Dostupni linkovi

Sa Radojem Cerovićem, psihologom i komunikologom, razgovarali smo o značaju i moći komunikacije, uticaju političkog i ekonomskog marketinga, ali i posljedicama globalnog tehnološkog razvoja.


RSE:
Gospodine Ceroviću, iako smo svakodnevno u prilici da komuniciramo sa svojim okruženjem: verbalno, neverbalno, direktno ili posredstvom raznih sredstava telekomunikacije, pojam komunikacije većina ljudi jednostavno podrazumijeva, bez naročite potrebe da se pronikne u njen stvarni značaj i posebno u njenu moć?

CEROVIĆ: Apsolutna je istina da mi na neki način podrazumijevamo mnoge stvari. Komunikacija je jedna od onih stvari sa kojima smo se na neki način srodili ili rodili i onda je sasvim porazumijevamo i najvećem broju slučajeva podrazumijevamo pod komunikacijom jedan vrlo uzan pojam kao što je verbalna razmjena, verbalna komunikacija: ja sam rekao, on je meni rekao i tako dalje. U suštini, komunikacija je neuporedivo širi pojam koji zadire u svaki, ali apsolutno u svaki domen funkcionisanja ljudskih bića. Bilo bi vrlo nezahvalno nabrajati šta je u stvari komunikacija, neverbalna komunikacija, medijska komunikacija, ali bi bilo interesantno skrenuti pažnju na samo jedan od mora raznih aspekata koje je tu moguće nabrojati, a to su emocije. Emocije su jedan preverbalni način komunikacije koji smo mi imali prije nego što smo imali kao ljudska vrsta riječ i postoje genetski sistemi prepoznavanja tuđih emocija i slanja poruke o svom emotivnom stanju koja mnogo direktnije i mnogo jače utiče nego bila koja druga vrsta poruke na našeg sagovornika. Mi mnogo direktnije možemo na taj način da učinimo da sagovornik nešto uradi ili ne uradi, da se na određeni način postavi ili ne, nego sa hiljadu riječi koje bi u tom smislu potrošili.

RSE: Crnogorci su narod, čini se, vrlo nadaren za verbalno izražavanje. Koliko je taj talenat, koji se izvanredno iskazuje u monologu, odnosno, pripovedačkom obliku, iskorišćen u svrhu kvalitetne međusobne komunikacije?

CEROVIĆ: Čisto sumnjam da je Crnogorcima koji su stvarno, složio bih se, pripovjedački orijentisani ikada verbalna komunikacija stvarno predstavljala problem. U suštini, vjerovatno da je bogatstvo crnogorskog jezika i crnogorskog načina govora nešto što sasvim sigurno ne dovodi u pitanje tu verbalnu komponentu. Ono što je interesantno jeste da, u sušniti to sada nije karakteristično samo za Crnu Goru. Svaka kultura ima neke svoje načine i neka svoja ograničenja koje nameće komunikacije. Ako se prisjetimo da su emocije forma komunikacije onda moramo znati da svaka kultura, a pogotovo crnogorska je vrlo specifična u tome, nameće određena pravila kako se emocije ispoljavaju, pa imamo primjer da, recimo, ženi nije dozvoljeno da se ljuti, od muškarca se traži da je ljut i malo više agresivan nego što bi inače bio. Da se hipertrofira agresivnost. A ženi to nije dozvoljeno jer se odmah sprema epitet oštrokonđa. Sa druge strane imate obrnutu situaciju. Žena smije da plače i da je tužna. Muškarac to apsolutno ne smije, bez u nekim ekstremnim situacijama. Šta to znači? To znači kao da u suštini su određene kategorije u ovom slučaju polne kategorije usmjerene ka nekom određenom načinu iskazivanja emotivnih stanja. Ako se mi sjetimo da su emocije forma komunikacije i to izuzetno značajna forma komunikacije onda ćemo mnogo lakše razumjeti neka suštinska nerazumijevanja i izvore nekih suštinskih sukoba koji se javljaju u našoj kulturi, u ovom slučaju između muškaraca i žena. Ne smijemo zaboraviti da to nije samo na tom planu. Recimo, imate na poslovnom planu, takođe, koje su to emocije i način izražavanja koji su kulturno prihvaćeni za nekoga ko je šef, direktor i kako bi trebalo njegovi saradnici prema njemu da se postavljaju. Pošto su u većini slučajeva to apriorne kategorije mnogo su više neprirodne za ono što bi bio neki automatski prirodan način postavljanja u tim formama komunikacije onda one skoro nikada nijesu stvarno na korist, nego su u većini slučajeva na veliku štetu uspjeha tog radnog tima, te organizacije tog čovjeka kao lidera, direktora i tome slično.

