Jednu od ključnih uloga u borbi protiv korupcije, ali i drugih oblika kriminalnog ponašanja u razvijenim demokratijama imaju "zviždači", odnosno pojedinci koji su spremni da nezakonitosti koje su uočili u svojim radnim sredinama prijave nadležnim organima.
U Crnoj Gori se o njima i njihovoj važnosti mnogo govori, ali se ništa nije uradilo na njihovoj zaštiti, što je osnovni preduslov da ova institucija zaživi u praksi.
O "zviždačima", u Crnoj Gori se govori već godinama. Važnost tih "insajdera" koji državnim organima i ukupnoj javnosti ukazuju na razne nezakonitosti niko ne spori već se, naprotiv, često ističe njihova važna uloga u borbi protiv raznh krivičnih djela: korupcije, zlostavljanja zaposlenih, ugrožavanje bezbjednosti...
Uprkos tome, "zviždači" kao institucija nijesu zaživjeli jer ne postoje osnovni uslovi koji bi hrabrim pojedincima, nakon razotkrivanja obezbijedili, prije svega zaštitu, a onda i zadovoljenje u vidu društvenog priznanja, ali i materijalne naknade.
"Uloga ‘zviždača’ je ključna u implementaciji vladavine prava", rekla je tokom diskusije u petak o ovoj problematici, ambasadorka SAD, Sue K Brown.
"Ti pojedinci često istupaju, otkrivaju različite nepravilnosti i na taj način često ugrožavaju. Veoma je važno da imaju zaštitu i nagradu za to što rade. Veliki rizik je biti zviždač. Naročito kada je slaba pravna zaštita od otpuštanja, ponižavanja ili čak fizičkog zlostavljanja."
Ana Novaković, direktorka Centra za razvoj nevladinih organizacija koji je i organizovao okrugli sto o zaštiti zviždača u Crnoj Gori, napravila je poređenje između društvenog statusa "zviždača" u zemljama razvijene demokratije i u Crnoj Gori.
"U društvima u kojima postoji svijest o potrebi za ‘zviždačima’, oni se nazivaju borcima za istinu i pravdu, nerijetko bivaju nagrađivani i služe kao primjer savjesnih i odgovornih službenika i radnika. A, u Crnoj Gori, kada ukažete na nepravilnosti i nezakonitosti u svojoj instituciji ili preduzeću uglavnom bivate suspendovani, degradirani, bez podrške kolega i sa veoma malim razumijevanjem šire javnosti."
"U Crnoj Gori isključivo važi zakon jačeg", rekla je Tanja Jović iz NVO Vladavina prava koja se fokusirala na "zviždače u pokušaju" koji su željeli da prijave slučajeve zlostavljanja na radnom mjestu.
"Oni su na to bili primorani, jer tako pokušavaju da spasu gole živote", istakla je Jović dodajući da su ti ljudi u ekonomskom ropstvu, a da su upravo to najteži lanci koji čovjeka drže u strahu.
Sve nadležne državne institucije su, medjutim, ostale gluve.
"Do sada nije zabilježen ni jedan slučaj presude koja je u korist osobe koja je podnijela krivičnu prijavu zbog mobinga. Svaka od tih osoba je trpjela sankcije koje su počele onoga momenta kada je zaposleni ukazao na odredjene nepravilnosti, korupciju, mito i druge nezakonite radnje. Možemo samo da pričamo o tome, da do besvijesti pravimo neke radne grupe i nove zakone ali se zakoni u Crnoj Gori neće zaista poštovati do onoga momenta kada zakon jačeg prestane da vlada."
Milisav Dragojević je čovjek koji predstavlja konkretan pokazni primjer kako u Crnoj Gori prolaze "zviždači". Pošto se, u Željeznici, godinama bavio problematikom bezbjednosti ovog sistema, kada je uočio brojne bezbjednosne rizike i nenamjensko trošenje novca, obratio se rukovodstvu firme.
"Odmah sam naišao na veliki otpor. Oduzeli su mi kancelariju, smjestili me u prostor u kom nema ni vazduha, ni svijetla, ni prozora... Izolovali su me od svih i zabranili pristup dokumentaciji", napominje Dragojević.
