao i promociju električnih vozila i strože standarde pri uvozu polovnih automobila". Prema nacrtu očekuje se da će broj dana u kojima je nivo PM10 čestica u Pljevljima prekoračen biti smanjen sa 100 na ispod 35 godišnje. "Sprovođenje mjera iz ovog Programa takođe doprinosi i poboljšanju javnog zdravlja, kroz smanjenje broja slučajeva respiratornih i kardiovaskularnih oboljenja povezanih sa izloženošću PM2.5 i NOx," navodi se u nacrtu. Također se navodi da je Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera već pokrenulo izradu plana za sprovođenje revidirane Direktive EU o kvaliteti zraka. "Tako da će se ovaj strateški dokument njome baviti u mjeri u kojoj ona direktno utiče na elemente ovog strateškog dokumenta, prevashodno na planove kvaliteta vazduha." Revidirana Direktiva, usvojena 2024. godine, uvodi strože standarde za niz zagađujućih materija koje države članice treba da postignu najkasnije do 2030. godine. Od Crne Gore se u pregovaračkom poglavlju koje se tiče životne sredine i klimatskih promjena traži da se, između ostalog, uskladi sa revidiranom Direktivom o smanjenju nacionalnih emisija određenih zagađujućih materija. Crna Gora je u januaru privremeno zatvorila poglavlje 32 i trenutno ima 13 zatvorenih poglavlja od ukupno 33 u pristupnim pregovorima za članstvo u EU. https://www.slobodnaevropa.org/a/crna-gora-zrak-zagadjenje-nova-strategija-/33679840.html https://www.slobodnaevropa.org/a/crna-gora-zrak-zagadjenje-nova-strategija-/33679840.html Mon, 16 Feb 2026 16:20:24 +0100 Crna GoraAktuelnowebteam@rferl.org (Una Čilić) Od pritvora, presude pa do potjernice. Posljednjih trinaest dana Miloš Medenica je bjegunac od pravde za kojim je raspisana Interpolova potjernica. Sin bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore osuđen je na deset godina i dva mjeseca zatvora zbog stvaranja kriminalne organizacije, krijumčarenja i protuzakonitog uticaja. Njegova majka Vesna također je osuđena na deset godina. Dok je njegovoj majci nakon objavljivanja presude oduzet pasoš i produžena mjera zabrana napuštanja boravišta, Medenici koji je bio pod kućnim nadzorom određen je pritvor zbog opasnosti od bijega. No, Miloš Medenica je u međuvremenu postao nedostupan javnosti. Nema odgovora na pitanje kako se dogodilo da je umjesto odlaska u pritvor, Medenica pobjegao iz kućnog policijskog nadzora. Njegov advokat Stefan Jovanović za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da Medenica nije trebao da bježi. Naglašava da je njegov klijent oslobođen za tri krivična djela i da su u tom dijelu bili zadovoljni presudom. "U onom osuđujućem dijelu smo nezadovoljni i iskoristit ćemo zakonska sredstva koja stoje na raspolaganju. Smatram da nije trebao da bježi, iz prostog tog razloga što smo tu borbu trebali da nastavimo tako kako se inače i borimo." Jovanović također ukazuje da je Medenica ranije došao u Podgoricu iz Beograda i stavio se na raspolaganje nadležnim organima u namjeri da se suoči sa optužbama. "Ali ipak je bio držan tri i po godine u pritvoru i pored odluka Ustavnog suda da treba da se brani sa slobode i pored četiri odluke Apelacionog suda da Viši sud treba da razmisli o usvajanju jemstva. Vjerovatno ga je to negdje možda i motivisalo da se da u bjekstvo. Možda je razmišljao 'prvi put sam došao, stavio sam vam se na raspolaganje, imali ste odluke i Ustavnog suda i Apelacionog suda, opet ste me držali u pritvoru cijeli ovaj rok koji ste me držali odnosno maksimalni rok'." Posljednji put je svog klijenta vidio 12. decembra tokom završnih riječi. Ko je kriv za bjekstvo?Nakon što je Miloš Medenica pobjegao Viši sud je izdao saopštenje u kojem navode da mjeru zabrane napuštanja stana izvršava policija. Policija sa druge strane kaže da sud nalaže provjeru i traži izvještaj od Uprave policije "što u konkretnom slučaju nije urađeno od strane Višeg suda u Podgorici." Naglasili su i da se Medenica nalazio u stanu dan prije izricanja presude, no da nije tamo zatečen na dan suđenja. Kućni pritvor određen mu je 17. oktobra, kada mu je ukinut klasični pritvor. Pitanje nadzora problematizirao je i predsjednik Crne Gore Jakov Milatović koji je od premijera zemlje Milojka Spajića tražio da smijeni "sve odgovorne za propust u lancu odgovornosti." "Pobjegla im je osoba koja je osuđena u jednom od najtežih predmeta za organizovani kriminal i korupciju u Crnoj Gori. U ovom slučaju nema slučajnosti, jer su odgovorni naivni i zato nema izgovora. Zato ovdje ne postavljamo pitanje odgovornosti. Odgovornost već postoji i ona počinje na vrhu izvršne vlasti", istakao je Milatović. No, ministar pravde Crne Gore Bojan Božović rekao je na sastanku održanom 10. februara da "ne smatra da bilo ko treba da podnese ostavku" povodom situacije sa primjenom mjera nadzora, prenijele su crnogorske Vijesti. Božović je rekao i da se radi o "sistemskom problemu, a ne o pitanju individualne odgovornosti." Dodao je i da će veoma brzo biti formiran radni tim koji će se baviti pitanjima mjera nadzora. No, iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) kažu da, iako je važno da se pitanje nazora rješava sistemski da je "nedopustivo je da nakon bjekstva Miloša Medenice niko od učesnika jučerašnjeg sastanka ne preuzima konkretnu odgovornost." Na pomenutom sastanku su učestvovali predstavnici sigurnosnog sektora i pravosuđa na kojem su prisustvovali i ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović i direktor Uprave policije Lazar Šćepanović. "Građani imaju pravo na jasne odgovore: ko je bio zadužen da spriječi ovaj propust, šta je tačno zakazalo i ko će snositi posljedice," naveli su u MANS-u. Traži se objava policijski zabilješkiPolicijski nadzor ne sprovodi se 24 sata dnevno, već povremeno obilaskom mjesta stanovanja. Iz policije kažu da se mjera nadzora prema Medenici sprovodila kontinuirano i da su prilikom svakog obilaska policijski službenici sačinjavali zapise. "A da je bilo utvrđeno eventualno kršenje mjere nadzora bez odlaganja bi bio obavješten nadležni sud." Iz MANS-a su od Ministarstva unutrašnjih poslova zatražili da objave informacije o zabilješkama o kontroli poštovanja mjere kućnog pritvora. "Imajući u vidu da je izricanje presude u predmetu protiv pripadnika OKG Miloša Medenice bila najavljeno u medijima makar 24 časa ranije, nije jasno kako nadzor poštovanja mjere kućnog pritvora nije inteziviran od strane službenika policije upravo u tom periodu," naveli su u saopštenju. Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) Crne Gore nije odgovorilo na upit RSE da li će odgovoriti zahtjevu MANS. Medenicin advokat Stefan Jovanović kaže da podržava takav zahtjev i da bi se ta dokumentacija trebala objelodaniti. Ko su Miloš i Vesna Medenica?Prije više od tri godine Miloš Medenica je kupio kartu u jednom pravcu i iz Beograda stigao u Podgoricu kako bi se stavio na raspolaganje pravosudnim organima zbog optužnice da je 2019. stvorio stvorio kriminalnu organizaciju čiji su pripadnici postali njegova majka i još devet osoba radi krijumčarenja cigareta i protivzakonitog uticaja na sudsku vlast. Danas se nalazi na Interpolovoj potjernici zbog bijega nakon izricanja prvostepene osuđujuće presude. Viši sud u Podgorici osudio ga je zbog stvaranja i vođenja kriminalne organizacije koja se bavila trgovinom narkotika, švercom cigareta, podmićivanjem i nedozvoljenim držanjem oružja. Njegova majka Vesna Medenica, bivša predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore, oslobođena je optužbi za stvaranje kriminalne organizacije, a osuđena za protivzakoniti uticaj, primanje mita i uticanje na sudske odluke. Oboje su dobili po deset godina zatvora. Europol je snimio telefonske razgovore Miloša u kojima on navodi da mu je majka upoznata s nelegalnim poslovima i da od nje može očekivati zaštitu. O švercu cigareta tužilac je citirao više poruka Miloša Medenice iz 2019. i 2020. godine. Advokati Medenica su zatražili oslobađajuću presudu. https://www.slobodnaevropa.org/a/milos-medenica-crna-gora-bijeg-presuda-vesna-/33675230.html https://www.slobodnaevropa.org/a/milos-medenica-crna-gora-bijeg-presuda-vesna-/33675230.html Wed, 11 Feb 2026 16:06:38 +0100 Crna GoraAktuelnowebteam@rferl.org (Una Čilić) Počelo je demonstracijom zbog inflacije i kolapsa nacionalne valute, ali uskoro se pretvorilo u najsmrtonosnije proteste protiv establišmenta u historiji Irana. Razbijene ulice, više od četiri i po hiljade mrtvih u krvavom gušenju antivladinih protesta, uvedeno je vojno i policijsko prisustvo, a internet i drugi oblici komunikacije u Iranu su blokirani. Kako su počeli najnoviji protesti u Iranu? Da li su drugačiji od prethodnih? Šta se dešava sa internetom kojeg nema već dvije sedmice? Slušajte u podcastu Između redova kroz koji stručnjaci i svjedoci objašnjavaju situaciju u Iranu. https://www.slobodnaevropa.org/a/iran-protesti-ubijanja-demonstranata-internet-/33657778.html https://www.slobodnaevropa.org/a/iran-protesti-ubijanja-demonstranata-internet-/33657778.html Sat, 24 Jan 2026 16:38:51 +0100 Između redovaSvijetIz RSE svetawebteam@rferl.org (Una Čilić) Da mu je majku odvela policija jer je sjekirom napala supruga na spavanju, Gabrijel Đoković je saznao od komšinice iz sarajevskog naselja Sedrenik. "Rekla mi je da sjednem da se nešto desilo", priča za Radio Slobodna Evropa (RSE) dvadesetjednogodišnji Gabrijel dok se prisjeća tog majskog dana 2023. godine. Sedam dana kasnije vidjet će majku Irenu Karić u sobi zeničkog zatvora. "Tada smo prvi put razgovarali na 10-15 minuta", prisjeća se ovaj mladić koji danas živi u Zagrebu. "Najbitnije mi je bilo da je ona dobro, kakvi su uvjeti tamo, da li joj nešto treba, da li su joj davali lijekove, kako je psihičko stanje, tu sam bio najviše zabrinut za nju u tom trenutku." 