RSE: Kada komunikacija na relaciji politički subjekti - građani (Crne Gore) prelazi u manipulaciju i kako se ona može prepoznati? Pitanje je namjerno ograničeno na domaći prostor, jer kao post-komunističko društvo, vjerovatno još uvijek nijesmo izloženi metodama naročito sofisticiranog političkog marketinga, kao što je to slučaj u zapadnim demokratijama.

CEROVIĆ: Vrlo je velika polemika i u teoriji oko toga gdje počinje manipulacija, a gdje se završava komunikacija i šta ustvari manipulacija znači. Ne smijemo zaboraviti, pored toga što smo postkomunističko društvo da komunisti u tom domenu nijesu bili nimalo naivni, čak naprotiv. Ono što bi se moglo reći je to da smo mi izloženi nekim manje soficistiranim metodama, što opet ne znači da su te metode manje efikasne. Dovoljno je prisjetiti se onog događaja oko Dubrovnika kada je bilo rečeno da ne znam koliko hiljada Hrvata napada Herceg Novi i tome slično. Sasvim dovoljna manipulacija emotivnim stanjem naroda da to možemo svrstati u jednu vrlo efikasnu manipulaciju, s obzirom da na zapadu postoji sofisticirani sistemi kontrole medija i političke komunikacije tako da su oni primorani da koriste u svojoj političkoj komunikaciji ili manipulacija ako već hoćete da govorimo o tome, neke mnogo, mnogo sofisticiranije metode da bi izbjegli taj sistem kontrole. Ali u svakom slučaju to što su ti metodi sofisticirani ne znači da su oni više efikasni od ovih naših “drvenih” metoga, gdje smo imali pred svake izbore priču koju je plasirala opozicija kako je u Plavu nađena uniforma UCK-a ili oružje ili tome slično, što je pomijeralo za jedan do dva posto pred same izbore u okrivu glasača opozicije raspored snaga. Moram reći i to da se mi u zadnje vrijeme rapidno i približavamo nekim stranim stadardima i da su većina lidera političih partija počeli da zasnivaju svoju politiku, a time i svoja medijska istupanja i odluke i tome slično na istraživanjima javnog mnjenja, pokušavaju da upravljaju emotivnim reakcijama, da usmjeravaju nezadovoljstvo u ovom ili onom smjeru, tako da mi tu na sreću ili na žalost se vrlo rapidno priblilžavamo nekim “evropskim standardima”. Ne zaboravimo i da je Milošević imao izuzetno, izuzetno efikasne metode upravljanja emocijama, upravljanja javnim mnjenjem koje se ne samo graniče nego itekako prevazilaze pojam manipulacije. U sušni, ako razmišljamo o tome šta je manipulacija, a šta je komunikacija ono što je sasvim sigurno manipulacija to je laž. Sve ostalo je problematično da li smijemo i pod koijm uslovima da ga nazovemo manipulacijom.

RSE: U Crnoj Gori još uvijek ne postoje takozvani spin-doktori. To je sasvim očigledno, jer ne postoji situacija u prethodnom periodu iz koje bi se mogao izvući primjer djelovanja stručnjaka ove vrste. Da li to govori o neobaviještenosti partija da postoje profesionalci sposobni da kriznu ili nepovoljnu situaciju preokrenu u obrnutom smjeru, njihovom ignorantskom i arogantnom stavu u odnosu na birače, ili je riječ o nečem trećem?

