Brian Whitmore (prevela Biljana Jovićević)
Devet sudija Vrhovnog suda SAD nemaju armiju, nemaju policiju, a ni budžet na raspolaganju. Ali i pored toga, više od dva stoljeća, taj sud je nesputani čuvar Ustava SAD. Ta je uloga sudije često dovodila u poziciju da pokažu zube američkim predsjednicima, od Thomasa Jeffersona do Baracka Obame, tako što su obarali zakone i izvršne odredbe koje su van ustavnih okvira.
Kako je Vrhovni sud uspostavio i sačuvao svoju nezavisnu ulogu? Ima li lekcija koje treba naučiti iz njihovog iskustva, stoljećima duge borbe za uspostavljanje vladavine zakona i nezavisnosti sudstva? O tome smo u ekskluzivnom intervjuu u sedištu RSE u Pragu, razgovararali sa sutkinjom Vrhovnog suda SAD, Elenom Kagan. Prije nego što je došla na ovu prestižnu funkciju, Kagan je bila zamjenik ministra pravde u Obaminoj administraciji te dekan na pravnom fakultetu na Harvardu.
Govoreći o važnosti nezavisnog pravosuđa u svakom društvu sutkinja Kagan naglašava da ga je veoma teško uspostaviti, ali da je vrijedno.
“To je dugotrajan proces. Proces koji ni u jednoj državi nikada nije završen do kraja. Sve se može poboljšati. Ima uvjek mnogo zapreka na putu kao i problema sa kojima se mora suočavati. Ali neprekidno težiti sistemu vladavine prava i nezavisnom sudstvu je od izuzetnog značaja za društvo. Sloboda, prosperitet i stabilnost društva u cjelini zavise od toga “.
Prema sudkinji Kagan, dostići nezavisnost pravosudnog sistema umnogome zavisi od kulture samog sistema.
“Nezavisnost pravosuđa je jedna od najvećih misterija i umnogome zavisi od kulture sistema. Jedan od prvih predsjednika SAD, Andrew Jackson, nije imao najjasniji stav u odnosu prema sudovima. O jednoj veoma čuvenoj presudi je rekao ‘Pa sud je presudio, sada presudu moramo primijeniti‘ - a ideja je bila da ni prstom ne mrdne da se ta presuda primijeni. Zapravo je učinio sve da presuda ne bude primijenjena na način na koji je sud presudio. Na kraju krajeva sud nema snagu armije ili neka druga sredstva kojima bi mogao da pritisne na izvršenje, poput budžeta ili nečeg sličnog. Tako da uvjek ostaje pitanje na koji način sudska presuda može biti primijenjena. A to se događa samo ako ostali subjekti u društvu kao i ljudi od ugleda poštuju presude i razumiju ih čak i ako se ne slažu sa njima, ali shvataju da sistem funkcioniše ako se donesne presude primjenjuju”.
Sutkinja Vrhovnog suda SAD, smatra i da je veoma teško biti častan sudija u potpuno korumpiranom sistemu.
“Teško je imati časnog sudiju ako je kompletan sistem u jednom društvu korumpiran. Nijesam sigurna da znam neku zemlju u kojoj je vlada ogrezla u korupciji, ali ne i pravosudni sistem”.
Sutkinja Elena Kagan misli da sistem vladavine prava i nezavisnost sudstva može funkcinisati, sa i bez sistema porota.
“Ne mislim da su suđenja sa porotama ključna za kvalitet pravosudnog sistema. Mislim da je to moguće dokazati ako napravite poređenje između američkog i britanskog sistema. Naš sistem je nastao na tradiciji britanskog pravosuđa, koje smo inovirali potom da bismo spriječili neke manjkavosti za koje su kolonisti vjerovali da potiču od Britanaca. Ali britanski sistem to nikada nije imao, no bilo veoma teško reći da to nije sistem vladavine prava. Porote su korisne za neke stvari, ali možda nijesu najbolje za rješavanje nekih drugih pravnih problema. Bez obzira na to da li neka država koristi porotu ili ne, u svakom slučaju možete formirati nezavisno pravosuđe i sistem vladavine prava”.
Sutkinja Vrhovnog suda SAD komenatrisala je slučajeve takozvane “telefonske pravde”. Kagan kaže da je to u suprotnosti sa vladavinom prava.
“To je potpuno u suprotnosti sa sistemom koji se temlji na vladavni prava, i u kojem sudija donosi odluku kao što se i donosi, na osnovu logike prava, a ne na osnovu moći koja je koncentrisana u pravosuđu, niti na osnovu toga ko ga je dan prije zvao i zbog čega se presuda donosi kako to nekome odgovara. Nezavisnost pravosuđa može se u nekom smislu procjenjivati na osnovu sposobnosti i želje da se odupre pritiscima onih koji pokušavaju uticati na pravosuđe i to tako što im se jasno kaže da su prekoračili svoje ovlašćenja i granice i da će zbog toga odgovarati. Nezavisno pravosuđe je ono koje je sposobno da se odupre svakom pritisku," poručuje u razgovoru za RSE sutkinja Vrhovnog suda SAD, Elena Kagan.
