Autor: Eugene Robinson, Washington Post (Prevela: Ena Stevanović)
Ovi izbori su samo prividno politička borba. Ovo je sukob između simbola i identiteta i upravo zbog toga su se glasači toliko polarizirali. Radi se o tome ko smo i šta želimo postati.
Predsjednik Barack Obama u posljednjim danima kampanje ima značajnu prednost kod žena, kako se navodi u najnovijoj anketi koju su sproveli Washington Post i ABC News, te ogromnu prednost kod latino i afro-amerikanaca, što su dvije najveće manjinske grupe. Mitt Romney vodi kod bijelaca, sa nevjerovatnim rezultatom 2:1.
Bilo bi prejednostavno zaključiti da demografija odlučuje o sudbini. Oba kandidata su bila iskrena kada su se zakleli da će služiti interesima svih amerikanaca. Međutim, bilo bi vrlo neiskreno pretvarati se da ne primjećujemo očiti rascjep između onih koji su do sada imali političku moć u našem društvu i onih koji će je tek imati.
Kada republikanci obećavaju da će „uzeti natrag našu državu“, nikad ne kažu od koga. Ali možemo pretpostaviti.
Pitanja rase, moći i privilegija su ove godine manje eksplicitna nego što su bila na izborima 2008., ali su na neki način još snažnija.
Prije četiri godine smo se pitali da li će nacija ikada izabrati predsjednika afro-amerikanca. Pitanje je bilo jasno i izravno. Svaki put kad vidimo predsjednika i njegovu obitelj kako se šetaju travnjakom Bijele kuće, prisjetimo se odgovora.
Snaga Obamine opozicije ima manje veze s tim ko je on nego s promjenama u američkom društvu koje on, ne samo da predstavlja, već i utjelovljuje. Kada navede svoju rasu kao faktor zbog kojeg su se neki njegovi protivnici ljutito opirali nekim njegovim političkim odlukama, to odmah izaziva gnjevne uzvike: „Samo zato što se protivim Obami, kažete da sam rasista“. Ne, to uopće ne želim reći.
Ono što želim reći je da je Obamin rasni identitet stalni podsjetnik na to koliko se naša nacija promijenila u relativno kratkom vremenu. Samo za vrijeme mog života smo imali pokret za građanska prava, kulturnu eksploziju koja se desila 60ih godina, seksualnu revoluciju, ženski pokret i do sad nezapamćeni val imigracija iz Latinske amerike. Za nekoliko godina bijelci neće biti većina, niti će iko biti većina. Biti ćemo država rasnih i nacionalnih manjina, a prosperirati ćemo samo ako svi nauče uzimati i davati.
Naše mjesto u svijetu se također promijenilo. Sjedinjene Države ostaju najveća svjetska ekonomska i vojna sila, naši ideali su i dalje vodilja svima onima koji žele osjetiti slobodu. Međutim, naša sposobnost jednostranog djelovanja je smanjena., možemo tvrditi, ali ne i nametati i moramo naučiti kako uvjeravati.
Obamin veliki grijeh, za njegove protivnike, je učiniti nemogućim da se ignoriraju ovi nacionalni međunarodni trendovi. Samo pogledajte Obamu i fenomen demografskih promjena će vam se sam objasniti. Osvrnite se samo na njegov pristup međunarodnoj krizi u državama kao što su Libija ili Sirija i biti će vam jasno kakvo je stvarno mjesto Amerike u svijetu.
Namjerno ostavljam po strani ono što bi trebao biti najvažniji faktor ovih izbora: Obaminu politiku. Iako sam podržao većinu njegovih odluka, naravno da postoje legitimni razlozi da se favorozoraju Romnijevi prijedlozi, utoliko što znamo šta oni stvarno jesu i u kojoj mjeri se oni zapravo razlikuju od Obaminih.
Sudeći prema debati održanoj u ponedjeljak, razlike u vanjskopolitičkim pitanjima su isuviše male da bi se o njima raspravljalo: Romney obećava da će biti glasniji i da će možda poslati još više ratnih brodova, i to je to. U unutarnjim pitanjima, međutim, vidim jasan izbor. Zakon o zdravstvenoj skrbi smatram velikim postignućem i Romneyevo obećanje da će ga ukinuti je za mene dovoljan razlog da mu se suprotstavim. Dodajte tome porezne olakšice za bogate, plan da se uvedu „vaučeri“ za zdravstvenu skrb i osobe koja bi Romney najvjerovatnije postavio na pozicije u Vrhovnom sudu i implikacije vezane uz ove izbore postaju još teže.
Sva ova pitanja mogu objasniti našu političku podijeljenost, ali ne mogu biti uzrok demografske polarizacije. I bijelci također trebaju zdravstvenu skrb. Afro-amerikaci i latinoamerikanci razumiju potrebu da se fiskalna pitanja dovedu u red. Recesija i spori oporavak su uzeli danak u čitavoj državi.
Neki od Obaminih protivnika su pokušali delegitimirati njegov predsjednički mandat jer on ne utjelovljuje Ameriku kakvu su nekad poznavali. On utjelovljuje Ameriku kakva je ona danas.
