Daliborka Uljarević, direktorka Centra za građansko obrazovanje, za "Zašto?" analizira treći odlazak sa vlasti premijera Crne Gore Mila Đukanovića.
- Poslednji odlazak?
Nije prvi put da se Milo Đukanović povlači sa premijerske pozicije, a ostaje da vidimo da li je posljednji, jer se radi o čovjeku koji je svu svoju profesionalnu karijeru u posljednjih četvrt vijeka gradio u politici, a iz politike se jako teško trajno izlazi. Tako da time što zadržava funkciju predsjednika DPS-a, on ostavlja otvorena vrata da i dalje pokuša dominantno oblikovati ključne političke odluke u Crnoj Gori.
- Ambicija
Izbor ovog novog nasljednika je nešto drugačiji nego prethodna dva puta. Marković je čovjek koji ima mnogo više moći ali i ambicija nego ranije privremene zamjene.
- Mediji
Đukanović je u mnogo čemu ostao političar starog kova na Balkanu. U tom kontekstu treba razumjeti njegovo nerazumjevanje uloge i mjesta nezavisnih medija i nevladinih organizacija, prema kojima je on u kontinuitetu izražavao i prezir, a u nekim slučajevima vrlo aktivno ohrabrivao prljave kampanje.
- Priznanje
On je čovjek nespornog intelekta i vjerujem da i sam razumije u kojoj mjeri on opterećuje demokratizaciju i evropeizaciju crnogorskog političkog sistema. I u tom kontekstu i sama Vlada izbornog povjerenja je bilo indirektno priznanje Đukanovića da razvija strategiju povlačenja i da je svjestan da to ne može trajati u nedogled.
- Kredibilitet
Vjerujem da je njemu prilično jasno da on nije više čovjek koji ima dovoljan nivo kredibiliteta u međunarodnoj zajednici da bi mogao da nastavi da vodi Crnu Goru, da je istrošio prethodne tantijeme boračkog staža i onog doprinosa koji je dosta dugo valorizovao tokom svrgavanja (Slobodana) Miloševića, ali i u relaksiranju odnosa u regionu, počevši od priznanja Kosova i njegovanja dobrosusjedskih odnosa. To je sve već završena priča i sada je potrebno pokazati mnogo više nego što Đukanović može da dâ.