'Podmuklo ubistvo'Dvije godine od tog momenta Irena Karić je i dalje u pritvoru i njen slučaj još nije konačan. Vrhovni sud je uložio žalbu tužilaca na kvalifikaciju u prvoj presudi i ona je ponovo vraćena na suđenje Kantonalnom sudu. U drugom ponovljenom postupku pred Vijećem Kantonalnog suda u Sarajevu, ponovo je osuđena na 9,5 godina za ubistvo supruga. Sada je na Vrhovnom sudu Federacije BiH da donese konačnu odluku. "Kriva je što je 10. maja 2023. u porodičnoj kući u kojoj je živjela sa suprugom Karić Nijazom i njihovo troje malodobne djece, a sa kojim je imala narušene odnose zbog verbalnog vrijeđanja i fizičkog nasilja kojem je bila izložena od strane Nijaza (...) što je drugog usmrtila čime je počinila ubistvo", rekla je na izricanju presude početkom decembra sutkinja Kantonalnog suda u Sarajevu Adisa Zahiragić. Kazna za ubistvo je od pet do 20 godina, a u ponovljenom postupku sud je donio istu odluku. Razlog tome je, kako je u izricanju presude rekla sutkinja Zahiragić, da nije dokazano da je ubila supruga na podmukao način. Podmukao način znači "da je učinjeno na način da se vreba prilika kada je najbolje da se učini neko ubistvo", pojasnila je sutkinja. Iz Tužilaštva Kantona Sarajevo je potvrđeno za RSE da će se žaliti na presudu, između ostalog zbog kvalifikacije, ali da će više detalja biti jasno kada dobiju presudu. Iz Kantonalnog suda u Sarajevu je za RSE ranije rečeno da je pismena izrada presude u toku i da stranke u postupku imaju pravo žalbe nakon što dobiju pismeni otpravak presude. Doktor Omer Ćemalović koji je bio psihijatar vještak na suđenju pojašnjava za RSE da se Irena Karić u braku našla u poziciji da bude fizički i psihički maltretirana. "On je bio čovjek koji je bio izuzetno samoživa osoba, egoista, koja je bila u stanju da ispred djeteta uzme nešto i da to založi za alkohol, nije vodio računa o porodici, nju je tukao maltretirao, ponižavao. Sve su to neke okolnosti koje se se kumulirale", pojašnjava Ćemalović za RSE. Kulminiralo je na dan godišnjice njihovog braka. Ćemalović priča da se Irena probudila u košmarnom stanju svijesti, da je ugledala Nijaza u drugoj sobi, da su oko njega bili brlog i prazne boce pića. "I u tom trenutku kod nje se javlja jedna falš logika da je to trenutak kada je biti ili nebiti, ima jedno strašno unutrašnje osjećanje egzistencijalne životne ugroženosti. I tada zaključuje da je momenat ili on ili ona. I tada donosi odluku da sjekirom napadne supruga na spavanju", pojašnjava vještak. Sjekiru nije donijela ona, već je bila u sobi od ranije, pojašnjava Ćemalović. "Sedmicama je govorila suprugu da je skloni jer su djeca u kući, da se neko ne bi povrijedio". Odluka o ubistvu je donesena munjevito, nesvjesno, preskočen je proces razmišljanja "o elementima za i protiv", dodaje. "Radi se o jednoj afektivnoj, impulsivnoj radnji i zbog toga sve to nije podmuklo ubistvo", zaključuje vještak Ćemalović na osnovu čijeg nalaza je sutkinja i donijela istu odluku. Nasilje u porodiciIrena Karić je klasični primjer nasilja u porodici, kaže njezin advokat Omar Mehmedbašić koji planira da se žali na posljednju odluku suda. "Smatram da je Irena Karić jedna žrtva. Ja kad sam njoj otišao prvi put u posjetu, ona je bila kost i koža, ona je u zatvoru dobila kilograma i počela da liči na osobu. Nikad nije pitala za sebe, uvijek za djecu", kaže on za RSE. Troje djece koje Irena i Nijaz imaju zajedno danas se nalaze u hraniteljskoj porodici. "Ona se žalila na te probleme, nije mogla da to riješi i djeca su joj uvijek bila u nekoj vrsti zarobljeništva", kaže advokat Mehmedbašić, koji dodaje da smatra da je kazna velika s obzirom na okolnosti. Izloženost nasilju, svjedočenja drugih kao i nalaz vještaka, između ostalog, doveli su do sudske odluke. "Ipak je oduzela život drugom, imala je toliko snage i svijesti i takvu čvrstu odluku da oduzme život drugom, i to suprugu koji je otac troje malodobne djece", rekla je sutkinja Zahiragić tokom izricanja prve presude. Da su živjeli u nasilnom odnosu svjedoči i Irenin sin Gabrijel. On je imao 14 godina kada je ona upoznala Nijaza. I na početku sve je bilo uredu, ali polako saznaju da se Nijaz voli kockati, počinju nesuglasice i problemi. "Svaki dan je bilo verbalno vrijeđanje i prema meni i prema njoj." Zbog cijele situacije Gabrijel se odselio kod porodice u Hrvatsku. "Nisam više mogao trpiti vrijeđanje na dnevnoj bazi, takav način života, da sve što zaradim bude prokockano." Gabrijel je, priča, često pomagao Nijazu na raznim poslovima iznošenja stvari, čišćenja. Sedam dana nakon što se odselio dobio je fotografije od Nijaza na kojima je vidio pretučenu majku. I dobio prijetnje da će biti tako svakog dana dok se ne vrati. "Njegov razlog je bio zato što sam mu ja bio besplatna radna snaga koju je on mogao koristiti kada je bilo potrebno jer bi inače morao platiti nekoga." Fotografije je dao i Vrhovnom sudu. Prvi put kad je dobio prijetnju Gabrijel je nazvao policiju jer se zbog papira nije mogao vratiti iz Zagreba. Plašio se za život majke kaže, a i ona je sve to podnosila jako teško. "U to vrijeme se nismo čuli jer je on uzimao njen telefon i slao nam poruke, pretvarao se da je ona." Do neke granice kaže mogao je zamisliti da će sve kulminirati, ali da se nije nadao da će biti "baš ovakav užas". Dodaje da ga je njegova majka prijavila supruga za nasilje u porodici, ali da niko u to vrijeme nije reagovao. "Dok se nije desilo ovo što se desilo." Nijaz Karić preminuo je 28. juna 2023. godine od posljedica udarca sjekirom koje mu je nanijela supruga Irena. Zašto žene ubijaju?Studija rađena u Švedskoj na osnovu ubistava koja su se desila u ovoj zemlji u rasponu od 20 godina navodi da postoje značajne razlike u načinima i razlozima zbog kojih muškarci i žene počine ubistva. Ranije nasilje između počinioca i žrtve zabilježeno je mnogo češće u slučajevima u kojima žena čini ubistvo pojašnjava za RSE Thomas Nilsson, psiholog i profesor forenzičke psihijatrije Sahlgrenska univerzitetske bolnice i Univerziteta Geteborg u Švedskoj. On je jedan od učesnika spomenute studije i dodaje da je jedan od nalaza istraživanja pokazao da su najčešće žrtve ženskih ubistava njihovi intimni partneri ili članovi porodica, dok je u slučajevima kada su ubice muškarci raspon različit. "Muškarci ubijaju iz bijesa, osvete i korištenja moći, dok žene ubijaju zbog očaja i samozaštite", pojašnjava Nilsson. U slučaju kada je počinilac žena, vrlo često se pokazalo da je žrtva činila nasilje nad počiniteljicom, dodaje. "To je nerijetko trajalo duži vremenski period i je na kraju, često u kombinaciji s konzumiranjem alkohola ili droga, doseglo tačku u kojoj žena reagira izljevom bijesa, što završava nasiljem." Isto objašnjenje daje i Elizabeth Sheehy, profesorica prava sa kanadskog univerziteta Ottawa koja se bavi pitanjem krivičnog prava i pravnog odgovora na muško nasilje nad ženama. Širom svijeta, mnogo više muškaraca će ubiti ženu nego što će žena ubiti muškarca, naglašava. Ne samo da je rijetko, nego ubistva, metode i motivi su također različiti. "Muškarci ubijaju iz mizoginih razloga", navodi. "Ubijaju iz ljubomore, stvarne ili zamišljene, ubijaju kada žena želi da ih napusti uz stav 'ako je ja ne mogu imati neće niko'". Dalje, navodi ova kanadska profesorica za RSE, ubijaju žene kada "pruža otpor njihovom autoritetu". "Žene najčešće ubijaju iz samoodbrane, obično nakon historije nasilja ili prisilne kontrole muškaraca. Ubijaju kako bi zaštitile sebe ili djecu, odnosno kako bi pobjegle u situacijama kada muškarac pokušava zatvoriti sve mogućnosti njenog bijega." Britanska platforma Femicide census koja prikuplja informacije o ženama ubijenim u Velikoj Britaniji navodi da je odlazak ili priprema za odlazak često faktor rizika, odnosno da je okidač za nasilne muškarce. Prema globalnoj studiji ubistava Kancelarije Ujedinjenih nacija za drogu i kriminal (UNDOC) svako peto ubistvo na svijetu počine intimni partneri ili članovi porodice, a većina žrtava su žene. Gabrijel danas razgovara sa majkom jednom sedmično na pet minuta. Kaže da je u zatvoru "malo došla sebi" fizički i psihički, radi, čita knjige i dobila je odobrenje da se vidi sa djecom. Užasno je to što je ona učinila, kaže, ipak se radi o nečijem životu, ali smatra da je kazna koju je njegova majka dobila previsoka. "Mislim da je takva kazna sa svim okolnostima, sa svim dokazima i primjerima što smo predali velika. Devet i pol godina nije malo nikako, pogotovo za djecu." Od 17.461 počinjeno krivično djelo u Bosni i Hercegovini prošle godine, 1.953 