Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Mavrović: Od vrhunskog boksa do vrhunske hrane


Željko Mavrović na svom imanju
Sport je i dalje duboko u meni , no za stvarima koje su prošle ne treba se okretati, kaže Željko Mavrović, nekada boksački šampion, a danas proizvođač zdrave hrane i lider Hrvatskog seljačkog saveza.

Razgovarala Dinka JURKOVIĆ

RSE: Nakon završene srednje škole vama je bilo već jasno da se želite baviti profesionalnim sportom., Boksačka karijera donijela vam je slavu. Bili ste boksački prvak Europe od 1995. do 1997., dva puta ste sudjelovali na olimpijskim igrama, sedam puta ste branili titulu europskog prvaka. Rekla bih bili ste inficirani sportom. Nedostaje li vam on danas?!

MAVROVIĆ: I dalje ima u mom životu, u onom dijelu koji je meni potreban za održavanje svojeg psihofizičkog zadravlja, za onaj dio slobode, relaksa, uživanja. I dalje se jako dobro osjećam na svim sportskim terenima. Onog momenta kada sam u trenirci i tenisicama, moje srce drugačije kuca. I ja još uvijek imam dovoljno sporta u svom životu. Nisam više u profesionalnom sportu, ni kao sportaš, a niti kao djelatnik ili funkcioner koji bi na određen način bio u nekom od saveza ili klubu. Međutim, u onom dijelu gdje prožiljavam moj život, on je još duboko u meni.

RSE: Sportsku karijeru zvršavate 1999. Ostalo je zabilježno da niste osvojili titulu prvaka svijeta. Da li ste bili razočarani sobom? Ukoliko se prisjetite tog meča danas, s ovom vremenskom distancom, možete li sebi i nama objasniti zašto niste u tom trenutku trijumfirali? Ili biste možda rekli „i pad je let“?

MAVROVIĆ: Moram ponoviti da sam ponosan na ono što sam učinio do tog meča. Tri godine sam držao evropsku titulu, sedam puta sam je branio - i to je već jedan lijepi rezultat. Dva puta sam proglašavan sportašem godine u Hrvatskoj, i to je, također jedno veliko priznanje. A taj meč, koji je nekako trebao biti kruna cijele priče i vjerojatno bi bio jedan od najvećih sportskih rezultata svih vremena ove naše nove države - titula prvaka svijeta teške kategorije u takvom jednom meču - ne može se usporediti sa nekim drugim sportovima. On je za dva koraka ili dvije stepenice ispred svega. Definitivno sam pogriješio u nekim stvarima, pripremama i isto tako tokom samog meča bilo je previše grešaka. Međutim, to se ne može vratiti natrag. Za stvarima koje su prošle ne treba se niti okretati, niti žaliti. Definitivno bi to sa sportske strane bio jedan moj veliki, veliki uspjeh i uspjeh za Hrvatsku. Međutim, naučio sam još davno da sve što se desi u životu ima svoj razlog, ima svoj veliki razlog, i zbog nečega je dobro za mene što nije bilo drugačije. Zbog čega je to dobro za mene i što je to dobro iz tog poraza? Ja sam definitivno, tokom godina koje su prošle , proučavao i preispitivao sebe i došao do mnogo, mnogo vrijednih odgovora do kojih, možda, nikada ne bih došao da sam pobijedio taj meč.
Mavrović na imanju

RSE: Vi volite reći da vam je sport pomogao da razvijete životno važne vrijednosti, integritet, samodisciplinu, kao i sposobnost savladavanja osobnih ograničenja. Pomaže li vam to i danas u poslu, u životu?

MAVROVIĆ: Definitivno sport je, onako kako sam ga doživio i kako sam ga živio, način života i način učenja o životu. Tužno je kada je sport samo i isključivo sport i bitka za pobjedu. Sport je puno, puno više - jer ti ga živiš godinama, živiš ga jako intenzivno, i psihički i fizički i emotivno, tako da sam ja učio kroz taj sport. Osjećam se dobro s onim što sam zapamtio iz sportske, profesionalne priče. Vrijedi mi puno i definitivno koristim sve te stvari.

RSE: Da bi uspio, čovjek mora voljeti ono što radi. Rođeni ste u Zagrebu, za vas kažu da ste dečko sa asfalta. Otkuda onda ta želja, motiv, odlučnost baviti se poljoprivredom?