CEROVIĆ: Crna Gora je tu jedan specifičan teren.Možemo reći da makar što se tiče nekih opozicionih partija ja vjerujem da u suštini može da postoji jedno određeno nepoznavanje profesije spin doktora ili konsultanta za komunikaciju takve vrste. U svakom slučaju, ono što karakteriše Crnu Goru to je jedna dugotrajna dominacija jedne partije. U tom trenutku kada ne postoji realna borba za svakog glasača onda se i takvi konstultanti manje traže. Ja vjerujem da u posljednje vrijeme su se mnogi angažovali u tom smislu i da traže spin-doktore imajući u vidu da je to jedno izuzetno teško i za nas i deficitarno zanimanje i inače da je vrlo skupo angažovati spin doktora, ako hoćete pravog spin-doktora, tako da samo kada politička realnost nametne da vi to stvarno morate, imate potrebu za tim u tom trenutku će svi u Crnoj Gori ili van Crne Gore se okrenuti ipak tako vrsnim zanimanjem. Ja ne bih samo volio da sušaoci dožive da je pojam spin-doktora nešto što je sad izmišljeno u zadnjih par godina ili deset godina da je to sad neko novo zanimanje. U nekim određenim formama ta neka teorija komunikacije usmjerena u upravljanjem nečijim mišljenjem ili nečijim emocijama usmjeravanje njegovog djelovanja i tome slično je nešto što je oduvijek postojalo. Od samih početaka demokratije, još u staroj Atini su na trgu itekako u raspravkama birali riječi, da ne govorimo o velikim stručnjacima, ekspertima za retoriku koji su bili u rimskom Senatu svojevremeno. Tako da moramo shvatiti da sa nekim sazrijevanjem demokratije, šta god to značilo, sa nekim novim formama demokratije kada više nije dovoljno da se sretnete na trgu, pa da razgovarate o vašim mišljenjima nego je to jedan institucionalni vrlo kompleksan sistem, vrlo komplikovan dolazi do jedne današnje paradoksalne situacije, a to je da se rađa jedna nova vrsta demokratije koju bi nazvali “medijskom demokratijom” u kojoj je u suštini razlika između pobjednika i poraženog u njegovom pristupu medijima. Što je veći pristup medijima, što je veća mogućnost da se utiče na medije, pogotovo elektronske i pogotovo televiziju, to je veća vjerovatnoća da će način objašnjavanja političke realnosti da bude prihvaćen od strane širih masa glasača. Na takav način dolazi do jedno velikog paradoksa jer se dovodi u pitanje sama osnova reprezentativne demokratije i postavlja se pitanje ko to tu sad na koga utiče. Da li, kao što bi trebalo glasač bira svog predstavnika ili u ovom slučaju predstavnik to jest političar oblikuje glasača po svojoj volji. To je jedan vrlo, vrlo problematičan aspekt i u tom aspketu se mediji postavljaju kao jedan osnovni nosilac. prije svega televizija i rađa se zadnjih godina, to je na sceni u Crnoj Gori, jedan ambivalentan odnos, jedan odnos ljubavi i mržnje između političara i njegovog glavnog instrumenta, a to je elektronski medij, to jeste televizija.

RSE: Kako da građani, poreski obveznici, potrošači... kako god ih nazvali prepoznaju manipulaciju u ekonomskom marketingu, odnosno, reklamama koje se emituju preko televizije koja je, vjerovatno, glavni pristupni terminal ljudskoj svijesti i podsvijesti i kako da razdvoje obraćanje i informaciju od sugestije i nametanja, pa čak i obmane?

CEROVIĆ: To je jedan ozbiljan problem.Za sada ekonomska propaganda u Crnoj Gori još nije na nivou onog koji je u evropskim državama i u Americi. Ne smijemo imati iluziju da prosječan potrošač građanin može realno da se odbrani tom ogromnom vrlo razvijenom arsenalu oružja kojim ga privreda, biznis, marketing bombarduje. Ni u jednoj državi i to sam potrošač nije u stanju da uradi. Znači, ono što je vrlo hitno, ono što je vrlo važno prije nego što te forme komunikacije pređu granice manipulacije je da se nađu stručnjaci, da se organizuju društva za zaštitu potrošača, nezavisne organizacije i da se prije svega dovede u red jedan pravni okvir koji će regulisati i nametnuti neka pravila šta to i na koj način se u tom ekonomskoj propagandi smije, a šta se ne smije. Ako vi danas imate proizvod potiv opadanja kose ili od kojeg se tvrdi da se gube kilogrami ili tome slično i ako vi kažete da će taj proizvod garantovano u toku mjesec dana da učini da vi izgubite petnaest ili dvadeset kila, ako je to čista laž ili ako je taj proizvod čak problematičan za vaše zdravlje veliko je pitanje da li potrošač, čak i da otkrije da je to čista laž je u stanju da na bilo kojoj pravnog osnovi pokrene neki proces koji bi mogao da vam na bilo kakav način naškodi. Potrebno je da se i pravno i ekspertski Crna Gora organizuje, da postoje tijela, prije svega društva za zaštitu potrošača koja će stalnim monitoringom, ne ad hoc, da provjerava koliko igrači na tržištu igraju po pravilima.

