Dostupni linkovi

Zašto Putin više voli Staljina nego Lenjina


Andrej Zubov
Andrej Zubov

Piše: Mihail Sokolov (Priredila Anamaria Ramač Furman)

Predsednik Rusije se u proteklih mesec dana triput izjašnjavao o ideološkim i istorijskim temama. Govoreći o sporu Lenjina i Staljina o unutrašnjem uređenju države – autonomije ili savez država – on se svrstao na Staljinovu stranu. O razlozima takvog odnosa za Radio Svoboda govori doktor istorijskih nauka Andrej Zubov.

„Lenjin je razmišljao globalno u punom smislu ovog pojma. Njegov Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika trebalo je da bude savez svih naroda na zemlji, svih država. U početku je bio za ujedinjenje država koje su nastale na ruševinama Ruskog carstva. Kasnije je trebalo da im se pripoje i druge – Poljska, Nemačka i tako dalje. Staljin nije razmišljao toliko globalno kao Lenjin i Trocki. On je bio za to da se prvo učvrsti vlast na teritoriji bivše ruske imperije, a da se potom pripaja ono što je moguće.“

RSE: To je vrsta nacionalnog socijalizma?

Zubov: Da. Posle zloglasnog XVII kongresa partije on je i zvanično proglašen. U sovjetskim udžbenicima govorilo se o „mogućnosti izgradnje socijalizma u jednoj zemlji“. Staljin nije hteo ni da čuje za davanje bilo kome nezavisnosti od Rusije, kako Ukrajini, tako i njegovom „ljubljenom“ Kavkazu. Zbog toga je predlagao da imaju samo autonomiju, odnosno tobože neka prava, ali u sastavu Ruske Federacije. Drugim rečima, ideja Josifa Visarionoviča bila je da se Ruska Federacija proširi na celu teritoriju onoga što je kasnije nazvano SSSR. Naravno, boljševici nisu ni pomišljali na neku realnu autonomiju, odnosno nacionalnu nezavisnost. Sve je bilo ujedinjeno pod gvozdenom rukom Komunističke partije, a u suštini ne partije, već lično druga prvog sekretara, druga Staljina.

RSE: Na susretu s aktivistima Sveruskog narodnog fronta Putin je izneo još jednu zanimljivu tezu: „Meni su se veoma dopadale i još mi se dopadaju komunističke i socijalističke ideje. Kada pogledamo Kodeks graditelja komunizma, on podseća na Bibliju. Tu su lepe ideje jednakosti, sreće, bratstva, ali praktično ostvarenje tih divnih ideja bilo je daleko od onoga što su predlagali socijalisti-utopisti. Naša država nije ličila na „grad sunca“. Kako vam izgledaju ta upoređenja?

Smatram da je Putin nekad čitao Komunistički manifest. Kad ga pročita, svako ko je pri zdravoj pameti mora da se zgrozi. Zato što se tamo govori o uništavanju privatnog vlasništva, porodice, nacionalne privrede i svega onoga što je tako drago Putinu.

Zubov: Smatram da je Putin nekad čitao Komunistički manifest. Kad ga pročita, svako ko je pri zdravoj pameti mora da se zgrozi. Zato što se tamo govori o uništavanju privatnog vlasništva, porodice, nacionalne privrede i svega onoga što je tako drago Putinu, koji nije siromašan čovek, a sigurno ne želi da uništi ni svoju prvu ni drugu porodicu. Jer, sami temelji komunizma su jedno bulažnjenje koje je pokušavao da ostvari Lenjin, pa Zinovjev, Kamenjev, Staljin. Ako neko kaže da su mu te ideje bliske – ne radi se o idejama, već o njihovom ostvarenju, a one su ostvarivane.

Zamišljam šta bi bilo kad bi neki uvaženi nemački političar izjavio da su mu bliske ideje nacional-socijalizma. Taj čovek postao bi politički leš u Nemačkoj. Verovatno bi dobio i nekoliko godina zatvora.

Putin takođe priznaje da Rusija leži na kostima nevinih žrtava, a istovremeno kaže da komunističke ideje nisu bile loše, da mu se dopadaju. Čovek koji kaže tako nešto može da se dopadne ljudima čije ruke u prošlosti takođe nisu bile čiste, ali svako ko normalno razmišlja takve reči mora da smatra prekršajem.