Devet sudija Vrhovnog suda SAD nemaju armiju, nemaju policiju, a ni budžet na raspolaganju. Ali i pored toga, više od dva stoljeća, taj sud je nesputani čuvar Ustava SAD. Ta je uloga sudije često dovodila u poziciju da pokažu zube američkim predsjednicima, od Thomasa Jeffersona do Baracka Obame, tako što su obarali zakone i izvršne odredbe koje su van ustavnih okvira.
Kako je Vrhovni sud uspostavio i sačuvao svoju nezavisnu ulogu? Ima li lekcija koje treba naučiti iz njihovog iskustva, stoljećima duge borbe za uspostavljanje vladavine zakona i nezavisnosti sudstva? O tome smo u ekskluzivnom intervjuu u sedištu RSE u Pragu, razgovararali sa sutkinjom Vrhovnog suda SAD, Elenom Kagan. Prije nego što je došla na ovu prestižnu funkciju, Kagan je bila zamjenik ministra pravde u Obaminoj administraciji te dekan na pravnom fakultetu na Harvardu.
Govoreći o važnosti nezavisnog pravosuđa u svakom društvu sutkinja Kagan naglašava da ga je veoma teško uspostaviti, ali da je vrijedno.
“To je dugotrajan proces. Proces koji ni u jednoj državi nikada nije završen do kraja. Sve se može poboljšati. Ima uvjek mnogo zapreka na putu kao i problema sa kojima se mora suočavati. Ali neprekidno težiti sistemu vladavine prava i nezavisnom sudstvu je od izuzetnog značaja za društvo. Sloboda, prosperitet i stabilnost društva u cjelini zavise od toga “.
Prema sudkinji Kagan, dostići nezavisnost pravosudnog sistema umnogome zavisi od kulture samog sistema.
“Nezavisnost pravosuđa je jedna od najvećih misterija i umnogome zavisi od kulture sistema. Jedan od prvih predsjednika SAD, Andrew Jackson, nije imao najjasniji stav u odnosu prema sudovima. O jednoj veoma čuvenoj presudi je rekao ‘Pa sud je presudio, sada presudu moramo primijeniti‘ - a ideja je bila da ni prstom ne mrdne da se ta presuda primijeni. Zapravo je učinio sve da presuda ne bude primijenjena na način na koji je sud presudio. Na kraju krajeva sud nema snagu armije ili neka druga sredstva kojima bi mogao da pritisne na izvršenje, poput budžeta ili nečeg sličnog. Tako da uvjek ostaje pitanje na koji način sudska presuda može biti primijenjena. A to se događa samo ako ostali subjekti u društvu kao i ljudi od ugleda poštuju presude i razumiju ih čak i ako se ne slažu sa njima, ali shvataju da sistem funkcioniše ako se donesne presude primjenjuju”.
Sutkinja Vrhovnog suda SAD, smatra i da je veoma teško biti častan sudija u potpuno korumpiranom sistemu.
“Teško je imati časnog sudiju ako je kompletan sistem u jednom društvu korumpiran. Nijesam sigurna da znam neku zemlju u kojoj je vlada ogrezla u korupciji, ali ne i pravosudni sistem”.
Sutkinja Elena Kagan misli da sistem vladavine prava i nezavisnost sudstva može funkcinisati, sa i bez sistema porota.
“Ne mislim da su suđenja sa porotama ključna za kvalitet pravosudnog sistema. Mislim da je to moguće dokazati ako napravite poređenje između američkog i britanskog sistema. Naš sistem je nastao na tradiciji britanskog pravosuđa, koje smo inovirali potom da bismo spriječili neke manjkavosti za koje su kolonisti vjerovali da potiču od Britanaca. Ali britanski sistem to nikada nije imao, no bilo veoma teško reći da to nije sistem vladavine prava. Porote su korisne za neke stvari, ali možda nijesu najbolje za rješavanje nekih drugih pravnih problema. Bez obzira na to da li neka država koristi porotu ili ne, u svakom slučaju možete formirati nezavisno pravosuđe i sistem vladavine prava”.
Sutkinja Vrhovnog suda SAD komenatrisala je slučajeve takozvane “telefonske pravde”. Kagan kaže da je to u suprotnosti sa vladavinom prava.
“To je potpuno u suprotnosti sa sistemom koji se temlji na vladavni prava, i u kojem sudija donosi odluku kao što se i donosi, na osnovu logike prava, a ne na osnovu moći koja je koncentrisana u pravosuđu, niti na osnovu toga ko ga je dan prije zvao i zbog čega se presuda donosi kako to nekome odgovara. Nezavisnost pravosuđa može se u nekom smislu procjenjivati na osnovu sposobnosti i želje da se odupre pritiscima onih koji pokušavaju uticati na pravosuđe i to tako što im se jasno kaže da su prekoračili svoje ovlašćenja i granice i da će zbog toga odgovarati. Nezavisno pravosuđe je ono koje je sposobno da se odupre svakom pritisku," poručuje u razgovoru za RSE sutkinja Vrhovnog suda SAD, Elena Kagan.
