RSE: Kakva je pozicija prosječnog potrošača u Crnoj Gori, posebno ako uzmemo u obzir da je 40 posto stanovništva na ili ispod granice linije siromaštva?
NIKČEVIĆ: Jedan veliki postotak stanovništva je na ivici egzistencije, pogotovo poslije svega ovoga što se događalo. Mislim da sve što se događalo i nije moralo da se dogodi. Sud je, iz formalnih razloga, oborio odluku Regulatorne agencije i nije trebalo da dođe ni do kakve korekcije cijena struje, barem ne po odluci suda. Iz štampe se moglo pročitati da ovi iz Elektroprivrede nisu sasvim zadovoljni jer su tražili još veće povećanje. Tek treba da odluče da li će tražiti povećanje, iako će, po njihovim riječima, ovu godinu završiti sa uspjehom. Naravno da će ovu godinu završiti sa uspjehom i sa platama od 1500 do 3000 eura, a kako će živjeti ovaj postotak građana o kojima govorimo, ne brine ni Elektroprivredu, a bojim se ni vladu, ni nikoga drugoga. Zaključak je da su oni monopolisti, oni rade šta hoće i kako hoće. Sve akcije koje su bile preduzimane, bile one dobro osmišljene ili argumentovane, bile su uglavnom bez rezultata po potrošača.
RSE: Na električnu energiju odlazi dobar dio kućnog budžeta. Ko snosi odgovornost za dalje srozavanje životnog standarda u Crnoj Gori, koje je gotovo anuliralo povećanje zarada, a o penzijama da i ne govorimo? Od proizvođača čujemo opravdanje da su porasle cijene inputa, od trgovaca da su morali da povećaju marže, dok vlada poručuje da je učinila sve što je mogla, prije svega smanjenjem PDV-a na hljeb i na brašno. Ispade da je za sve kriva suša.
NIKČEVIĆ: Zbog suše su preduzete neke mjere. Vlada je donijela jedan paket mjera koji još nije zaživio i Zakon o PDV-u nije promijenjen, nije izglasan u Skupštini. Bilo je prečeg posla. Samo jedna vrsta hljeba se zadržala na istom nivou, a sve ostale vrste hljeba su povećane drastično. Neka peciva, neke male kiflice, povećanu su sa 10 na 20 centi. Hljeb koji je bio 50 ili 60 centi, sada je euro. Kao, povećane sa neke cijene aditiva. Možda je ovo vrlo nepopularno, ali da sam umjesto tih potrošača, kojih je veliki broj, ja bih bojkotovala kupovinu tih peciva i oni bi se vrlo brzo vratili na stare cijene. Ima prostora za to, isto kao što ima prostora i u trgovini za to. Vidite li kako se ponašaju naši trgovci? Imamo više velikih supermarketa i to bi trebala da bude konkurencija na tržištu, ali se cijene povećavaju kao po dogovoru, ili po dogovoru. Cijene su iste, ili približne. Oni se ponašaju kao monopolisti. To znači da tu nema govora o nekom slobodnom tržištu i o konkurenciji. U Crnoj Gori, po mom mišljenju, prerano je proglašena liberalizacija tržišta, a nismo spremno za tako nešto zbog niskog standarda, koji je nizak za većinu stanovništva, kao i zbog velikog broja monopola u svim sferama. Oni se ponašaju kako oni hoće. Naravno da je vlada odgovorna da zaštiti svoje građane, koji su očito na ivici egzistencije. Moje zapažanje je da ima jedan dobar procent građana koji može da plati sve ovo i zbog toga se trgovci tako ponašaju i rade nešto što je u okviru zakona. Ne rade ništa nezakonito. Mogu da prodaju robu onoliko koliko će im biti plaćena na tržištu.
RSE: Koliko će pozicija potrošača, ne samo u smislu povećanja njegove kupovne moći, već i većih prava, biti poboljšana tokom procesa približavanja Crne Gore Evropskoj uniji i uspostavljanja standarda i normativa koje važe u sređenim društvima? Gdje u svemu tome vidite ulogu Centra za zaštitu potrošača čiji ste vi direktor?
NIKČEVIĆ: Ne vidim da će se poboljšati standard stanovništva jer moramo da ispunimo mnoge standarde za koje nisam sigurna da ćemo tako lako moći da ispunimo. Pitanje je i kvaliteta proizvoda i šta se sve uvozi. To je jedan ogroman posao gdje radi jedan veliki broj institucija i službi. Centar za zaštitu potrošača je jedna manja organizacija. Mi se trudimo da ojačamo kapacitete, da angažujemo neke stručnjake iz različitih oblasti, što nam ne polazi tako lako za rukom jer niko neće da radi volonterski, kao što su do sada radili. Centar za zaštitu potrošača ne može ništa da uradi na poboljšanju standarda ljudi. Povećanje standarda stanovništva je moguće jedino ako se opšti uslovi u zemlji poboljšaju, da se poveća tržište rada, da se ljudi zaposle, da se povećaju penzije, da penzija prati rast ostalih dohodaka. Imamo jednu uspješnu turističku sezonu, imamo značajan suficit budžeta, a šta je od toga mogao da očekuje običan potrošač? Ništa. Centar za zaštitu potrošača će da učini mnogo toga na edukaciji potrošača, na implementaciji zakona koji je dobar, ali to je samo jedan dio, jedan segment, ali standard stanovništva ne može da se poveća na taj način.
RSE: Upravo standard je ono što je ključno.