RSE: A pokušaj da se pokrije hrišćanstvom? To, uzgred, voli i lider komuista Zjuganov.

Zubov: Poznavao sam ljude koji su sastavljali taj zloglasni kodeks graditelja komunizma. Oni su se smejali, jer su pošteno popili pa uzeli Mojsijevih deset zapovesti, ispreturali ih i ispalo je što jeste. Zamislite, deset zapovesti jesu Gospodnji poziv da volite bližnjeg svim svojim srcem i da volite svog Boga. A zapovesti graditelja komunizma pozivaju na mržnju prema svim neistomišljenicima, prema svima koji imaju drugačija gledišta, druge političke vrednosti, prema drugim klasama, drugim ubeđenjima. To je diktatura proletarijata. To su nemoguće stvari, one su dovele do pogibije ogromnog broja ljudi, do nesreća u celoj zemlji, do njenog neverovatnog zaostajanja u ekonomiji, u svemu ostalom.

Kod nas kažu da je Rusija bila na istom nivou sa SAD. To su gluposti. Moj otac je rukovodio ukupnom ratnom brodogradnjom u Sovjetskom Savezu i pričao mi je da smo sve nove tehnologije, pa i kompjuterske tehnologije, morali da krademo od Sjedinjenih Država. Nismo mogli da stvorimo ništa novo u toj oblasti.

RSE: U nuklearnoj oblasti takođe smo morali ponešto da krademo na Zapadu.

Zubov: Naravno, kralo se i u raketnoj oblasti. Kao što slavuj neće da peva u kavezu, tako i nauka ne može da se razvija pod diktaturom.

RSE: To vidimo i danas. Evo, akademici su išli kod Putina i žalili se što se nauka ne razvija, a on im se raspričao o Vladimiru Iljiču Lenjinu. Ako se slažete, ipak je malo napredovao: osudio je ubistvo carske porodice, nije mu se dopalo što je bilo mnogo streljanja, za raspad fronta u Prvom svetskom ratu optužio je boljševike. Možda je ipak pročitao koju korisnu knjigu na tu temu?

Zubov: Možda je i pročitao neku korisnu knjigu. Na žalost, tužan sam kad vidim da je taj čovek malo naučio i malo toga shvatio u proteklih 25 godina.

RSE: Još jedan interesantan detalj. Vladimir Putin kritikuje Lenjina za represije, za antidržavnu delatnost u vreme Prvog svetskog rata, a Staljina ne. Doduše, sve vreme koristi eufemizme „Komunistička partija“ ili „zasluga kompartije“, a znamo da je na čelu partije bio Staljin. U Brežnjevljevo vreme takođe su voleli da kažu kako je nešto uradila Komunistička partija ili sovjetska vlada, a Staljina kao da nije bilo. I evo, danas Putin smatra da planska privreda ima određene prednosti, ona je koncentrisala resurse, rešila je probleme zaštite zdravlja, obrazovanja, industrijalizacije i „da nije bilo koncentracije svih privrednih resursa, Sovjetski Savez ne bi mogao da se pripremi za rat s nacističkom Nemačkom, pretio bi poraz s katastrofalnim posledicama za našu državu, ruski narod, druge narode Sovjetskog Saveza. Zbog toga su to u svakom pogledu plusevi“. Faktički, ovo je panegirik staljinističkoj vladavini.

Putin faktički kaže da je ruski narod idiotski narod koji može nešto da uradi samo u rukama totalitarnog vođe.

Zubov: Pored toga, to je glup panegirik, jer Putin faktički kaže da je ruski narod idiotski narod koji može nešto da uradi samo u rukama totalitarnog vođe. Zbog čega su Velika Britanija i Sjedinjene Države mogle da ratuju s Nemačkom i Japanom a nisu pobile milione svojih građana, sačuvale su višepartijski parlamentarni sistem, sačuvale su slobodu štampe, sačuvale tržišnu ekonomiju. Zašto je Švedska mogla da izgradi društvo s vrhunskim sistemom zaštite zdravlja i socijalne zaštite, s opštim obrazovanjem, zašto je cela Evropa manje ili više izgradila takvo društvo bez ikakvog socijalizma i komunizma, bez ikakve planske privrede? A mi nismo mogli. Zbog čega smo, po Putinu, morali da žrtvujemo milione ljudi, a ostale da bičevima teramo u izgradnju komunizma, zašto smo lišavali ljude svega, zašto se živelo u bedi da bismo izgradili državu sa gorim poretkom, gorim zdravstvom i obrazovanjem od većine zapadnih zemalja?