je bilo ženskih počinilaca, podaci su Agencije za statistiku BiH. Kada su u pitanju krivična djela koja uključuju porodicu i brak od 1.951 prijavljenih lica, 220 je žena. Od ukupnog broja osuđenih, 92 posto sudskih presuda izrečeno je muškarcima. https://www.slobodnaevropa.org/a/irena-karic-ubistvo-supruga-bosna-/33629342.html https://www.slobodnaevropa.org/a/irena-karic-ubistvo-supruga-bosna-/33629342.html Mon, 22 Dec 2025 14:08:28 +0100 Ispričaj miBosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Una Čilić) Blerta Sejdija je imala 17 godina kada je od nepoznatog muškarca prihvatila piće. "Nekoliko puta sam mu rekla da ne želim," priča Sejdija za Radio Slobodna Evropa. No, on je insistirao i otišao je kupiti energetsko piće. Upravo je ta upornost i navela Sejdiu da instinktivno prati njegove korake i da vidi kako joj u piće sipa nešto. "Iako ti roditelji stalno govore da budeš oprezna nisam mislila da je to nešto što se događa," dodaje Sejdija. Događaj iz kafića u blizini Prištine promijenit će tok njene karijere i podstaknuti je da se posveti problemu spajkinga - podmetanja droge ili drugih supstanci u piće bez znanja i pristanka osobe. Razlog zbog kojeg je te noći djelovala instinktivno i zaštitnički duguje znanju koje je stekla kroz "Beat Sexism" organizaciji koju je pokrenula godinu ranije kako bi se, kako kaže, borila protiv patrijarhata. Rođena i odrasla u Češkoj sa roditeljima sa Kosova, Sejdija danas dijeli i vrijeme i svoj angažman između ove dvije zemlje. Ali, da je "spajking" toliko raširen shvatila je tek 2021. godine kada je odlučila svoje iskustvo podijeliti javno i otvoriti diskusiju u Češkoj. "Odlučile smo da prikupimo priče drugih žena jer smo shvatile da ovo nije izolovan problem, već nešto što pogađa mnoge žene," priča Sejdija. Da se ne radi o pojedinačnim slučajevima već širem društvenom problemu pokazuju i podaci do kojih su došli i priče koje su sa njima podijelile žrtve. Svaki treći ispitanik Praga suočio se sa neželjenim sipanjem droge u piće pokazali su podaci koje je njena organizacija prikupila u saradnji sa policijom i vladom ranije ove godine. Dešava se najčešće među mladim ženama, pojašnjava Sejdija, ali nedavni slučaj silovanja Gisele Pelicot u Francuskoj pokazao nam je da se može desiti bilo kada i u bilo kojim okolnostima. "Može se desiti na romantičnom sastanku, između para ili vjenčanih ljudi, može se desiti među prijateljima iz ‘zabave’". Da se radi o raširenoj pojavi potvrđuju i slučaj sa muzičkog festivala također u Francuskoj kada je 145 osoba prijavilo da su ubodeni špricom. Razlozi zbog kojih se dešava su također različiti i ne odnose se samo na seksualni napad, već i na krađu, neke druge vrste napada, pa čak nekada i iz "zezancije" bez obzira što može imati razorne posljedice. U većini zemalja ovaj čin nije posebno kriminalizovan, a Sejdija dodaje da Velika Britanija ima pozitivnu praksu. Dodavanje alkohola, nelegalnih droga ili lijekova u hranu, piće ili cigarete osobe je nelegalno i može se kazniti od šest mjeseci do doživotne kazne zatvora kroz razne britanske zakone. Nedavno je britanski premijer Kier Starmer najavio i posebno krivično djelo koje se odnosi na spajking. "Naš cilj uvođenjem novog krivičnog djela jeste da ohrabrimo žrtve da istupe i prijave incidente policiji, ali i da pomognemo u rješavanju ključnih prepreka u procesuiranju slučajeva spajkinga prikupljanju dokaza i identifikaciji počinilaca," naveli su iz britanskog ministarstva pravde povodom buduće zakonske odredbe. Problem i na Zapadnom BalkanuDa se i mladi u zemljama Zapadnog Balkana suočavaju sa ovim problemom potvrđuje i Stefan Pejić iz beogradske organizacije Re Generation, ali o samoj rasprostranjenosti spajkinga teško je govoriti jer se ta djela vrlo rijetko prijavljuju kaže. "Organizacijama poput naše javljaju se osobe koje veruju da su doživele spajking ili imaju osnovanu sumnju, ali to često ne prijavljuju nadležnim organima. Razlozi su strah, nedostatak poverenja u institucije, stigma, ali i nesigurnost - mnoge osobe nisu sigurne šta se tačno desilo, naročito ako imaju 'rupe u pamćenju' ili nemaju jasne dokaze." Zbog svega toga, navodi Pajić, važno je raditi na prepoznavanju i sprečavanju ovog oblika nasilja, na edukaciji kao i poboljšanju institucionalnih odgovora. "Prevencija mora da ide mnogo dalje od saveta ‘pazi da ti ne stave nešto u piće’". Takve poruke, iako dobronamerne, prebacuju odgovornost na osobe koje bi mogle biti žrtve, umesto na onoga ko nasilje zapravo počini,” pojašnjava Pajić. Prema njemu prevencija podrazumijeva edukovano osoblje u barovima, kao i jasne protokole. Sve je to imala na umu i Blerta Sejdija kada je, sredinom novembra, zajedno sa kolegicom Veronikom Šimkovom pokrenula "Blurred". Radi se o jedinstvenoj digitalnoj platformi koja uključuje edukativne programe, treninge prevencije, radionice i predavanja za škole ali i opciju da osoba prijavi ako sumnja da je drogirana bez znanja. A cilj je kako pojašnjava Sejdija da se kroz zagovaranje, nauku i inovacije bore protiv problema spajkinga i da aktivizam pretvore u nešto što može da pruži konkretnu pomoć. "Mi ne povezujemo samo empatiju i sigurnost, već i nauku i tehnologiju kako bismo stvorili nešto funkcionalno. Jer, kao što znamo, postoji nekoliko testova na tržištu koji zapravo ne pomažu ako želite provjeriti piće i pružaju lažan osjećaj sigurnosti." Razni testovi postoje na tržištu koji se prodaju pod izlikom da mogu pomoći u detekciji neželjenih supstanci. Od lakova za nokte koji mijenjaju boju, do raznih testova koji se mogu naručiti online, dovoljan vam je samo jedan klik u pretraživaču. No, da oni nisu najpouzdaniji potvrđuje i Martin Kuchar, šef Laboratorija za forenzičku analizu bioaktivnih supstanci na Tehnološkom univerzitetu u Pragu. Jedan od problema jeste što testovi ne rade na obojenim pićima i što procenat droge u piću treba biti visok kako bi ih test otkrio. No, i manji procenat droge može uticati na žrtvu objašnjava Kuchar. "Promjena boje nastaje tek pri višem nivou aktivne supstance. Mislim na GBL, MDMA, benzodiazepine i druge droge. Iz moje perspektive, komercijalno dostupni testovi ne funkcionišu i mogu dovesti do lažno negativnog rezultata," kaže ovaj forenzički stručnjak. Testove su provjerili i u laboratoriji Tehnološkog fakulteta. Drogu su stavili u razna pića, od crnog i bijelog vina, gin tonica, ali i bezalkoholnih pića. No, testovi, dizajnirani da promijene boju na prisustvo droge, nisu to učinili. "Možda ako ih testirani samo na vodi i drogama onda rade," kaže Kuchar. "Imamo foto dokumentaciju da testovi nisu promijenili boju. Ako jesu, onda je u piću bila velika doza alkohola ili je boja promijenjena zbog boje pića." Za sada, kaže Kuchar, nema testova na koje bi se korisnici mogli sto posto osloniti. Šta uraditi ako ste napadnuti?Kada vas neko drogira protiv vaše volje, vi imate 20-30 minuta da poduzmete nešto, pojašnjava Blerta Sejdiju. "Prvo primjetite da vam se nešto dešava u organizmu. Osjećate vrtoglavicu, vid vam je pomućen, možete prestati osjećati neke dijelove tijela potpuno." Nekada droga promijeni ukus pića pa ono postane gorko, nekada promijeni boju ili postane pješunasto. "Sve ovo su male stvari koje biste mogli primjetiti i koje su pod vašom kontrolom. Ono što nije pod vašom kontrolom jeste kako će vaše tijelo reagovati." Savjetuju svima da ukoliko se odjednom ne osjećaju dobro da kažu osobi do njih ili osoblju bara. "Nemojte se osamiti jer ne znate koliku ste dozu primili i kako bi vaše tijelo moglo reagovati." Ako je moguće bilo bi poželjno sačuvati ostatak pića jer se u njemu može testirati prisustvo na drogu, jer će ona brzo izaći iz tijela. Piti dosta vode, otići na sigurno mjesto, smjestiti se u stabilan položaj i obavezno nazvati policiju. "Kada stignete u hitnu pomoć tražite da vam urade toksikološki nalaz, jer možda neće znati da vas je neko drogirao. Često se dogodi da odete u hitnu pomoć i kažu vam da ste popili previše," pojašnjava Sejdiju. Ono što se također često dešava jeste da ljudi ne prijavljuju policiji šta im se dogodilo jer će njih kriviti ili im neće vjerovati. "Nije vaša krivica, odgovornost je uvijek na strani napadača." Kada se te večeri u kafiću pored Prištine nepoznati muškarac vratio sa pićem u kojem se već nalazilo nešto na šta nije pristala, Blerta se uspaničila. Ali nije to pokazala. "S te strane sam bila ponosna na sebe. Ali nisam ponosna po pitanju daljeg rješavanja, nisam prijavila, nisam se suočila s tim, samo sam pobjegla, što jeste bio čin samozaštite," pojašnjava. No, u tom momentu kaže nije željela da on postane još agresivniji, te je izmislila da sa drugaricom treba da ode do toaleta i nikada se nisu vratile. "Ta noć je stvarno oblikovala kako mislim o sigurnosti tokom izlazaka i naročito podmetanja u piće kao cijelog fenomena kojeg sam od tog momenta krenula da istražujem." Sa svojom organizacijom Sejdija danas planira da radi na edukaciji i pronalaženju rješenja za problem podmetanja supstanci u piće. Za sada rade u centralnoj Evropi, ali u budućnosti planiraju da prošire svoje aktivnosti na zemlje Zapadnog Balkana i druge dijelove