RSE: Informaciona tehnologija i sredstva telekomunikacije doživljavaju svjetsku ekspanziju. Crna Gora je za razliku od razvijenijeg dijela svijeta, ponudom raznih telekomunikacionih uredjaja i mogućnosti prosto preplavljena, pa čak i zatečena. Ipak, podaci govore da je broj priključaka mobilne telefonije, po glavi stanovnika, ovdje najveći na svijetu. Kompjuter i Internet su takođe u relativno širokoj primjeni, moguća je elektronska trgovina, elektronsko bankarstvo, u toku je rad na projektu elektronske Vlade... pored kablovske, uvodi se i IPTV... Da li je tehnološki napredak ovdje naišao na plodno tle, ili je to što se dešava samo krajičak globalnog talasa?

CEROVIĆ: Ako isključimo mobilnu telefoniju koja predstavlja status simbol, a Crna Gora je uvijek bila slaba na te status simbole, jedno bivše ratnično društvo, ta neka ratnička tradicija, njen ostatak je ta neka velika težnja i značaj koji se pridaje status simbolima, tako da se to reflektovalo na mobilnu telefoniju. U svim ovim domenima mislim da je to ipak jedna „kolateralna šteta“ jednog svjetskog globalnog trenda sa kojim Crna Gora nema veze. Čak, naprotiv, rakao bih da je penetracija interneta u Crnoj Gori više nego nedovoljna, ona je negdje zadovoljavajuća negdje pri sredini za neke balkanske uslove, ali mnogo daleko od nekih evropskih standarda. Ono što je vrlo, vrlo interesantno i našta bih ja stvarno želio da skrenem pažnju ovom prilikom, to je elektronska Vlada ili elektronska administracija bi možda bio bolji izraz. Mi znamo da u ovom trenutku uopšte u državnoj administraciji Crne Gore je zastupljenost informacionih tehnologija je izuzetno, izuzetno niska. Čast nekim rijetkim izuzecima, ali da bi samo uvođenje tih sistema komunikacije sa građanima i sa privrednim društvima od strane državnih administracija putem elektronskih metoda, putem interneta, putem baza podataka i tome slično bi moglo paradoksalno koliko god to možda u ovom trenutku građanin i nepercipirali i državne administracije participirale bi mogle da naprave jednu pravu malu kulturnu revoluciju da konačno primora državne administracije da se u mnogo većoj mjeri ponašaju kao servis građana jer u tom trenutku vi ste apsolutno u stanju da shvatite neki dokument gdje je stao, kod koga, zašto, koliko se dana procesuira, zbog kojih razloga je odbijen, zbog kojih razloga je prihvaćen da pratite vreme realizacije svega toga. Ne može više da se izgubi nijedan zahtjev kao što se ranije gubio, pa ste morali da tražite, pa da podmažete to da se on nađe. Elektronski sistem kontrole tog procesa bi mogao da ima mnogo veće posljedice nego što se to na prvi pogled da zaključiti i te posljedice bi bile kulturnog tipa i bilo bi apsolultno i samo pozitivno za građane Crne Gore da se što prije tome pristupi.

  • 16x9 Image

    Esad Krcić

    Zahvaljujući ranom angažmanu u Radio Beogradu ostaje trajno vezan za radio, kao medij. Član crnogorskog dopisništva RSE je od 2001. Pisao je za CG Ekonomist, a realizovao je i niz radijskih i TV projekata.

XS
SM
MD
LG