Dostupni linkovi

Postoji li između EU i Rusije strateško partnerstvo?


Zastava EU ispred Kremlja

“Što je strateško partnerstvo” – pitanje je na koje se očekuje odgovor na predstojećem summitu Rusija – EU koji će se održati u gradu Khabarovskom na dalekom ruskom istoku, 21. i 22. maja.

Razlike između dviju strana su se umnožile posljednjih godina, a uporni ruski pritisak natjerao je EU da pragmatičnu suradnju stavi pod snažno povećalo.

Autor: Ahto Lobjakas


Bruxelles danas u pogledu Rusije ima daleko manje iluzija nego ih je imao 2005., kada su obje strane iskazivale spremnost na suradnju na “zajedničkom planu”, na pitanjima, kao što su , sigurnost, ekonomija, znanost, kultura i obrazovanje.

Evropska unija se tada nadala da će uspostaviti dobre odnose sa Moskvom. Danas su te nade poprilično splasnule. Otuđivanje Rusije od Zapada, naglašenije je od dolaska Dmitrija Medvedeva na vlast, a potvrđeno napadom na Gruziju u augustu prošle godine, rezanjem opskrbe Ukrajine i EU, plinom na početku godine. Diplomati u sjedištu Unije ističu da je dosadašnja ideja o partnerstvu , uglavom retorika kojom se Rusiju koristi, ali ništa konkretno ne radi da bi te riječi ispunila.

Otuđivanje Rusije od Zapada, naglašenije je od dolaska Dmitrija Medvedeva na vlast, a potvrđeno napadom na Gruziju u augustu prošle godine, rezanjem opskrbe Ukrajine i EU, plinom na početku godine. Diplomati u sjedištu Unije ističu da je dosadašnja ideja o partnerstvu , uglavom retorika kojom se Rusiju koristi, ali ništa konkretno ne radi da bi te riječi ispunila.
No, i EU se mora odlučiti da li njena retorika o “strateškom partnerstvu” odgovara stvarnosti na terenu. Unija je potrošila godine na uvjeravanju Moskve da pristine na energetski sporazum koji bi trebao osigurati transparentna i tržišna pravila energetske suradnje. Po tom sporazumu, Rusija bi morala otvoriti svoju energetsku industriju stranim ulaganjima, što ona sada izbjegava a umjesto toga nastoji u svojim rukama držati glavnu energetsku opskrbe EU. Evropska komisija je još do jučer tvrdila da neće odustati od Energetskog sporazuma, no u utorak su dužnosnici Komisije pomirljivo kazali kako bi predstojeći razgovori trebali biti analiza spomenutog sporazuma.

Analitičari ističu kako od summita ne treba očekivati konkretne odluke, osim one da se osuvremeni sistem za “rano upozoravanje” da je prestao dotok energenta prema EU.

Ruski dužnosnici pak kažu da će od Bruxellesa tražiti podršku za novi Sporazum o Evropskoj sigurnosti koji je Medvedev promovirao još u junu prošle godine. Moskvi, je naravno jasno da delegaciju EU koju čine češki predsjednik Vaclav Klaus, predsjednik Evropske komisije Jose Manuel Barroso i šef diplomacije Javier Solana, nemaju ovlasti da bi pregovarali o sigurnosnim temama. Oni mogu samo reći da za tako nešto treba koncenzus svih 27 članica Unije.
Sergej Lavrov na sastanku EU - Rusija u Luksemburgu, 28. april 2009.

Na sastanku ministara vanjskih poslova EU 28. aprila, ruski je šef diplomacije Sergei Lavrov kazao da Moskva želi dobiti podršku za novi sporazum. On je odbacio mogućnost da Organizacija za evropsku sigurnost i suradnju bude glavno panevropsko sigurno tijelo, ističući kako ta organizacija nije sposobna obavljati svoju zadaću, jer nema ovlasti po međunarodnom pravu.

No, i u Bruxellesu postoji svijest da će Rusija učiniti sve kako bi u Khabaravskom ismijala Uniju, koju na summitu predstavlja žestoki euroskeptik, ali i ruski prijatelj, češki predsjednik Vaclav Klaus.

Kada je riječ o odnosu Unije prema Rusiji postoje više grupe država. Francuska, Njemačka i Italija smatraju se prijateljima Moskve.Među onima koji su spremni na kompromis su Grčka, Cipar, i još neke države, koje bez obzira na sve vide Rusiju kao strateškog partnera. Skeptične su Poljska, Litvanija, Švedska, a nešto manje Britanija. U posljednje vrijeme pojavljuje se i nova treća grupa država, ruski susjedi, Finska, Latvija, Estonija, ali i neke zemlje jugoistočne Evrope koje smatraju da suradnja s Rusijom mora biti prioretite za EU, bez obzira na cijenu koju za to treba platiti.
XS
SM
MD
LG