Evrope. https://www.slobodnaevropa.org/a/droga-pi%c4%87e-mladi-izlazak-/33618320.html https://www.slobodnaevropa.org/a/droga-pi%c4%87e-mladi-izlazak-/33618320.html Sun, 14 Dec 2025 14:19:29 +0100 Ispričaj miSrbijaKosovowebteam@rferl.org (Una Čilić) Svake tri sekunde, negdje u svijetu jedna djevojčica postane nevjesta. Iako je u mnogim zemljama zakonska dob za brak 18 godina, budućnost za milion djevojčica bude odlučena mnogo prije nego one postanu dovoljno stare da same biraju. UNICEF kaže da se radi o fundamentalnom kršenju ljudskih prava. https://www.slobodnaevropa.org/a/djeciji-brakovi-nasilje-maloljetne-djevojcice-/33605304.html https://www.slobodnaevropa.org/a/djeciji-brakovi-nasilje-maloljetne-djevojcice-/33605304.html Tue, 25 Nov 2025 15:57:12 +0100 Ispričaj miVideowebteam@rferl.org (Una Čilić, Kenan Ćerimagić) Više od 840 miliona žena širom svijeta preživjelo je neki oblik nasilja, a za mnoge ono počinje još u djetinjstvu. Umjesto školskih klupa, hiljade djevojčica završavaju u brakovima. Među njima je i Nina iz Bosne i Hercegovine. Kada pogleda u svoju prošlost Nina kaže da je ono što je preživjela bilo nasilje. Nju su, kada je imala 11 godina, roditelji udali za osobu koja je po godinama, kako kaže mogla da joj bude otac. "Otac i majka su me prodali," priča ona za Radio Slobodna Evropa. "Ja sam vikala neću da se udam, htjela sam se ubiti, bila sam dijete, maloljetna, nisam imala ni ličnu kartu." Njena sudbina, nažalost, nije izolovana. Svake tri sekunde jedna djevojčica bude udata pokazuju podaci UNICEF-a. U Bosni i Hercegovini, kao i u značajnom broju zemalja, legalna dob za stupanje u brak je 18 godina. Izuzeci se mogu napraviti sa 16 godina ukoliko se utvrdi da postoje opravdani razlozi da je osoba sposobna za vršenje dužnosti koje proizlaze iz braka. I da je brak u njenom interesu. Istraživanje predstavljeno u izvještaju organizacije Plan International navodi da od 148 zemalja u kojima je donja granica za brak 18 godina, skoro 75 posto ima uvedene i izuzetke. No, Nina je imala 11 godina, u školu nije išla, nije znala ni gdje se nalazi i svaki dan je trpila maltretiranje. "Samo maltretiranje, tuča, batine. Nije me puštao u grad, nisam znala ni gdje je opština." Rani brak oduzme djevojčicama djetinjstvo, kaže Isobel Fergus, menadžerica za istraživanja u Plan International, organizaciji koja radi sa djecom i djevojčicama u 80 zemalja svijeta. Djevojčice u tako ranoj dobi ne mogu da obavljaju "tradicionalne uloge" i da budu majke i supruge. "Djevojka iz Zambije koju su udali kada je imala 13 godina za muškarca od 25 godina opisivala nam je koliko joj je bilo teško da odgaja dijete kada je i ona sama bila dijete u tom momentu", priča Fergus, koja je radila na istraživanju o maloljetničkim brakovima sa 200 djevojaka i žena koje su udate kao djeca. Dodaje i da djevojčice koje se udaju često ne mogu da nastave školovanje, suočavaju se sa povećanim rizikom od nasilja, komplikacija u trudnoćama i drugim zdravstvenim problemima. Nije romska tradicijaNina, koja živi u centralnoj Bosni i Hercegovini i čiji je stvarni identitet poznat redakciji, bila je u braku pet godina, dobila troje djece, trajno oštećenje živca i preživjela brojne trenutke izuzetnog nasilja, uključujući i prijetnju pištoljem. Njen slučaj nije jedini ni u BiH. Iako i dalje ima dosta slučajeva maloljetničkih brakova, Indira Bajramović iz ženske romske organizacije Bolja budućnost u Tuzli naglašava da je "sve više takvih slučajeva u ruralnim područjima i neromskoj populaciji." Kada je godinama kasnije Nina uspjela da napusti supruga, otac joj je rekao da se kaje što su je udali mladi i dodao "to je kod nas tako običaj." No Bajramović kaže da su možda takvi brakovi negdje tradicija, "ali ne i kod Roma." "Tako da ne možemo više govoriti samo o romskoj populaciji, nego moramo gledati globalno na takve slučajeve." No, upravo su neformalna pravila, uz rupe u zakonu i njegove slabe primjene, među glavnim razlozima zašto su maloljetnički brakovi i dalje prisutni smatra stručnjakinja iz Plan International. "Možda nisu vjenčani u očima države, ali jesu u očima svoje zajednice kroz neku vrstu rituala. I, očito, zato što ove prakse više, pretpostavljam, nisu baš vidljive državi, mnogo ih je teže otkriti, nadzirati i osporavati." Siromaštvo nije opravdanjeMaloljetnički brak je globalni izazov i kako navodi UNICEF "fundamentalno kršenje ljudskih prava". Širom svijeta 640 miliona djevojčica i žena udato je tokom djetinjstva. Godišnje skoro 12 miliona djevojčica postanu supruge prije punoljetstva. Stručnjaci kažu da su siromaštvo i ekonomske teškoće najčešći uzroci zbog kojih dolazi do ovoga. Razlog može biti siromaštvo, ali kako kaže Bajramović to ne može biti opravdanje. "Ima dosta siromašnih pa to ne rade. Nema za to opravdanja." Prevencija je u suštini borbe protiv maloljetničkih brakova, smatra ona. Njena organizacija radi direktno u zajednici gdje razgovaraju o ovom problemu. "Prema našem zadnjem istraživanju preko 90 posto učesnika u romskim zajednicama reklo je da to nije ni kultura ni tradicija Roma i da nisu za tako nešto, što je napredak." No, za borbu protiv maloljetničkih brakova potreban je rad na više nivoa. Isobel Fergus iz Plan International kaže da se moraju riješiti uzroci problema. "A to znači osigurati ekonomsku podršku porodicama. Zatim, zadržati djevojčice u školama je jedan od ključnih načina da se spriječe dječji brakovi. I naravno zakonsko postavljanje minimalne dobi za brak na 18 godina bez izuzetaka." Ostanak u školi je ono što su svojim kćerkama poželjele i sve ispitanice istraživanja na kojem su radili u Plan International. Fergus pojašnjava da su razgovarali sa preko 200 djevojaka koje su udate kao maloljetne i da su sve, pa čak i one koje kažu da su sretne u brakovima, rekle da ne bi željele istu sudbinu svom djetetu. "Želim drugačiji život. Želim da moje dijete ide u školu, da bude nezavisno", bili su samo neki od odgovora pojašnjava Fergus. Isto mišljenje ima i Indira Bajramović, koja kaže da većina djevojaka i žena sa kojima se ona susrela kaže da bi bilo bolje da su završile školu. "Mnoge od njih bježe iz disfunkcionalnih porodica. Onda upadnu u još gore situacije.” Potrebno ubrzano djelovanjeNina danas ima 39 godina, novog supruga i dvoje djece. "Ovo je brak iz ljubavi, ne maltretira me ne tuče me." Sa djecom od prvog supruga nema kontakta i kaže ne smije da ide da ih vidi. Iako stopa dječjih brakova globalno blago opada, navode iz Ujedinjenih nacija, svake godine milioni djevojčica i dalje izgube djetinjstvo u ranim i prisilnim brakovima. Bez ubrzanog djelovanja, svaka će nova generacija naslijediti isti krug siromaštva, nejednakosti i nasilja. Snovi prekinuti maloljetničkim brakom: Sudbina djevojčica u Kirgistanu i TadžikistanuUNICEF navodi da je neophodni poboljšati ekonomsku nezavisnost djevojčica obzirom da je siromaštvo glavni uzrok dječjih brakova. Dalje, unaprijediti obrazovanje, životne vještine kao i fokusiranje na seksualno i reproduktivno zdravlje. "Zakonske reforme, promjene politika i ciljane podrške sektorima zdravstva, obrazovanja i zaštite djece ojačat će ove napore i stvoriti okruženja u kojima se djevojčice cijene zbog mnogo više od njihovog bračnog statusa," navode iz UNICEF-a. https://www.slobodnaevropa.org/a/maloljetnicki-brakovi-djeca-nasilje-djevojcice/33603572.html https://www.slobodnaevropa.org/a/maloljetnicki-brakovi-djeca-nasilje-djevojcice/33603572.html Tue, 25 Nov 2025 11:26:41 +0100 Ispričaj miBosna i HercegovinaAktuelnowebteam@rferl.org (Una Čilić) Historijski sporazum u čijem fokusu je zaustavljanje rodno zasnovanog nasilja našao se na udaru. Zašto se pojedine evropske zemlje okreću od Istanbulske konvencije koja nasilje nad ženama definiše kao kršenje ljudskih prava? https://www.slobodnaevropa.org/a/istanbulska-konvencija-nasilje-zene-povlacenje-/33581170.html https://www.slobodnaevropa.org/a/istanbulska-konvencija-nasilje-zene-povlacenje-/33581170.html Tue, 04 Nov 2025 14:00:19 +0100 Ispričaj miwebteam@rferl.org (Una Čilić, Kenan Ćerimagić) Bila je potrebna godina i po da Latvija pređe iz zemlje u kojoj je na snazi sporazum koji štiti prava žena, do prve zemlje Evropske unije koja ga je napustila. Sa 56 glasova za, parlament ove zemlje je suprotno stavu premijerke, nakon 13 sati sjednice izglasao povlačenje iz Konvencije Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, odnosno Istanbulske konvencije. Konvencija koja je u ovoj zemlji stupila na snagu u maju 2024. godine ima za cilj standardizaciju podrške ženama žrtvama nasilja, uključujući i nasilje u porodici. Međutim, ultrakonzervativne grupe i političke stranke širom Evrope kritikuju konvenciju, tvrdeći da, između ostalog, promoviše "rodnu ideologiju". Uprkos predviđenoj zaštiti žena od nasilja i za latvijske protivnike sporazuma problem je bila definicija roda na osnovu društvenog konstrukta, a ne spola (Za Istanbulsku konvenciju "rod" označava društveno određene uloge, ponašanja, aktivnosti i atribute koje dato društvo smatra prikladnim za žene i muškarce.) Opozicioni zastupnici su u septembru pokrenuli proces mogućeg povlačenja iz Konvencije. Pridružili su im se Zeleni i sindikat poljoprivrednika koji je član vladajuće koalicije u kojoj su također i stranka desnog centra premijerke Evike Silina te jedna stranka lijevog centra. "Nasilje nije goruće pitanje u Latviji, osim nekoliko izolovanih slučajeva, i zato su neki zakoni izmijenjeni, ne zbog konvencije. Naravno, u ovom trenutku biće međunarodnih osuda. Ali mi smo suverena država. Možemo izraziti svoje mišljenje kroz većinu u parlamentu,"poručio je Gunars Gutris, zastupnik iz Zelenih i sindikata poljoprivrednika. Protivnici Konvencije također kažu da su postojeći zakoni dovoljni za rješavanje problema rodnog nasilja. Premijerka koja je došla na vlast 2023. sa obećanjem da će ratifikovati Konvenciju, kritikovala je napore za povlačenjem, dok organizacija Equality Now kaže da Konvencija "nije prijetnja latvijskim vrijednostima, već alat da se one ostvare". 