Irina Lagunina i Claire Bigg
Tog 1. marta 1953. prvi put se oglasila Radio Svoboda, Radio Slobodna Evropa, za područje nekadašnjeg Sovjetskog Saveza.
Jedna od najvjernijih suradnika u proteklih 60 godina bila je i ostala 85-godišnja Ljudmila Aleksejeva, istaknuta aktivistica za ljudska prava, koja je poznata je i izvan granica te zemlje.
Prvi put je čula program radija 1954. Tada se zvao Radio Oslobođenje, a kasnije je preimenovan u Radio Svoboda (Radio Sloboda).
„Nastojala sam iskoristiti svaku priliku da slušam Svobodu. Živjeli smo u stanu gdje se lako ometao program. Znali bi onda otići kod prijatelja, ili u vikendicu, i slušali bi program cijelu noć,“ priča Ljudmila.
Broj slušalaca radija je rastao. Većina ih je bila poput Aleksejeve, frustrirani medijskom cenzurom u nekadašnjem Sovjetskom Savezu.
Radio Svoboda nije bio jedini radio koji je emitirao program za područje SSSR-a sa Zapada.
Glas Amerike na ruskom jeziku pionir je među stranim radio stanicama i s emitiranjem programa počeo je 1947., slijedio je potom BBC, a onda i Deutsche Welle.
No, za Aleksejevu, Radio Svoboda je bio najiscrpniji izvor nezavisnih vijesti za građane nekadašnjeg Sovjetskog Saveza.
„Kronika aktualnih događaja Radija Svoboda je bila ono što su naši gradjani željeli čuti. Cjelovita informacija s analizom dogadjaja“, naglašava Ljudmila Aleksejeva.
Od slušaoca neočekivano je postala suradnica Radija kada je, zajedno s obitelji, bila prisiljena na odlazak iz SSSR-a. Samo nekoliko mjeseci po dolasku u SAD 1977., postala je „free lancer“ Radija Svoboda.
Njene prve emsije bile su posvećene radu Helsinške grupe u Sovjetskom Savezu. Ona je 1976. bila medju osnivačima te grupe.
Ipak, najviše je bila zaokupljena tjednim programom „Dokumenti i sudbine“ u kojoj je govorila o političkim zatvorenicima u SSSR-u.
Mnogo godina kasnije, nakon pada Sovjetskog Saveza, neki od političkih zatvorenika, su joj ispričali kako je sadržaj njenih programa bio povod i za dodatna ispitivanja.
Zanimljivo je da su pojedini istražitelji, nakon što bi utvrdili da zatvorenici nisu izravno sudjelovali u programu, zatvorenicima davali transkript emisije, kao poklon.
No, koliko da je Radio Svoboda bio važan izvor informiranja za građane Sovjetskog Saveza, tako je i mnogim emigrantima, poput Aleksejeve, omnogućio da ostanu u kontaktu sa domovinom.
Rad za Radio Slobodna Evropa joj je pomogao da prebrodi nostalgiju za domovinom koja je obilježila njen 16 godišnji egzil.
„Ja sam ovaj posao shvatila kao najvažniju i najdragocjeniju misiju. Kada smo emigrirali, strahovali smo da je to zauvijek. Teško je objasniti kolika je bila teška i zastrašujuća spoznaja da se nikada nećemo vratiti. Željela sam da moj glas bude sa mojim sunarodnjacima u domovini. Svoboda mi je pružila tu mogućnost“.
U kaotičnim godinama koje su uslijedile nakon pada SSSR-a, Aleksejeva se gorljivo suprostavljala pozivima da se ukine radio.
Danas, kada Kremlj pojačava pritisak nad medijima, Ruski servis Radija Slobodna Evropa, Radija Svoboda, ostaje jednako važan, kao i prije 60 godina kada počeo emitirati svoj program.
Tog 1. marta 1953. prvi put se oglasila Radio Svoboda, Radio Slobodna Evropa, za područje nekadašnjeg Sovjetskog Saveza.
Jedna od najvjernijih suradnika u proteklih 60 godina bila je i ostala 85-godišnja Ljudmila Aleksejeva, istaknuta aktivistica za ljudska prava, koja je poznata je i izvan granica te zemlje.
Prvi put je čula program radija 1954. Tada se zvao Radio Oslobođenje, a kasnije je preimenovan u Radio Svoboda (Radio Sloboda).
„Nastojala sam iskoristiti svaku priliku da slušam Svobodu. Živjeli smo u stanu gdje se lako ometao program. Znali bi onda otići kod prijatelja, ili u vikendicu, i slušali bi program cijelu noć,“ priča Ljudmila.
Broj slušalaca radija je rastao. Većina ih je bila poput Aleksejeve, frustrirani medijskom cenzurom u nekadašnjem Sovjetskom Savezu.
Radio Svoboda nije bio jedini radio koji je emitirao program za područje SSSR-a sa Zapada.
Glas Amerike na ruskom jeziku pionir je među stranim radio stanicama i s emitiranjem programa počeo je 1947., slijedio je potom BBC, a onda i Deutsche Welle.
No, za Aleksejevu, Radio Svoboda je bio najiscrpniji izvor nezavisnih vijesti za građane nekadašnjeg Sovjetskog Saveza.
„Kronika aktualnih događaja Radija Svoboda je bila ono što su naši gradjani željeli čuti. Cjelovita informacija s analizom dogadjaja“, naglašava Ljudmila Aleksejeva.
Od slušaoca neočekivano je postala suradnica Radija kada je, zajedno s obitelji, bila prisiljena na odlazak iz SSSR-a. Samo nekoliko mjeseci po dolasku u SAD 1977., postala je „free lancer“ Radija Svoboda.
Njene prve emsije bile su posvećene radu Helsinške grupe u Sovjetskom Savezu. Ona je 1976. bila medju osnivačima te grupe.
Ipak, najviše je bila zaokupljena tjednim programom „Dokumenti i sudbine“ u kojoj je govorila o političkim zatvorenicima u SSSR-u.
Mnogo godina kasnije, nakon pada Sovjetskog Saveza, neki od političkih zatvorenika, su joj ispričali kako je sadržaj njenih programa bio povod i za dodatna ispitivanja.
Zanimljivo je da su pojedini istražitelji, nakon što bi utvrdili da zatvorenici nisu izravno sudjelovali u programu, zatvorenicima davali transkript emisije, kao poklon.
No, koliko da je Radio Svoboda bio važan izvor informiranja za građane Sovjetskog Saveza, tako je i mnogim emigrantima, poput Aleksejeve, omnogućio da ostanu u kontaktu sa domovinom.
Rad za Radio Slobodna Evropa joj je pomogao da prebrodi nostalgiju za domovinom koja je obilježila njen 16 godišnji egzil.
„Ja sam ovaj posao shvatila kao najvažniju i najdragocjeniju misiju. Kada smo emigrirali, strahovali smo da je to zauvijek. Teško je objasniti kolika je bila teška i zastrašujuća spoznaja da se nikada nećemo vratiti. Željela sam da moj glas bude sa mojim sunarodnjacima u domovini. Svoboda mi je pružila tu mogućnost“.
U kaotičnim godinama koje su uslijedile nakon pada SSSR-a, Aleksejeva se gorljivo suprostavljala pozivima da se ukine radio.
Danas, kada Kremlj pojačava pritisak nad medijima, Ruski servis Radija Slobodna Evropa, Radija Svoboda, ostaje jednako važan, kao i prije 60 godina kada počeo emitirati svoj program.