Ovi izbori su samo prividno politička borba. Ovo je sukob između simbola i identiteta i upravo zbog toga su se glasači toliko polarizirali. Radi se o tome ko smo i šta želimo postati.
Predsjednik Barack Obama u posljednjim danima kampanje ima značajnu prednost kod žena, kako se navodi u najnovijoj anketi koju su sproveli Washington Post i ABC News, te ogromnu prednost kod latino i afro-amerikanaca, što su dvije najveće manjinske grupe. Mitt Romney vodi kod bijelaca, sa nevjerovatnim rezultatom 2:1.
Bilo bi prejednostavno zaključiti da demografija odlučuje o sudbini. Oba kandidata su bila iskrena kada su se zakleli da će služiti interesima svih amerikanaca. Međutim, bilo bi vrlo neiskreno pretvarati se da ne primjećujemo očiti rascjep između onih koji su do sada imali političku moć u našem društvu i onih koji će je tek imati.
Kada republikanci obećavaju da će „uzeti natrag našu državu“, nikad ne kažu od koga. Ali možemo pretpostaviti.
Pitanja rase, moći i privilegija su ove godine manje eksplicitna nego što su bila na izborima 2008., ali su na neki način još snažnija.
Prije četiri godine smo se pitali da li će nacija ikada izabrati predsjednika afro-amerikanca. Pitanje je bilo jasno i izravno. Svaki put kad vidimo predsjednika i njegovu obitelj kako se šetaju travnjakom Bijele kuće, prisjetimo se odgovora.
Snaga Obamine opozicije ima manje veze s tim ko je on nego s promjenama u američkom društvu koje on, ne samo da predstavlja, već i utjelovljuje. Kada navede svoju rasu kao faktor zbog kojeg su se neki njegovi protivnici ljutito opirali nekim njegovim političkim odlukama, to odmah izaziva gnjevne uzvike: „Samo zato što se protivim Obami, kažete da sam rasista“. Ne, to uopće ne želim reći.
Ono što želim reći je da je Obamin rasni identitet stalni podsjetnik na to koliko se naša nacija promijenila u relativno kratkom vremenu. Samo za vrijeme mog života smo imali pokret za građanska prava, kulturnu eksploziju koja se desila 60ih godina, seksualnu revoluciju, ženski pokret i do sad nezapamćeni val imigracija iz Latinske amerike. Za nekoliko godina bijelci neće biti većina, niti će iko biti većina. Biti ćemo država rasnih i nacionalnih manjina, a prosperirati ćemo samo ako svi nauče uzimati i davati.
Naše mjesto u svijetu se također promijenilo. Sjedinjene Države ostaju najveća svjetska ekonomska i vojna sila, naši ideali su i dalje vodilja svima onima koji žele osjetiti slobodu. Međutim, naša sposobnost jednostranog djelovanja je smanjena., možemo tvrditi, ali ne i nametati i moramo naučiti kako uvjeravati.
Obamin veliki grijeh, za njegove protivnike, je učiniti nemogućim da se ignoriraju ovi nacionalni međunarodni trendovi. Samo pogledajte Obamu i fenomen demografskih promjena će vam se sam objasniti. Osvrnite se samo na njegov pristup međunarodnoj krizi u državama kao što su Libija ili Sirija i biti će vam jasno kakvo je stvarno mjesto Amerike u svijetu.
Namjerno ostavljam po strani ono što bi trebao biti najvažniji faktor ovih izbora: Obaminu politiku. Iako sam podržao većinu njegovih odluka, naravno da postoje legitimni razlozi da se favorozoraju Romnijevi prijedlozi, utoliko što znamo šta oni stvarno jesu i u kojoj mjeri se oni zapravo razlikuju od Obaminih.
Sudeći prema debati održanoj u ponedjeljak, razlike u vanjskopolitičkim pitanjima su isuviše male da bi se o njima raspravljalo: Romney obećava da će biti glasniji i da će možda poslati još više ratnih brodova, i to je to. U unutarnjim pitanjima, međutim, vidim jasan izbor. Zakon o zdravstvenoj skrbi smatram velikim postignućem i Romneyevo obećanje da će ga ukinuti je za mene dovoljan razlog da mu se suprotstavim. Dodajte tome porezne olakšice za bogate, plan da se uvedu „vaučeri“ za zdravstvenu skrb i osobe koja bi Romney najvjerovatnije postavio na pozicije u Vrhovnom sudu i implikacije vezane uz ove izbore postaju još teže.
Sva ova pitanja mogu objasniti našu političku podijeljenost, ali ne mogu biti uzrok demografske polarizacije. I bijelci također trebaju zdravstvenu skrb. Afro-amerikaci i latinoamerikanci razumiju potrebu da se fiskalna pitanja dovedu u red. Recesija i spori oporavak su uzeli danak u čitavoj državi.
Neki od Obaminih protivnika su pokušali delegitimirati njegov predsjednički mandat jer on ne utjelovljuje Ameriku kakvu su nekad poznavali. On utjelovljuje Ameriku kakva je ona danas.