'Užasan korak'U borbi logike i racionalizma protiv populizma i fantazije mi smo vidjeli da je pobijedila ova druga strana kaže u razgovoru za Radio Slobodna Evropa Beata Jonite, voditeljica politike i zagovaranja u latvijskom Marta centru. "Ovo je apsolutno užasan korak za Latviju kao zemlju, ne samo zbog našeg međunarodnog ugleda, jer smo članica Evropske unije, članica evropskih zemalja koje bi trebale poštovati međunarodno pravo i ljudska prava." Ovaj potez, smatra Jonite, je pokazao da je 56 članova parlamenta "stalo na stranu počinioca nasilja, a ne žrtve." "Poruka koja je ovim već poslata svakoj žrtvi nasilja jeste da je tih konkretnih 56 osoba stavilo svoje lične interese i političke ambicije iznad njihovih života i njihove sigurnosti". Sve se ovo dešava u veoma podijeljenoj političkoj klimi dodaje. Osim povlačenja Istanbulske konvencije, postojala je i inicijativa ograničavanja prava na abortus. "Dakle, ovo je opći potez ovih krajnje desničarskih stranaka protiv ljudskih prava u ovoj zemlji i protiv žena upravo sada, jer je ovo napad na žene prije svega." Sve ovo šalje i zastrašujuću poruku drugim zemljama koje bi mogle slijediti korake Latvije, dodaje Joanite, no organizacije za zaštitu ljudskih prava se još uvijek nadaju da predsjednik zemlje neće potpisati odluku. "Ako ovo zaista bude usvojeno onda to šalje veoma zabrinjavajući signal o latvijskim vrijednostima. A važno je istaći da ovo ni na koji način ne odražava vrijednosti našeg društva." Slučaj TurskePredsjednik parlamentarne skupštine Vijeća Evrope Theodoros Rousopoulos rekao je da je duboko uznemiren zbog odluke koju je nazvao neviđenim i krajnje zabrinjavajućim korakom unazad za prava žena i ljudska prava u Evropi. "Krajem 2025. godine, u srcu Evrope, ne smijemo prihvatiti nazadovanje kada je u pitanju temeljno pravo svake žene i djevojčice da živi bez nasilja. Pozivam vlasti Latvije i izabrane predstavnike da preispitaju ovu odluku, da saslušaju glasove žena i da ponovo stanu na stranu ljudskog dostojanstva, ravnopravnosti i pravde." Dodao je i da Latvija sada ide koracima Turske koja se iz sporazuma povukla 2021. godine. "Od tada su femicidi i nasilje nad ženama naglo porasli. Poruka koju takva povlačenja šalju je porazna: da se nasilje nad ženama ne shvata ozbiljno." Kada se povukla iz Konvencije koja je samo deset godina ranije potpisana u njihovom gradu čije ime i nosi, turska vlada je rekla da je Istanbulsku konvenciju "otela grupa ljudi koja pokušava normalizirati homoseksualnost" što nije u skladu sa "društvenim i porodičnim vrijednostima Turske." Odluku koju je donio turski predsjednik Recep Tajip Erdogan, uprkos porastu broja ubistava žena, izazvala je bijes organizacija za zaštitu prava žena i kritike Evropske unije i Washingtona. Latvija prva, ali ne i jedinaUprkos tome što je proglašen za historijskim sporazumom, Istanbulska konvencija se suočila sa neviđenim reakcijama i u drugim zemljama često zbog svoje definicije spola kao društvenog konstrukta, kao i zbog uključivanja LGBT osoba i migranata. Konzervativni političari i grupe smatraju da Konvencija prijeti takozvanim "tradicionalnim" porodicama, promoviše homoseksualnost i takozvanu "rodnu ideologiju" i ugrožava "nacionalne vrijednosti". Tadašnja desničarska poljska vlada je 2020. također bila započela proces povlačenja iz ugovora, no kada je na vlast došla centristička vlada Donalda Tuska, ti planovi su otkazani. Uprkos što je zemlja uskladila većinu svojih zakona sa Konvencijom, češki parlament je prošle godine glasao protiv ratifikacije sporazuma kojeg su potpisali 2021. godine. Sve zemlje Zapadnog Balkana usvojile su i ratifikovale Istanbulsku konvenciju, no svi zakoni još uvijek nisu usklađeni. U Istanbulskoj konvenciji se navodi da muškarci i žene imaju jednaka prava, a vlasti zemalja se obavezuju da preduzmu korake da spriječe nasilje nad ženama, zaštite žrtve i počinioce izvedu pred sud. Stupila je na snagu 2014. godine, a do sada ju je ratifikovalo 39 zemalja, uključujući i Evropsku uniju. Nakon izglasavanja u latvijskom parlamentu očekuje se da će predsjednik zemlje Edgars Rinkevičs pregledati prijedlog o povlačenju iz Istanbulske konvencije te odlučiti o daljim koracima. https://www.slobodnaevropa.org/a/istanbulska-konvencija-latvija-povlacenje-nasilje-nad-zenama/33578160.html https://www.slobodnaevropa.org/a/istanbulska-konvencija-latvija-povlacenje-nasilje-nad-zenama/33578160.html Fri, 31 Oct 2025 17:18:29 +0100 Ispričaj miAktuelnowebteam@rferl.org (Una Čilić) Ukoliko izmjena Krivičnog zakonika u Srbiji bude usvojena, za silovanje će se moći suditi kroz dva člana: jednog definisanog na osnovu odusustva pristanka i člana zasnovanog na prinudi. Kako bi novi potencijalni zakon mogao uticati na žrtve silovanja? Zbog čega je neophodno da silovanje bude definisano kao nedostatak pristanka? Kakve su prakse u drugim zemljama i šta nalaže Istanbulska konvencija? U porazi za odgovorima pridružile su nam se Vanja Macanović iz Autonomnog ženskog centra, Biljana Slavković, psihoterapeutkinja iz Instituta za psihodramu u Beogradu Bojana Jovanović, pravnica Centra ženskih prava Zenica i Irena Hůlová, voditeljica kampanje Amnesty Internationala. https://www.slobodnaevropa.org/a/silovanje-obljuba-pristanak-srbija-zakon-/33544983.html https://www.slobodnaevropa.org/a/silovanje-obljuba-pristanak-srbija-zakon-/33544983.html Tue, 30 Sep 2025 16:04:55 +0200 Ispričaj miSrbijaVideowebteam@rferl.org (Una Čilić, Kenan Ćerimagić, Ajla Obradović) Snažan zemljotres ove sedmice u Afganistanu, u kojem je poginulo više od 1.400 ljudi, ostavio je žene, koje se već bore pod strogim pravilima vlade koju predvode talibani, ranjivim zbog nedostatka podrške. Zemljotres jačine 6,0 stepeni Rihterove skale opustošio je istočni dio zemlje blizu granice s Pakistanom, povrijedivši hiljade ljudi u udaljenom području do kojeg spasioci i njegovatelji teško mogu doći. Stručnjaci upozoravaju da će žene i djevojčice biti među onima koje će katastrofa najviše pogoditi i da će "podnijeti najveći teret" suočavajući se s kulturnim i zakonskim preprekama u pristupu bolničkoj njezi i drugim ograničenjima u podršci. Talibani zabranjuju ženama da ih liječe muški doktori. Ali od povratka na vlast 2021. godine, talibani su uveli brojne dodatne zabrane ženama, uključujući mjeru iz decembra 2024. godine koja ženama zabranjuje da se obrazuju za medicinsku struku ili polažu završne ispite za medicinsku obuku. S obzirom na to da u regiji, a kamoli u zemlji, gotovo da nema doktorica, mnoge žene neće dobiti medicinsku njegu dovoljno brzo, prema riječima Abdula Qayuma Raheema, afganistanskog doktora. "Zemljotresi su pitanje minuta i sekundi, odlaganje evakuacije može uzrokovati više žrtava među ženama", rekao je Raheem za Radio Azadi, program Radija Slobodna Evropa (RSE). "Ljudi u selima znaju da u bolnici nema dovoljno ženskog osoblja i ne mogu se usuditi odvesti svoje ranjene žene i djevojčice u zdravstvene ustanove. Porodice pokušavaju liječiti povrijeđene maloljetne žene lokalno, umjesto da ih vode u bolnicu." Portparol Ministarstva javnog zdravstva talibanske vlade nije odgovorio na pitanja Radija Azadi o izvještajima da žene ne primaju adekvatnu zdravstvenu zaštitu usred znakova iz pogođenog područja koji izgleda potvrđuju takve strahove. Iako su većina od više od 3.000 do sada prijavljenih žrtava bila žene i djeca, šef bolnice u provinciji Kunar rekao je da je tamo trenutno hospitalizirano samo 13 žena, dok je broj hospitaliziranih muškaraca 67. Jedan muškarac je za Radio Azadi rekao da je njegova trudna supruga doživjela spontani pobačaj nakon što nije dobila odgovarajuću medicinsku pomoć nakon zemljotresa. "Kada je zemljotres pogodio zemlju, ona se porađala i to je išlo jako loše", rekao je. "Ona je sada u državnoj bolnici, ali se nije oporavila i u istom je stanju kao i prije. To je zato što nema doktorica i nema lijekova." Prema riječima doktorice u Kabulu koja je nedavno govorila za Radio Azadi, udaljena područja često imaju samo primalje ili medicinske sestre u zajednici. U nekim područjima nema ni jednog ni drugog. Nilofar Ayoubi, aktivistica za ljudska prava iz Afganistana, izjavila je za RSE da su posljedice zemljotresa sve alarmantnije, posebno za žene i