MAVROVIĆ: Svi su naši roditelji u biti došli sa nekog sela. U Hrvatskoj još nekih 50-ih godina prošlog stoljeća je bilo jako malo ljudi u gradu. Isto tako su i moji došli iz jedne teške i kamenite Like. Moje djetinjstvo je prožeto odlascima u Liku i suživotm sa kravama, konjima, kozama, ovcama, sa kosidbom na ruke, s okretanjem sijena, sa svim stvarima koje su, možda, nekim starijim generacijama bile teške i bolne, a nama koji smo dolazili iz grada nekako bi ti odmori ostali u sjećanju, i to u onom lijepom sjećanju, ne samo da smo zajedno radili i stvarali nešto nego i po mirisima tih livada, sijena, stoke koja se tamo nalazila. Vjerojatno ta poljoprivredna priča, moja priča, dolazi iz Like, dolazi iz tog djetinjstva.

HSS želi ponuditi selu bolju priču


RSE: Dok ste boksali, izgledalo je vrlo lako. Većinu svojih pobjeda ste rješavali nokautom. Bili ste u ringu vi i protivnik - pravila igre su se znala. Da li i danas dobijate niske udarce, koliko oni bole i kako se nosite s njima?

MAVROVIĆ: Reći ću sve bolje i bolje. Život nije ni jednostavan ni lak, ali nije niti težak ako ga tako sami ne prihvatimo. Jednostavno stvari se dešavaju, a na nama je da ih prihvatimo ili da se borimo s njima. Kada se borimo s njima, samo nam još teže padaju i samo u biti stvaraju još veći trag i bol u nama. Kada ih prihvatimo, kada ih otpustimo, kada se znamo nositi sa njima, a ja ću reći da se danas podosta dobro nosim sa životnim izazovima, onda i ono što boli nije tako jako bolno jer znaš koji je razlog i znaš gdje ideš sa tom boli.

Proizvodi Eko-centra Mavrović
RSE: Uvijek ste težili u životu spajanju nespojivog. Bio je to vaš izazov. Da li je i titula koju su vam dali hrvatski mediji - „prva šaka seljaka“, dio tog izazova?

MAVROVIĆ: Ja sebe neću doživjeti kao nekog vođu seljačke priče, jer ja i radim i živim i to selo i tu poljoprivredu mrvicu drugačije nego što je to standard danas u Hrvatskoj. Moja želja da ispred Hrvatskog seljačkog saveza ponudim hrvatskom selu jednu ljepšu priču, jednu bolju priču, jednu konkurentniju priču. Većina nije vidjela pravi interes u onome o čemu pričam. Iz tog razloga sve manje sam u biti u seljačkoj priči. Međutim, i dalje imam i prekrasno imanje i edukacijski centar gdje će mnogi od tih ljudi koji, ipak, žele čuti što i kako radim i na koji način ostvarujem svoje mjesto pod suncem i egzistenciju, imati prilike - ja sam još uvijek tu.

RSE: Seljačke bune potresale su Hrvatsku posljednjih godinu dana. Seljaci su izašli na ulice. Bilo je tu dosta emocija, frustracija. Kao predsjednik Hrvatskog seljačkog saveza niste ostali pošteđeni ni vi. Dobijali ste niske udarce, javno izrečene optužbe „da nemate pojma o poljoprivredi“.

MAVROVIĆ: Naravno da svaki čovjek ima pravo na svoje mišljenje i naravno da te jedno takvo mišljenje u momentu iznenadi i povrijedi. Ja definitivno prošlo ljeto u tim odnosima sa ljudima nisam niti najbolje prošao, a niti sam se sam ponio najbolje - i nisam se snašao u svim trenucima. Kada promatram tu priču, miran sam i razumijem i ljutnju tih ljudi koji su se ljutili na mene, shvaćam i njihovu frustraciju. Ja i dalje stojim iza toga da ono što radim vrijedi i da je to jedan od dobrih načina stvaranja jedne nove poljoprivrede, nove budućnosti. Međutim, naravno, na onima je koji me slušaju, onima koji me vide je da odluče da li je to za njih tako i da li me žele i dalje čuti.

RSE: Morali ste kao prvi čovjek hrvatskih seljaka voditi i u političke razgovore. Je li Vam bilo teško, je li Vam bilo žao, jeste li požalili zbog toga?

MAVROVIĆ: Taj dio preko Seljačkog saveza bih nazavo jednom vrstom komunikacije sa politikom. Indirektno sam u biti stao iza nekih ljudi, ili štitio određene ljude iz stranke. Međutim, definitivno moj način izražavanja nije politički. Ja sam i dalje radio samo na onome čime se bavim, a to su poljoprivreda, zdrav život i stvari koje poznajem.