NIKČEVIĆ: Kada se poboljša standard, onda će potrošač znati i moći će da bira, a ako ne može, uzalud je.
NIKČEVIĆ: Jedan veliki postotak stanovništva je na ivici egzistencije, pogotovo poslije svega ovoga što se događalo. Mislim da sve što se događalo i nije moralo da se dogodi. Sud je, iz formalnih razloga, oborio odluku Regulatorne agencije i nije trebalo da dođe ni do kakve korekcije cijena struje, barem ne po odluci suda. Iz štampe se moglo pročitati da ovi iz Elektroprivrede nisu sasvim zadovoljni jer su tražili još veće povećanje. Tek treba da odluče da li će tražiti povećanje, iako će, po njihovim riječima, ovu godinu završiti sa uspjehom. Naravno da će ovu godinu završiti sa uspjehom i sa platama od 1500 do 3000 eura, a kako će živjeti ovaj postotak građana o kojima govorimo, ne brine ni Elektroprivredu, a bojim se ni vladu, ni nikoga drugoga. Zaključak je da su oni monopolisti, oni rade šta hoće i kako hoće. Sve akcije koje su bile preduzimane, bile one dobro osmišljene ili argumentovane, bile su uglavnom bez rezultata po potrošača.
RSE: Na električnu energiju odlazi dobar dio kućnog budžeta. Ko snosi odgovornost za dalje srozavanje životnog standarda u Crnoj Gori, koje je gotovo anuliralo povećanje zarada, a o penzijama da i ne govorimo? Od proizvođača čujemo opravdanje da su porasle cijene inputa, od trgovaca da su morali da povećaju marže, dok vlada poručuje da je učinila sve što je mogla, prije svega smanjenjem PDV-a na hljeb i na brašno. Ispade da je za sve kriva suša.
NIKČEVIĆ: Zbog suše su preduzete neke mjere. Vlada je donijela jedan paket mjera koji još nije zaživio i Zakon o PDV-u nije promijenjen, nije izglasan u Skupštini. Bilo je prečeg posla. Samo jedna vrsta hljeba se zadržala na istom nivou, a sve ostale vrste hljeba su povećane drastično. Neka peciva, neke male kiflice, povećanu su sa 10 na 20 centi. Hljeb koji je bio 50 ili 60 centi, sada je euro. Kao, povećane sa neke cijene aditiva. Možda je ovo vrlo nepopularno, ali da sam umjesto tih potrošača, kojih je veliki broj, ja bih bojkotovala kupovinu tih peciva i oni bi se vrlo brzo vratili na stare cijene. Ima prostora za to, isto kao što ima prostora i u trgovini za to. Vidite li kako se ponašaju naši trgovci? Imamo više velikih supermarketa i to bi trebala da bude konkurencija na tržištu, ali se cijene povećavaju kao po dogovoru, ili po dogovoru. Cijene su iste, ili približne. Oni se ponašaju kao monopolisti. To znači da tu nema govora o nekom slobodnom tržištu i o konkurenciji. U Crnoj Gori, po mom mišljenju, prerano je proglašena liberalizacija tržišta, a nismo spremno za tako nešto zbog niskog standarda, koji je nizak za većinu stanovništva, kao i zbog velikog broja monopola u svim sferama. Oni se ponašaju kako oni hoće. Naravno da je vlada odgovorna da zaštiti svoje građane, koji su očito na ivici egzistencije. Moje zapažanje je da ima jedan dobar procent građana koji može da plati sve ovo i zbog toga se trgovci tako ponašaju i rade nešto što je u okviru zakona. Ne rade ništa nezakonito. Mogu da prodaju robu onoliko koliko će im biti plaćena na tržištu.
RSE: Koliko će pozicija potrošača, ne samo u smislu povećanja njegove kupovne moći, već i većih prava, biti poboljšana tokom procesa približavanja Crne Gore Evropskoj uniji i uspostavljanja standarda i normativa koje važe u sređenim društvima? Gdje u svemu tome vidite ulogu Centra za zaštitu potrošača čiji ste vi direktor?
NIKČEVIĆ: Ne vidim da će se poboljšati standard stanovništva jer moramo da ispunimo mnoge standarde za koje nisam sigurna da ćemo tako lako moći da ispunimo. Pitanje je i kvaliteta proizvoda i šta se sve uvozi. To je jedan ogroman posao gdje radi jedan veliki broj institucija i službi. Centar za zaštitu potrošača je jedna manja organizacija. Mi se trudimo da ojačamo kapacitete, da angažujemo neke stručnjake iz različitih oblasti, što nam ne polazi tako lako za rukom jer niko neće da radi volonterski, kao što su do sada radili. Centar za zaštitu potrošača ne može ništa da uradi na poboljšanju standarda ljudi. Povećanje standarda stanovništva je moguće jedino ako se opšti uslovi u zemlji poboljšaju, da se poveća tržište rada, da se ljudi zaposle, da se povećaju penzije, da penzija prati rast ostalih dohodaka. Imamo jednu uspješnu turističku sezonu, imamo značajan suficit budžeta, a šta je od toga mogao da očekuje običan potrošač? Ništa. Centar za zaštitu potrošača će da učini mnogo toga na edukaciji potrošača, na implementaciji zakona koji je dobar, ali to je samo jedan dio, jedan segment, ali standard stanovništva ne može da se poveća na taj način.
RSE: Upravo standard je ono što je ključno.
NIKČEVIĆ: Kada se poboljša standard, onda će potrošač znati i moći će da bira, a ako ne može, uzalud je.