djecu. "Ova strašna nestašica prisilila je mnoge porodice da prevezu svoje povrijeđene žene i djevojčice u grad Jalalabad, najbliži urbani centar", rekla je Ayoubi, koja je pobjegla u Poljsku nakon što su se talibani vratili na vlast. "Međutim, bolnice u Jalalabadu su i same preopterećene, boreći se s istim nedostatkom osnovnih potrepština i ozbiljnim nedostatkom ženskog medicinskog osoblja." Ovo je bio treći veliki smrtonosni zemljotres u Afganistanu otkako su se talibani vratili na vlast. U junu 2022. godine, snažan zemljotres je pogodio provincije Paktia, Paktika i Khost. Prema procjeni koju je u to vrijeme proveo Međunarodni komitet za spašavanje u Khostu, žene i djevojčice su bile najviše pogođene zemljotresom. Godinu dana kasnije, u provinciji Herat, oko 1.500 ljudi je poginulo u zemljotresu, a žene i djevojčice su činile većinu žrtava, prema podacima UNICEF-a. UN Women Afganistan je 2. septembra saopštio da se boji da odgovor na ovonedeljni zemljotres - od hitne medicinske pomoći i nege do sigurnog skloništa i zaštite - ponovo neće dati prioritet ženama. "Žene i devojke će ponovo snositi najveći teret ove katastrofe, tako da moramo osigurati da njihove potrebe budu u središtu odgovora i oporavka", rekla je specijalna predstavnica UN Women Afganistan Susan Ferguson. "To uključuje podršku vitalnom radu žena humanitarki - u suprotnom bi žene i devojke mogle propustiti pomoć ili informacije koje spašavaju živote u narednim danima." Priredila Lejla Sarić https://www.slobodnaevropa.org/a/afganistan-zemljotres-zene-djevojcice/33520384.html https://www.slobodnaevropa.org/a/afganistan-zemljotres-zene-djevojcice/33520384.html Wed, 03 Sep 2025 09:25:53 +0200 Iz RSE svetaSvijetAktuelnowebteam@rferl.org (Una Čilić, Radio Azadi) Kada je 11. avgusta 2023. uživo na Instagramu ubijena Nizama Hećimović, društvene mreže u Bosni i Hercegovini postale su, ne samo mjesto za povezivanje i prilike, nego i platforme na kojima se širi nasilje. Od BiH, preko Kosova, Pakistana, Afganistana, ali i brojnih drugih zemalja, digitalne platforme se između ostalog koriste i kao oružje za činjenje i širenje nasilja nad ženama. Ujedinjene nacije kažu da istraživanja pokazuju alarmantno visoke stope uznemiravanja i zlostavljanja na internetu širom svijeta. "Digitalna komponenta nasilja nad ženama je dio istog obrasca rodno zasnovanog nasilja, samo što tehnologija omogućava da se zlostavljanje radi kontinuirano, da nema fizičke granice, da žrtve drži u stalnoj izloženosti i strahu", kaže Gorica Ivić iz Udružene žene Banjaluka. Nizamu Hećimović je tog dana u Gradačcu ubio bivši partner. U bijegu je ubio još dvije osobe, ranio jednu, a potom izvršio samoubistvo. Njeno ubistvo koje je prikazano uživo na Instagramu podstaklo je proteste širom zemlje, izmjene zakona, ali je došlo i do povećanog broja prijava nasilja. "I dvije godine poslije mnoge žene koje nam se obraćaju govore da je najčešća prijetnja nasilnika upravo rečenica: 'Ti ćeš biti sljedeća Nizama!'", kaže Selma Badžić iz Centra ženskih prava Zenica. RSE Specijal: Šta se desilo nakon ubistva Nizame Hećimović?Prema podacima Fondacije Cure u posljednjoj deceniji u Bosni i Hercegovini je ubijeno 70 žena. Prema riječima Badžić u zemlji je u zadnjih pet godina zabilježen veliki broj femicida sa elementima digitalnog nasilja. "Ubistvo Nizame je 'podiglo' stručnu i opću javnost 'na noge' jer je prenošeno uživo", dodaje Badžić. Ubistvo Nizame Hećimović je zapanjujući primjer kako je tehnologija iskorištena da prikaže nasilje. Dvije godine i hiljade kilometara dalje novo ubistvo će postati viralno i to u planinskom području Pakistana. Ubistvo para u Baločistanu za koje je optuženo 11 osoba snimljeno je i dijeljeno širom društvenih mreža. Prema navodima, ubistvo je naredilo lokalno plemensko vijeće kako bi se odbranila takozvana "čast" porodica para koji se oženio protiv njihovih volja. "U tome nema časti", već samo "sramote", kaže Saima Munir, aktivistica za ženska prava i menadžerica udruge za ženska prava "Aurat Foundation" u Islamabadu. "Samo bi bestidna grupa ljudi pucala devet puta u bespomoćnu ženu", kaže Munir. Dodaje i da se nasilje povećalo otkako su ljudi izloženi tehnologiji, ali to ne znači "da je tehnologija odgovorna za porast nasilja". "Pravi izazov u ovom dijelu svijeta je promjena načina razmišljanja", dodaje Munir. Offline preslikano u onlinePrema podacima Populacijskog fonda Ujedinjenih nacija u toku je porast korištenja tehnologije kao oružja za napad na žene zbog njihovog roda. Dok u Pakistanu tradicionalni sistemi suđenja koriste digitalne platforme za širenje nasilnih videa, žene u susjednom Afganistanu se suočavaju sa dvostrukom bitkom, onom za osnovna prava koja su im uskraćena povratkom talibana, ali i za život oslobođen digitalnog uznemiravanja. "Na meti sam lažnih profila koji pokušavaju da me diskredituju i da utišaju moj glas", kaže Nilofar Ayoubi aktivistica za zaštitu ljudskih prava iz Afganistana. Nakon povratka talibana na vlast, ona je uspjela da pobjegne u Poljsku. Ali nije pobjegla od online uznemiravanja. "Koriste platforme da šire dezinformacije i da pojačaju mržnju, pretvarajući društvene mreže u neprijateljsko mjesto umjesto u mjesto dijaloga ili solidarnosti." Žene u Afganistanu se suočavaju sa gubitkom osnovnih prava dok talibani stalno uvode nove restrikcije. I kako Ayoubi pojašnjava digitalno uznemiravanje se ne razlikuje od stvarne situacije na terenu. "Odražava istu kulturu ušutkivanja, zastrašivanja i kontrole s kojom se afganistanske žene suočavaju u svakodnevnom životu. Ono što se događa offline često se odražava i online, isti glasovi koji su istisnuti iz društva ponovno se napadaju u digitalnom svijetu." Sve je isto i ništa od toga nije novo naglašava i Jennifer Adams, stručnjakinja za rod i digitalne politike koje se fokusiraju na ljudska prava. "Mizoginija na internetu je manifestacija i uvećanje mizoginije offline", dodaje Adams koja često radi sa slučajevima digitalnog uznemiravanja na Zapadnom Balkanu. No, online prostor, kako pojašnjava, ima kapcitet za anonimnost i ima algoritme. "I to je poslovni model koji u fokus stavlja angažman. Nažalost ono što je privlačno sve većem i većem broju populacije su nasilje i mizoginija." 'Tvoj broj je podijeljen'Bijeg od prijetnje u Afganistanu nije pomogao Nilofar Ayoubi da pobjegne i od digitalnog uznemiravanja. Nekoliko godina kasnije isto će se desiti novinarki sa Kosova Ardiani Thaçi - Mehmeti. Nakon što je emitovala epizodu o Telegram grupi "AlbKings" koja je dijelila lične podatke i fotografije djevojaka i žena, Thaçi - Mehmeti je počela dobivati pozive. "Onog momenta kad sam odgovorila na prvi poziv dobila sam poruku ‘Koliko za noć’" prisjeća se kosovska novinarka. "Tu su bile i poruke tipa ‘gospođo novinarko vaš broj je podijeljen u AlbKings." Prijavila je 30 osoba i počela da snima poruke koje je onda podijelila sa publikom na TV-u. No, nalazila se u emotivno teškoj situaciji jer je s njom i cijela porodica prolazila kroz noćnu moru. "Jedan od mojih sinova je tinejdžer i teško se nosio sa komentarima i maltretiranju u školi poput “mama ti je bila na AlbKings." Offline svijet je reagovao. Policija je čak pozvala FBI da pomogne u istrazi, te su uhapsili nekoliko osoba. Skupština Kosova kao i Vijeće sigurnosti su održali sjednice i grupa je ugašena. No, nova sa 30.000 članova je otvorena i u njoj su članovi tražili informacije o njoj i njenoj porodici. Thaçi - Mehmeti je dobila zaštitu od policije i na savjet sa djecom otišla u Njemačku na neko vrijeme. Međutim, poruke su se nastavile. "U jednoj od njih sam čak dobila broj kuće u kojoj sam bila u Njemačkoj." Sve je slikala, bilježila i slala tužiocu. Blokirala je sve brojeve i prijavila sve poruke platformama za dopisivanje. Osim standardnog automatskog odgovora, nije dobila drugi odgovor ni od jedne. Kapacitet platformiSvaka platforma ima opciju za prijavu štetnog sadržaja i većina njih ima moderatore i sisteme umjetne inteligencije koji prate objavu problematičnog sadržaja. Meta, u čijem se vlasništvu nalaze Facebook, Instagram i WhatsApp kaže da uklanjaju prijetnje nasiljem i većinu nasilnog sadržaja. Prema njihovim standardima nije dozvoljeno prenositi smrtne kazne uživo. Ipak bilo im je potrebno nekoliko sati da uklone ubistvo Nizame Hećimović sa Instagrama. Do tada video se već proširio po drugim platformama. Video iz Pakistana je također postao viralan na nekoliko mreža i doveo do izljeva bijesa širom svijeta. Platforme će prioritet dati sadržaju sa kojim ljudi žele komunicirati, pojašnjava Jennifer Adams i “oni to rade namjerno”. Također dodaje da platforme imaju kapacitet da moderiraju sadržaj. "Jednostavno odlučuju da to ne učine. Kada vidite da to mogu učiniti kada je u pitanju nešto s čime se politički ne slažu, ali da to ne mogu učiniti kada je u pitanju ubistvo žene koje se prikazuje na globalnoj platformi, to je izbor. To je poslovna odluka." Sarah Little, novinarka i osnivačica časopisa More to Her Story, koji objavljuje priče o djevojkama i ženama širom svijeta uvjerenja je da postoji sve više dokaza da platforme aktivno potiču sadržaj poput