Goran Rodić, advokat iz Podgorice, za ‘Zašto?’ razmatra situaciju nakon raspisivanja međunarodne potjernice za bivšim visokim crnogorskim zvaničnikom Svetozarom Marovićem koji je neodazivanje na poziv za odsluženje zatvorske kazne u Crnoj Gori zbog zloupotrebe službenog položaja i drugih djela pravdao liječenjem u Beogradu.
- Procesi
Kada je u pitanju potraživanje lica koja su činila određena krivična djela ili su pravosnažno osuđena, protiv takvih lica zemlje koje vode postupke ili koje traže te ljude da bi izdržavali kazne zatvora raspisuju međunarodne potjernice po kojima su obavezne da postupaju sve države.
Te stvari su najbolje riješile zemlje Evropske unije u kojima funkcioniše Evropski nalog za hapšenje i predaju i to je jedan bitan dokument na osnovu kojeg se u mnogome pojednostavljuje i ubrzava proces ekstradicije lica koja se potražuju, da li zbog toga što se protiv njih vodi krivični postupak ili zbog toga što trebaju da odsluže kaznu na koju su pravosnažno osuđeni.
- Izuzeci
Postoje brojni propisi koji regulišu, u principu, proces ekstradicije: to je Evropska konvencija o ekstradiciji, zatim svaka država ima i svoj zakon o pružanju međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima koje isto, u skladu sa evropskom konvencijom o ekstradiciji, propisuju taj postupak.
Poseban dodatak tome su naravno i bilateralni ugovori između zemalja kojim oni posebno mogu međusobno ubrzavati te procese, odnosno uklanjati smetnje kada su u pitanju državljani njihovih zemalja.
Primjer takvog bilateralnog ugovora je, naprimjer, između Srbije i Crne Gore, koje su se dogovorile da isporučuju svoje državljane međusobno, pod određenim uslovima i eventualno propisanim izuzecima.
- Postupak
U principu i svaka država, kroz svoj najviši pravni akt, može da zabrani da svog državljanina izručuje drugoj zemlji.
Lice koje se potražuje, ako se nađe u zemlji čiji nije državljanin, po toj potjernici ako se liši slobode, procedura je da se o tome obavještava ona zemlja koja je izdala potjernicu za tim licem i tada kreće taj postupak esktradicije koji ima svoje posebne uslove propisane uslove, izuzetka i tako dalje.
To može biti i složen postupak, koji može da potraje i šest mjeseci, čak i godinu dana, nekada i duže.
- Teritorij
Kada govorimo o zemljama Balkana tu je specifična situacija, pogotovo vezano za protekle decenije, a prije svega oko ratnih dešavanja i velikog broja postupaka pokrenutih za ratne zločine.
Na primjer, Srbija i Hrvatska nemaju međusobni bilateralni ugovor o izručenju svojih državljana optuženih za ratne zločine.
Ta lica su u svojim državama, i Srbiji i Hrvatskoj, zaštićena od izručenja a dolaze u opasnost da budu lišeni slobode ako se nađu na teritoriji neke treće države i tada bi mogla doći u situaciju da budu izručena.
Takva situacija, o izručenju svojih državljana, rješena je između Srbije i Crne Gore koje imaju postignut taj dogovor.
Sa ostalim zemljama bivše Jugoslavije mislim da tih bilateralnih ugovora nema.
- Ugovor
Što se tiče Svetozara Marovića, radi se o licu pravosnažno osuđenom, i trenutno je situacija da je Crna Gora izdala potjernicu za njim i sad se momenatalno sprovodi procedura registracije te potjernice u bazi Intrepola.
Kada prođe tu proceduru, po njoj će biti obavezne da postupaju sve države, pa tako i Srbija, a znamo da se nalazi na teritoriji Srbije.
To će zahtijevati, ako neće dobrovoljno da se javi da dođe na izdržavanje kazne u Crnoj Gori, postupak ekstradicije, koji je po meni ubrzan, imajući u vidu potpisan bilateralni ugovor između Srbije i Crne Gore.
- Izuzeci
Kada je u pitanju postupak ekstradicije, u principu ne može se generalizovati jer svaki slučaj je za sebe i postoje brojne okolnosti koje se cijene.
I Evropska konvencija o ekstradiciji podrazumijeva i neke izuzetke.
Dodatno, svaka država ima svoje propise.
Konvencija o ekstradiciji dozvoljava određene izuzetke, na primjer kad je u pitanju politički progon.
Tamo su navedeno situacije u kojime se i pored opravdanog potraživanja tog lica može napraviti izuzetak da to lice ne bude izručeno po potjernici.
- Korak
Na Balkanu ti procesi mogu da se unaprijede i poboljšaju, a to bi prije svega zahtijevalo zaključivanje posebnih bilateralnih ugovora između zemalja na Balkanu i to onih koje nisu članice Evropske unije.
Ta saradnja u tom pogledu bi mogla da se i unaprijedi da bude efikasnija, opet sve sa aspekta značaja i raširenosti organizovanog kriminala.
Ono što je u narodu uobičajeno reći je da su kriminalci uvijek korak ispred dok se države i birokratski aparati usaglase oko pojedinih potreba, odnosno efikasnijih rješavanja tih problema.
