Dolaskom tročlane posade na postaju u Zemljinoj orbiti prije 15 godina je započelo razdoblje stalne prisutnosti ljudi u svemiru, a danas se Međunarodnu svemirsku postaju smatra polazišnom točkom na našem putu prema Marsu i sljedećim fazama istraživanja svemira.
Ruska letjelica Sojuz nakon dva dana putovanja stigla je 2. studenog 2000. godine do tada male postaje kako bi ruski kozmonauti Sergej Krikaljov i Juri Gidzenko te američki astronaut William Shepherd mogli krenuti u prvu misiju koja je trajala sljedećih 136 dana. Postaja je tada bila prilično skučena, no astronauti su mogli obavljati eksperimente u jedinom prostoru s mikrogravitacijom.
Postaju je bilo moguće sastaviti jedino u svemiru, a to se radilo tako da su se spajali različiti moduli. Cijeli proces izgradnje krenuo je 1998. godine, a trajao je sljedećih 13 godina. U konačnici, postaja je najveća struktura u svemiru, ali i golemi znanstveni laboratorij s mikrogravitacijom. Koz godine su na postaji obavili stotine eksperimenata, ali inovacije koje su razvijane za ISS, poput sustava za filtriranje danas pomažu ljudima na Zemlji.
U njezinoj je izgradnji sudjelovalo 5 različitih svemirskih agencija koje predstavljaju 15 zemalja. Europska svemirska agencija objavila je prije dvije godine kako su troškovi razvoja, sastavljanja i održavanja postaje kroz 10 godina čak 100 milijardi eura. Tako da stvarni trošak vjerojatno je i veći.
Čak 200 ljudi boravilo je na postaji u proteklih 15 godina, a svi su oni pomagali u nadogradnjama ili poboljšanju ove građevine koja je danas teška 420.000 kilograma i velika poput nogometnog igrališta. Njezini solarni paneli koji napajaju sve uređaje imaju površinu od 4000 'kvadrata' i nakon Mjeseca ovo je najsjajniji objekt na noćnom nebu. Prostor pod pritiskom, u kojem mogu boraviti ljudi, ima volumen jednak Boeingu 747, odnosno 915 kubnih metara.
Svi ti astronauti koji su boravili kroz godine na postaji imali su priliku i da iskorače u svemir kroz 189 svemirskih šetnji, a najviše ih je bilo 2007. godine, čak 20.
Upravo ti astronauti svojim radom, a pogotovo posljednjih nekoliko godina, zahvaljujući društvenim mrežama, dodatno pomažu u tome da nam približe život i rad u svemiru. Ali, vjerojatno još i važnije da svoju fascinaciju svemirom prenesu i na druge, jer teško je ostati ravnodušan kad svakih sat i pol napraviš krug oko Zemlje.
Vjerojatno najviše oduševljenja mnogima donio je Chris Hadfield, kanadski astronaut koji je iz svemira tvitao, fotografirao, sudjelovao u raspravama, ali i jako dobro se zabavljao snimivši vlastitu verziju Bowiejeva hita 'Space Oddity'.
Amerikanac Scott Kelly i Rus Mikhail Kornienko trenutno su na postaji i na njoj će ostati čak godinu dana, a zahvaljujući Kellyju i njegovim tvitovima, imamo priliku uživo pratiti taj eksperiment.