mizoginije. Navodi i studiju Amnesty Internationala koja je pokazala četverostruko povećanje nametanja mizoginog sadržaja tinejdžerima. Istraživanje koje je također proveo Amnesty International u Velikoj Britaniji kaže da je 73 posto korisnika generacije Z došlo u dodir sa mozoginim sadržajem na internetu. Ista studija kaže da više mladih žena nego mladih muškaraca vjeruje da mizoginija na internetu odražava seksizam u stvarnom svijetu. "Ovo apsolutno potiče nasilje nad ženama u stvarnom svijetu. Činjenica da je video ubistva žene postao viralan pokazuje koliko je duboko normalizirana dehumanizacija žena", kaže Little. Kako dalje?U Bosni i Hercegovini vrijeme se sada mjeri na prije i poslije Nizame. Došlo je do izmjene zakona o zaštiti od nasilja u porodici u Federaciji BiH, kao i Krivičnog zakona u kojem je femicid sada kažnjiv sa deset ili višegodišnjom kaznom zatvora. Zakon još čeka finalno usvajanje. Žene su spremnije da prijave nasilje, no njegova raširenost i dalje je prisutna. Ipak postoje načini na koji tehnologija može biti korištena u osnaživanju, a ne opresiji. U nastojanju da ženama koje prolaze kroz nasilje pomognu da dođu do boljih resursa u Centru za ženska prava su napravile online mapu pod nazivom "4P". "Kroz samo par klikova žena može da dođe u kontakt sa jednom od više od stotinu pomagačica koje postoje u zemlji i da tako dobije potrebne informacije, pomoć, podršku u putu ka prijavljivanju nasilja i dostizanja zaštite", kaže Selma Badžić. Inicijative zajednica su potrebne u borbi protiv problematičnog sadržaja na internetu, kaže Jennifer Adams. Da, žene bi trebale da se informišu o digitalnoj sigurnosti, ali potebno je i graditi saveze, dodaje. "Organizacije za digitalna prava trebaju sarađivati s organizacijama za borbu protiv porodičnog nasilja, sarađivati s ekološkim organizacijama, sa oganizacijama za mlade i zagovaračkim organizacijama", kaže Adams. Dodaje i kako bi programi digitalne pismenosti trebali postojati svuda. U školama i vrtićima, kao i u vjerskim ustanovama ili društvenim centrima. "Moramo imati kurseve koji će biti dostupni roditeljima kako bi razumjeli kako biti digitalno uključen, jer je jaz između generacija u načinu na koji radimo s tehnologijom jedan od problema." Uprkos online uznemiravaju sa kojim se suočavala Nilofar Ayoubi iz Afganistana i dalje vjeruje u potencijal tehnologije za uzdizanje žena. "Može ih povezati s obrazovanjem, ekonomskim prilikama, sistemima podrške i globalnom solidarnošću. Programi poput Fonda za digitalno građanstvo dobar su primjer kako digitalni alati mogu afganistanskim ženama ponuditi vještine, neovisnost i nadu." Fond za digitalno građanstvo je organizacija koja koristi inovacije, tehnologiju i poduzetništvo kako bi rušila barijere i pomagala ženama da izgrade budućnost. Ali da bi se ostvario potencijal, mora se suočiti s digitalnim nasiljem, zaključuje Ayoubi. U slučaju Ardiana Thaçi - Mehmeti na Kosovu jedna je osoba osuđena na dvije godine zatvora. Nekoliko osoba je trenutno na suđenju, a pojedini su pušteni uprkos priznanju da su joj slali seksualno eksplicitne fotografije. "Iako nisam u potpunosti zadovoljna, vjerujem da je i dalje važno da je postojala barem jedna osuda jer vjerujem da je to jedini način borbe protiv ovakvog fenomena: kroz pravno kažnjavanje i javno izlaganje." Zbog njezine priče, najmanje još 20 žena prijavilo je svoje slučajeve policiji. Prema istraživanju UN Women iz 2023. godine, više od polovice odraslih žena na Zapadnom Balkanu i u Srednjoj Aziji iskusilo je neki oblik nasilja putem tehnologije tokom svog života. UNFPA kaže da su gotovo sve žene na Bliskom istoku svjedočile online nasilju. Širom svijeta svakih deset minuta bude ubijena jedna žena. Saradnja: Daud Khattak https://www.slobodnaevropa.org/a/nasilje-nad-zenama-online-uznemiravanje/33498010.html https://www.slobodnaevropa.org/a/nasilje-nad-zenama-online-uznemiravanje/33498010.html Mon, 11 Aug 2025 07:33:59 +0200 Ispričaj miBosna i HercegovinaKosovoAktuelnowebteam@rferl.org (Una Čilić) Prijavljivan policiji zbog nasilja u porodici. Više puta su mu izricane mere zabrane prilaska bivšoj supruzi. Zbog kršenja te zabrane bio je u zatvoru. Ženu i svog maloletnog sina ubio je vatrenim oružjem. Izvršio je i samoubistvo. Ovo je priča o jednom od dva ubistva žena koja su se u manje od 24 sata dogodila u Srbiji. "Svaki propust predstavnika institucija da zaustave nasilje i zaštite žrtvu, nereagovanje okoline, okrivljavanje žrtve omogućava nasilnicima da nesmetano nastave cikluse nasilja", ukazuje u razgovoru za Radio Slobodna Evropa Biljana Slavković, psihoterapeutkinja u Institutu za psihodramu u Beogradu. U oba slučaja reč je o partnerskom nasilju. Prvi se desio nedaleko od Bajine Bašte, na zapadu Srbije. Drugi u Nišu, u centralnom delu zemlje. Muškarac je uhapšen zbog sumnje da je ubio suprugu. "U poslednja dva slučaja femicida vidljivo je da su počinioci mučkarci starije životne dobi, a pretpostavljam da su nasilje činili u dugom vremenskom periodu i okončali ga ubistvom žene, a na žalost je nastradalo i dete", kaže Slavković. Od početka godine, u Srbiji je ubijeno 11 žena, podaci su FemPlatz organizacije, koja radi na osnaživanju žena i devojčica. "Za žene koje žive u nasilju svaki učinjeni femicid povećava rizik da se to i njima dogodi", napominje psihoterapeutkinja Slavković. 'Nasilnik smatra da mu žrtva pripada'Gotovo 420 žena ubijeno je u proteklih skoro deceniju i po u Srbiji, pokazuju podaci koje Autonomni ženski centar (AŽC) prikuplja kroz Femicid memorijal, mesto na kojem se sećaju svih ubijenih žena i devojčica. Žene su ubili njihovi sinovi, tadašnji ili bivši partneri, zabeležio je od početka godine AŽC. "Ono što karakteriše nasilnike koji sprovode partnersko i porodično nasilje je njihov vrednosni sistem kojim opravdavaju svoje nasilničko ponašanje, zloupotrebu moći i stav da imaju pravo da čine nasilje nad svojim partnerkama, decom i drugim ranjivim članovima porodice", objašnjava Slavković. Slavković poziva žene da reaguju na nasilje što ranije, poručujući da ne moraju da trpe, niti da se osećaju krivo za to što im se dešava. Ističe važnost toga da žene koje trpe nasilje kontaktiraju organizacije za podršku ženama i devojčicama, kako bi dobile informacije, emotivnu podršku i pravnu pomoć. Jedna od takvih organizacija je i Autonomni ženski centar. "Mi sa njima preko SOS telefona i u direktnim razgovorima prolazimo kroz to što su faktori rizika i nekako im otvorimo oči da one razumeju šta znači određeno ponašanje i koliko to može biti opasno za žene", kazala je Vanja Macanović iz AŽC za RSE. Govoreći o ženi koja je ubijena nedaleko od Bajine Bašte, objašnjava da je u tom slučaju postojalo više faktora rizika. "Prvi je kada žene prijave nasilje i pokrenu određene postupke. Drugi je napuštanje nasilnika i odlazak. A treći moment jeste kada žena pronađe novog partnera", kaže Macanović. 'Institucije ih neće zaštiti'Prethodnih godina oko dve trećine ubijenih žena nikada nije prijavilo nasilje institucijama. Ta statistika se promenila od prošle 2024. godine, kada je nasilje bilo ranije prijavljeno kod polovine slučajeva femicida, podaci su AŽC. Macanović kaže da je njena organizacija posvećena i upućivanju žena u "ono što ih čeka pred institucijama", kao i kako da reaguju "kada čuju određene rečenice kojih odvraćaju od prijavljivanja". "Kao što su tvrdnje da ukoliko se ne dokaže nasilje, da će protiv nje biti pokrenut postupak za lažno prijavljivanje, da će im biti oduzeta deca i slične stvari. Na razne načine se žene odgovaraju od prijavljivanja", kaže. "Onda mi objašnjavamo kao da to sve nije tako i da one insistiraju na onome što je bitno - da ako prijavljuju nasilje daju iskaz i da uzmu svoju kopiju izjave i da onda šta god institucije radile one imaju dokaz da su prijavile". Smatra da ih institucije ne štite žene na pravi način jer, prema njihovom iskustvu, "ni sami profesionalci koji rade u njima ne razumeju rizike". Šta radi policija kad prijavite nasilje?Tihi koraci otpora patrijarhatu'Patrijarhat je korijen zla'Nevidljive modrice digitalnog nasilja nad ženamaKako na ubistva žena reaguje država?Nakon vesti o novim femicidima u Srbiji, ministarka bez portfelja zadužena za oblasti rodne ravnopravnosti i nasilja nad ženama Tatjana Macura pozvala je sve žene koje trpe bilo koji oblik nasilja da ne ćute i da se obrate policiji, centrima za socijalni rad, tužilaštvu. Na pitanje RSE o tome što se i pored prijave nasilja slučaj u Bajinoj Bašti završio femicidom, Macura kaže je od "izuzetne važnosti da se izvrše sve provere i utvrde eventualni propusti i odgovornost". "Sistem koji pruža podršku žrtvama je veliki, čine ga empatični i stručni predstavnici institucija u većini, ali i oni koji ne rade dobro svoj posao. Ukoliko se utvrdi da postoji odgovornost pojedinaca mora se bez zadrške slučaj isterati do kraja, a takav pojedinac adekvatno sankcionisati", kazala je. Da će biti provere u postupanju državnih službi koje su se bavile tom porodicom prethodno je najavio i ministar policije Ivica Dačić. U prošloj godini za nasilje u porodici izrečeno je preko 30.000 hitnih