Dostupni linkovi

Kriza evropskih ideja


Ilustrativna fotografija
Ilustrativna fotografija
Bret Stephens (Priredila: Ljudmila Cvetković)

Evropsko obožavanje države i s tim u vezi sumnjičavost u slobodno tržište doveli su njihove države do ekonomske stagnacije.

Evropa je u krizi. Površno gledano reč je o krizi novca: grčki budžet, spasavanje koje predovdi Nemačka, rizik od širenja recesije, moralni pad, krhkost evra. Suštinski, u pitanju je kriza ideja.

Na Svetskom ekonomskom forumu u Davosu grčki premijer Jorgos Papandreu ponudio je pogled na izvor evropskih neprilika.

"Ovo je napad određenih interesa, političkih ili finansijskih, na evro zonu", rekao je Papandreu, bez navođenja ko ili šta može predstavljati te interese.

U Madridu je vlada, navodno, naredila obaveštajnim službama da ispitaju "dosluh" između američkih investitora i medija u padu španske ekonomije.

Možda zastupnici španske i grčke politike mogu ozbiljno da zamisle da menadžeri viskoko rizičnih fondova (hedge-fund) sede u zatamnjenim prostorijama kao antiheroji iz stripova i donose odluke iz kaprica koju će ekonomiju potopiti.

Ili možda oni misle da mogu požnjeti političke dividende udovoljavajući malim igračima čije je mišljenje irelevatno, a koji već inkliniraju takvim vrstama fantazije.

Kako god, ponovno uvođenje teorije političke zavere među vladama je samo simptom evropske intelektulane slabosti.

Na drugom kraju spektra je stanovište da je grčka kriza savršena prilika za proširenje zakonske i poreske vlasti Brisela. Ne treba zaboraviti da su grčke ekonomske prilike rezultat vladinog trošenja izvan svojih mogućnosti umesto promovisanja razvoja.

Tradicija slobode protiv države sa pedigreom

Idealno rešenje bilo bi proširenje prerogativa birokratije na nivo viši od odgovarajućeg. To je nešto poput izreke - ako imate ozbiljnu infekciju nožnog prsta uzmite u obzir i operaciju mozga.

„Sve ekonomije u Evropi su kulturni derivati jedne dominantne, skoro državne, ideologije - država je dobra, tržište je loše“, kaže fransucki ekonomista Guy Sorman.

„Slobodno tržište“, dodaje on, „doživljava se kao američko, dok je etatizam krajnji oblik patriotizma“.

U SAD vera u opštu efikasnost tržišta nije samo kulturno nasleđe. To je sadržano u radu ozbiljnih ekonomskih univerziteta. To je takođe pozicija Republikanske stranke, bar retorička.

Nasuprot tome, u kontinentalnoj Evropi dominira model konzervativne politike koja je ponekad poslovno orijentisana, ali retko protržišno.

Zatim, analizirajmo pisanje štampe. Prošle nedelje nemački ministar finansija Guido Westerwelle, koji predvodi tršižno orijentisane slobodne demokrate u toj zemlji, pisao je:

"Predugo mi u Nemačkoj imamo savršenu preraspodelu bogatstva zaboravljajući odakle napredak dolazi.“

Da li postoji izlaz?

„Ja sam duboko uveren“, kaže francuski ekonomista Guy Sorman, „da pripadam kontinuiranoj tradiciji slobode protiv države sa pedigreom: Montesquieu, Tocqueville, Jean Baptiste Say, Jacques Rueff, Raymond Aron, Jean-Francois Revel. Nema anglosaksonkih imena među njima. Oporavak Evrope doći će samo onda kada oni ne budu više bili propovednici bez poštovanja u sopstvenim zemljama“.
XS
SM
MD
LG