RSE: Može li da bude i gore? Rusija već sto godina nazaduje: rat, potom drugi rat, revolucija, bljesak optimizma, potom druga revolucija, pa još jedan rat, katastrofa za katastrofom. Zar ponovo idemo putem propasti?

Zubov: Naša polazna pozicija je znatno gora nego početkom XX veka. Tada su već pedesetak godina trajale liberalno-demokratske reforme, bio je formiran kapitalizam, postojalo je privatno vlasništvo, zemlja je bila u seljačkim rukama, u evropskom delu Rusije čak 89 odsto obradive zemlje... Bilo je mnogo više osnova za uzdizanje Rusije i ona se pokrenula.

Posle 70-godišnjeg sovjetskog košmara s negativnom genetskom selekcijom, posle odlaska u poslednjih 25 godine mnogih valjanih obrazovanih ljudi, danas je situacija veoma teška. Samo veliki napori razumnih ljudi mogi da pomognu Rusiji da zaustavi propadanje i da postepeno počne da se uspostavlja kao država. Kod nas su na vlasti, rekao bih, loši igrači, instinski avanturisti. Zato smo svakog dana ne korak dalje, već korak bliže propasti. Strašno je i bolno gledati to što se događa.

RSE: Kako će se razvijati događaji u Ukrajini? Teško je shvatiti i šta će biti s Krimom. Jedni opozicionari kažu da ga odmah treba vratiti, drugi raspravljaju o referendumu. Pošto ste stradali zbog toga, svakako imate mišljenje?

Zubov: Smatram da nisam stradao, već sam nešto stekao. Stekao sam slobodu i sada uživam što mogu slobodno da govorim za Slobodu. Da sam ostao u Državnom institutu za međunarodne odnose, stoput bih razmislio šta mogu da kažem a šta ne. A što se tiče Krima, spadam u one koji se zalažu za referendum. Naravno, prvo treba prizanti jurisdikciju Ukrajine nad Krimom, a potom referendum i ostalo.

RSE: Zbog čega je s političke scene i iz jezika nestala „Novorusija“, kao i “Ruski mir“? Sad je sveto mesto postala Sirija.

Što se tiče Krima, mnogi vodeći političari u razgovoru sa mnom kažu da je to kofer bez drške. Donbas, pak, nije ni kofer, već samo drška. Oni sad ne znaju kako se iz toga iskobeljati.

Zubov: U Siriji se žestoko ratuje, ali se o tome malo govori. A što se tiče „Novorusije“ i svih tih ideja koje je svojevremeno najjasnije razradio Žirinovski zalažući se za podelu Ukrajine između nas i Evrope, sve to doživelo je krah. Od „Novorusije“ nije ostalo ništa. Što se tiče Krima, mnogi vodeći političari u razgovoru sa mnom kažu da je to kofer bez drške. Donbas, pak, nije ni kofer, već samo drška. Oni sad ne znaju kako se iz toga iskobeljati, jer dok su u njemu, dok se ne izvuku, nastaviće se opadanje, sankcije neće biti ukinute.

RSE: Narodu se sve vreme daju nekakve floskule. Industrijalizacija, kolektivizacija, priprema za otpor itd. Kako se boriti protiv njih?

Zubov: Tako su učili naše roditelje, tako su nam oni govorili. To su reči koje izazivaju pozitivnu psihološku reakciju. Protiv njih se treba boriti poštenom istorijom. Kad smo pisali dvotomnu „Istoriju Rusije XX veka“, nastojali smo da pošteno prikažemo istoriju Rusije, da prikažemo kakva je zaista bila industrijalizacija, ko je Lenjin, ko je Staljin. Nije na meni da sudim koliko smo uspeli u tome, ali drugog puta nema. Postoji samo jedan metod borbe protiv laži. To je istina. Ona je oružje pred kojim je laž bespomoćna.

RSE: Najveći problem je u tome kako prosvećivati mase u uslovima totalne telepropagande.

Zubov: Postoji internet, ima načina. Ne sme se očajavati i posustajati, oružje istine mora se uvek koristiti do poslednjeg daha.

XS
SM
MD
LG