RSE: Vaše imanje u Sloboštini našlo se među 24 eko-projekta u cijelom svijetu koje je kao uspješne primjere u posebnoj fondaciji predstavila i Fondacija Billa Gatesa. Između ostalog, napisali su o Vama - prepoznali su mladog hrvatskog proizvođača sa vizijom razvoja lokalne zajednice. Može li se napraviti neka veza između uspješnog profesionalnog sportiste i uspješnog modernog poslovnog čovjeka?

MAVROVIĆ: Ja taj život ovog trenutka živim i trudim se da to stvarno bude uspješno i da se ta komunikacija i taj most između sporta, poduzetništva i nekih novih vrijednosti uspostavi. Ja se osjećam dobro. Koliko će to daleko ići i koliko ću uspješno nastaviti cijelu priču ovisi ne samo o meni nego i o ljudima koji žive oko mene i onih koji vide to kao dobro ili loše. Ta fondacija koja je prepoznala vrijednost mog projekta, na određen način me je nagradila uvrštavanjem u publikaciju o kojoj ste maloprije pričali. Opet ću reći: drago mi je kada neko to vidi, kada neko to čuje. To je moja misija - prenijeti jedno svoje sportsko iskustvo, jedno svoje životno iskustvo kroz ono što danas radim na nove generacije, na one ljude koji doživljavaju svijet na jedan ljepši način i vide velike mogućnosti za budućnost ovog planeta i mladih naraštaja.

RSE: Vaše imanje nazvali ste „Eko Mavrović“. U trgovinama ljudi kad kupuju kruh, npr., ne kažu „molim bijeli, cjelozrni crni“ - nego „molim Mavrović, molim pola Mavrovića“. Vrlo mudro ste spojili svoje brend ime za proizvode. Ko je osnovni kreator, filozof cijelog tog projekta?

MAVROVIĆ: Nema tu nekih velikih filozofa i kreatora. U biti sam, sa te strane komunikacije sa društvom, sam imao i ideju i realizirao tu ideju. Mislim da je jedan dobar način da ljudi koji su stekli jedan kulturni kapital, koji su jake ličnosti, koji imaju mogućnost komunikacije kroz medije, imaju mogućnost da svoju sportsku, umjetničku karijeru oplemene i sa poduzetništvom, odnosno da potaknu ljude na aktivnost, na proaktivnost, na djelovanje, na stvaranje. Vjerujem da je to dobar recept. Nadam se da će biti više onih koji će krenuti tim putem kojim sam i sam krenuo.

RSE: Veliku pažnju posvećujete i edukaciji. Na vašem imanju se održavaju i brojni seminari, a radi promoviranja zadravog stila života. Vi ste i otac. Što je ono glavno što biste voljeli prenijeti, dati svojoj djeci?

MAVROVIĆ: Prije svega da je život jedna velika i lijepa priča koju treba živjeti u punini. Znači biti aktivan u svom životu, biti proaktivan u svom životu, vjerovati u dobro, vjerovati u ono dobro u čovjeku, živjeti cijelim svojim bićem svaku stvar koju činiš i koju radiš, ne dozvoliti se ostati u poslovanjima i odnosima koji ti ne odgovaraju, koje ne voliš i koje činiš samo iz nekakvog trenutnog interesa. Znači živjeti na određen način svoje snove i neku svoju priču koju si zamislio. Obično kao djeca imamo te priče i znamo ih jako dobro. Nažalost, mnogi odustanu od tih svojih snova. Ja nisam. Ja živim svoju priču i kao sportaš i danas kao poljoprivrednik. Sutra - ko zna, kao što i ko zna gdje? Međutim, definitivno ovaj planet daje puno, puno mogućnosti čovjeku i treba ih iskoristiti.

RSE: Ima li nešto posebno što biste željeli ostvariti, postići u narednom periodu?

MAVROVIĆ: Nekako danas nisam od tih ljudi koji će si postavljati ciljeve s određenim mjestom, količinama, vremenom, novcem itd. Volim razvijati svoju priču na način da ju veći broj ljudi može čuti, da ju veći broj ljudi može doživjeti - i volim vidjeti da svijet živi jednim drugim bilom, jednim novim dahom tokom idućih godina, pogotovo onaj svijet koji me je okružio ovdje u Hrvatskoj.

Željko Mavrović u rubrici Online gost odgovarao je i na vaša pitanja, a odgovore možete pročitati OVDJE
XS
SM
MD
LG