mera, a godinu dana ranije 32.000, kaže Macura. Hitne mere izriču se po osnovu Zakona o sprečavanju nasilja u porodici. Te mere podrazumevaju prekid kontakta između nasilnika i žrtve, kao i udaljavanje nasilnika na dva dana uz mogućnost produžetka na dodatnih 30. "Država mora da nađe odgovor - kako da se žrtva osnaži u emotivnom, pa i u ekonomskom smislu, da iz nasilja izađe što pre i efikasnije. Zadatak nije ni malo lak", izjavila je Macura. "Ministarstvo pravde pokreće pisanje izmena Zakona o sprečavanju nasilja u porodici, a ja očekujem da će se izmene naći pred poslanicima u parlamentu od jeseni ili najkasnije do kraja ove godine", kazala je ministarka Macura, koja dodaje da je zajednički dobronamerni cilj da se unapredi sistem podrške žrtvama. "Da strože sankcionišemo nasilnike i da pomognemo predstavnicima institucija da dobiju veća ovlašćenja u pogledu izricanja preventivnih mera", dodala je. Porast nasilja prema ženama u čitavoj EvropiVanja Macanović iz Autonomnog ženskog centra ukazuje na to nasilje prema ženama postoji svuda u svetu da to "nije karakteristika Srbije". "Ono što Srbiju razlikuje je što se, u zavisnosti od godine do godine, često prelazi evropski prosek kada je reč o stopi femicida", napominje. "Srbija je čak prošle godine imala i smanjenje, ali smo istovremeno imali i veliki broj pokušaja femicida. I sad je to pitanje koliko je to smanjenje stvarno ili je prosto samo puka sreće da su te žene preživele", dodaje Macanović. Osim Srbije, porast slučajeva ubistava žena zabeležen je i u ostalim zemljama Zapadnog Balkana, zaključili su iz Autonomnog ženskog centra. U Srbiji nasilje u porodici se može prijaviti na broj telefona 0800/100-600. Postoji i SOS ženski telefon 0800/100-007 koji funkcioniše svakog radnog dana od 10 do 20 časova. Dostupna je i besplatna pravna podrška koju je moguće pozvati anonimno na 011 2656 178 kako bi se informisali o svojim pravima. Brojevi za psihosocijalnu i pravnu podršku ženama mogu se pronaći za pojedinačne gradove na stranici Autonomnog ženskog centra. Broj policije u Srbiji je 192. https://www.slobodnaevropa.org/a/ubistva-zena-femicid-srbija-zastita-institucije/33481107.html https://www.slobodnaevropa.org/a/ubistva-zena-femicid-srbija-zastita-institucije/33481107.html Tue, 22 Jul 2025 21:03:08 +0200 SrbijaAktuelnoIspričaj miwebteam@rferl.org (Jovana Krstić, Una Čilić) Kada je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu u februaru 2022. godine, Ksenija Koldin je završavala 11. razred u Vovčansku, gradu 70 kilometara udaljenom od njenog rodnog Harkiva. Šest mjeseci kasnije, Ukrajina je bila u ratu, a ona i njen mlađi brat bili su prisiljeni otići u Rusiju. Iako nisu bili na prvoj liniji fronta i oni su postali žrtve sukoba. Početkom ovog mjeseca, Evropski sud za ljudska prava (ECHR) proglasio je Rusiju krivom za sistematska kršenja ljudskih prava, uključujući prisilnu deportaciju djece. Ali novi izvještaj globalnog think tanka Globsec ide korak dalje, ponavljajući sve češće optužbe da je cilj Moskve "ukrasti" budućnost Ukrajine. "Ruska upotreba prisilnog raseljavanja stanovništva i deportacije djece predstavlja jedan od najnamjernijih i najrazornijih napada na civilno stanovništvo u savremenoj evropskoj historiji", navodi se u izvještaju autorice Megan Gittoes. Izvještaj ističe da ova strategija, u kontekstu globalnih migracija, izlaže milione ljudi riziku od trgovine ljudima i eksploatacije. "Ovo nisu nenamjerne posljedice rata, već ključni elementi hibridne ratne strategije Kremlja, osmišljeni da oslabe demografsku otpornost Ukrajine u dugotrajnom sukobu", dodaje se u izvještaju, predstavljenom na Globsec Forumu 2025. Usred napada dronovima, borbi na ratištima i razorenih gradova, na hiljade ukrajinske djece je odvedeno iz svojih domova i poslano u okupirane dijelove Ukrajine, Rusiju ili Bjelorusiju. Neka djeca su smještena u ruske hraniteljske porodice ili u takozvane "kampove za preodgoj", dok su druga, poput Koldin, nastavila školovanje u Rusiji. Tamo, kako kaže, iskustvo je više ličilo na indoktrinaciju nego na obrazovanje. "Svaki ponedjeljak smo imali časove'razgovora o važnim stvarima'. To je bila poznata ruska propaganda o tome koliko je Rusija velika. Zatim smo morali pjevati himnu", ispričala je za RSE. Koldin je u školi bila tri mjeseca, tokom kojih su je nastavnici i uprava škole neprestano nagovarali da uzme rusko državljanstvo, obećavajući joj novac i stan. Ona je to odlučno odbila. Prema podacima inicijative Bring Kids Back UA, od početka invazije 2022. godine, oko 19.546 djece je deportovano u Rusiju, a samo oko 1.399 djece je vraćeno u Ukrajinu. Rusija je optužena da mijenja imena ukrajinskoj djeci kako bi im onemogućila kontakt s rodbinom. Mariam Lambert, suosnivačica Emile fondacije, koja radi na povratku prisilno deportovane djece, kaže da je da pritisak kojem su izložena ukrajinska djeca u Rusiji "namjeran i organizovan zločin". "U Ukrajini, djeca su meta Rusije s ciljem da im se izbriše identitet", rekla je Lambert u intervjuu za RSE. "Cilj je stvoriti novu generaciju u Rusiji. A to je zločin prema Ženevskoj konvenciji." Moskva negira bilo kakve zločine u vezi s premještanjem djece, tvrdeći da ih spašava od rata. Međutim, Međunarodni krivični sud (ICC) ima drugačiji stav. U martu 2023. godine, sud je izdao naredbe za hapšenje ruskog predsjednika Vladimira Putina i Marije Lvove-Belove, povjerenice za prava djece u Rusiji. Sud ih tereti za ratni zločin nezakonite deportacije i premještanja djece tokom rata. Ukrajinski ombudsman Dmytro Lubinec, koji predstavlja državu u naporima da se vrate civili i vojnici, kaže da Rusija ne pruža informacije o ukrajinskoj djeci. "Iz naše perspektive, jasno vidimo glavni cilj deportacije ukrajinske djece: da ih se iskoristi kao buduću generaciju ruskih vojnika", rekao je Lubinec za RSE. "Njima se mijenjaju svi dokumenti, uključujući rodne listove i školske evidencije. Prisiljeni su da govore isključivo ruski i da se identifikuju kao Rusi", dodao je. Istraga koju je u decembru prošle godine provela redakcija Skhemy (Istraživački projekat ukrajinskog servisa RSE) otkrila je da Rusija koristi militarističku omladinsku organizaciju "Junarmija" kako bi pridobila lojalnost tinejdžera u okupiranim dijelovima Ukrajine i pripremila ih za rat protiv vlastite zemlje. "Junarmija je stvorena s ciljem militarizovanog preodgoja, ne samo ruske djece, već i ukrajinske djece iz okupiranih teritorija", rekla je Kateryna Rashevska, pravnica iz Regionalnog centra za ljudska prava, koja je nakon ruske okupacije morala preseliti sa Krima u Kijev. Roditelji koji pokušavaju pronaći i vratiti svoju djecu nakon razdvajanja potvrđuju tvrdnje ombudsmana Lubineca. U izvještaju Globseca navodi se svjedočenje više roditelja ii staratelja koji tvrde da ruske vlasti postavljaju prepreke kako bi otežale povratak djece. 'Ispiranje mozga'Jedna od njih, žena po imenu Tatjana, rekla je da je, kada je pokušala vratiti sina koji je 2023. godine prebačen u kamp na Krimu, optužena da radi za ukrajinsku obavještajnu službu i da su je ruske vlasti zadržale nekoliko dana. Ksenija Koldin je ispričala da je imala sličan problem kada je pokušala vratiti svog 14-godišnjeg brata, nakon što su razdvojeni u Rusiji. On je proveo pet sedmica u ljetnom kampu, a zatim je smješten u novu rusku porodicu u gradu Abinsk, u Krasnodarskoj oblasti. "Tamo su počeli da mu ispiru mozak", kaže Koldin. "Govorili su mu da u Ukrajini djeluju nacisti, da žele da ga ubiju, da ga tamo niko ne želi, da je tamo rat i da ne treba da se vraća." Njen brat je oklijevao da se vrati, jer je stekao nove prijatelje i nakon svega što je čuo strahovao je od onoga što ga čeka u Ukrajini. "Razgovarali smo tri sata, tokom kojih sam ga pokušavala nagovoriti da pođe sa mnom. On apsolutno nije želio da ide", prisjetila se Koldin. "Govorio je iste stvari, da su tamo nacisti, da želi ostati ovdje, da je tamo rat, da bombarduju." Na kraju je ipak popustio, a njegova ruska hraniteljska majka im je prilikom odlaska rekla: "Idite, idite u svoju Ukrajinu, ionako će uskoro postati Rusija." Ukrajina je povratak djece postavila kao ključnu tačku u teškim mirovnim pregovorima s Rusijom. Ombudsman Dmytro Lubinec kaže da su ruski zvaničnici nevoljni da vrate djecu, jer "dobro znaju da je svako dijete koje se vrati potencijalni svjedok." "Moramo priznati da ruska propaganda djeluje na njih svakog dana", dodaje on. Ksenija Koldin kaže da je prošlo nekoliko mjeseci dok se njen brat ponovo nije prilagodio životu u Ukrajini. Danas, kaže, ide u školu i živi s "dobrom ukrajinskom hraniteljskom porodicom". Oboje žive u Kijevu i viđaju se vikendom. Koldin i dalje nastavlja borbu za drugu djecu koja nisu imala tu sreću. Ona je danas ambasadorica organizacije Save Ukraine i glas djece koja su deportovana i prošla kroz slična iskustva kao ona. https://www.slobodnaevropa.org/a/rusija-djeca-ukrajina-deportacija/33479690.html https://www.slobodnaevropa.org/a/rusija-djeca-ukrajina-deportacija/33479690.html Mon, 21 Jul 2025 09:10:22 +0200 Iz RSE svetaAktuelnoRat u Ukrajiniwebteam@rferl.org (Una Čilić, Ukrajinski servis RSE)