Dostupni linkovi

Još uvijek vlada partitokratija


Momčilo Radulović
Momčilo Radulović
Gost intervjua Radija Slobodna Evropa je generalni sekretar Evropskog pokreta u Crnoj Gori Momčilo Radulović, koji govori o problemima u procesu učlanjenja Crne Gore u EU, odgovorima na Upitnik Evropske komisije i pritisku pravosudnog sistema usmjerenog ka medijima.


RSE: Gospodine Raduloviću, kako vi vidite primjedbu koja je stigla iz Savjeta Evrope da se u Crnoj Gori još uvijek prepliću partijske strukture? Da li to znači da je Crna Gora još uvijek partitokratija, i kakvu cijenu plaća društvo zbog te činjenice?

Radulović: Na žalost, i taj izvještaj kao i mnogi drugi, samo na najbolji način potvrđuju ono sa čim se suočavamo svakog dana, a to je da je Crnoj Gori u najvećoj mjeri čista partitokratija, gdje se ni društvena, niti privredna aktivnost apsolutno ne može obaviti bez ogromnog upliva različitih partijskih struktura. Na žalost, takva je situacija bila i do devedesetih godina, ali i od devedesetih na ovamo. Ne vidim da se nešto novo dešava na tom planu. Zato ne treba optuživati samo vladajuće partije, odnosno prvenstveno DPS, koja je svih ovih godina bila na vlasti. Tu u velikoj mjeri imaju uticaj i opozicione partije koje su, u onim mjestima gdje su bile na vlasti, preuzele vrlo sličan model ponašanja. Na žalost, civilno društvo i nevladine organizacije nijesu toliko uticajne da ovakav način funkcionisanja i društva, i svih struktura, u većoj mjeri izmijene. To je jedan akutni problem cijeloga društva na kojem svi moramo da radimo u narednim godinama, bojim se i decenijama.

RSE: Iz Savjeta Evrope se zamjera da je državna politika zasnovana na interesu grupa, odnosno pojedinaca. Ide li to u prilog kritičara vlasti koji Crnu Goru vide, kako kažu, kao "privatnu državu" ili "feudalni posjed"?
Ako se osvrnemo na sve ono što se događa u privredi, politici zapošljavanja u državi i drugim strukturama: u pravosuđu, ili bilo kojoj drugoj državnoj strukturi, vidimo da su vladajuća partija, i sa njom povezani pojedinci, ili organizacije, ti koji drže monopole...

Radulović: Na žalost, moramo se složiti sa time. Ako se osvrnemo na sve ono što se događa u privredi, politici zapošljavanja u državi i drugim strukturama: u pravosuđu, ili bilo kojoj drugoj državnoj strukturi, vidimo da su vladajuća partija, i sa njom povezani pojedinci, ili organizacije, ti koji drže monopole i koji uređuju dešavanja u svim tim strukturama na način koji odgovara vladajućim strukturama. Bojim se da će to ostati tako na jedan duži vremenski period, ukoliko se ostale strukture društva ne budu bolje povezale i organizovale da na neki način ostvare pritisak ka odbrani i jačanju uloge institucija u Crnoj Gori, jer vidimo da se u sve većoj mjeri institucije zloupotrebljavaju od strane vladajućih struktura, i bojim se da to nije samo naš unutrašnji problem, već i da je zajednica u velikoj mjeri upoznata sa cijelom tom situacijom i da nam to ne može donijeti neku bolju reputaciju u međunarodnoj javnosti.

RSE: Jedna od kritika se odnosi i na manjak nadzora parlamenta nad izvršnom vlašću. Da li bi se išta suštinski promijenilo čak i kada bi se parlamentu dala veća kontrolna funkcija s obzirom na strukturu parlamenta, odnosno, činjenicu da Vlada ima svu moguću podršku vladajuće većine?

Radulović: Mislim da bi to bilo veoma korisno ukoliko bi parlament najzad počeo da ima onu ulogu koja je predviđena i Ustavom, kakva se ostvaruje u mnogim zemljama, naročito zemljama Evropske unije. Smatram da je uloga parlamentarne kontrole nešto što je jedan od osnovnih temelja izgradnje institucija o kojima sam govorio. Mislim da i parlament i parlamentarna kontrola treba da budu dodatna snaga za jačanje svih drugih institucija u državi.

"Papirni" napredak bez konkretnih rezultata


RSE: Nedavno su objavljeni navodi iz radnog dokumenta koji prethodi novom izvještaju Evropske komisije o napretku Crne Gore u procesu učlanjenja u Evropsku uniju koji će biti objavljen za nekoliko dana. Ponovo se konstatuje značajan "papirni" napredak u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, a manjak konkretnih rezultata. Da li dijelite mišljenje da nema političke volje za borbu protiv ovih krivičnih djela i zašto je to tako

Radulović: Zašto je to tako vidimo iz prethodnih izvještaja Evropske komisije kao i izvještaja drugih međunarodnih struktura, ali vidimo iz svega onoga što možemo da vidimo iz svakodnevnih izvještaja iz medija, da je to samo posljedica vrlo velike povezanosti vladajućih struktura i određenih struktura koji su domenu i sive, ali i kriminalne aktivnosti. Vidimo kolika je povezanost između struktura na vlasti i struktura u pravosuđu, i toga smo svjedoci svakoga dana. To je pogubno za razvoj demokratije, demokratskih institucija, ali i ekonomsko, društveno i svako drugo napredovanje Crne Gore. Mislim da je vrijeme da mi u Crnoj Gori ipak preduzemo neke jače mjere, ali ne vidim da je politički vrh baš sklon preduzimanju jačih i odlučnijih mjera. Mislim da politički vrh ne može preduzeti te mjere, upravo zato što bi preduzimanje tih mjera vodilo ka urušavanju pozicija samog političkog vrha.
Mislim da politički vrh ne može preduzeti te mjere, upravo zato što bi preduzimanje tih mjera vodilo ka urušavanju pozicija samog političkog vrha.

RSE: Proces odgovaranja na Upitnik Evropske komisije se polako bliži kraju. Da li ste uključeni u taj proces, i kako ocjenjujete Vladin pristup i učinak?

Radulović: Naša organizacija u Crnoj Gori je bila vrlo aktivno uključena u sam proces pripreme, jer je uz podršku Friedrich Ebert Stiftung-a i britanske Ambasade organizovala sedam, ili osam seminara za obuku Vladinih službenika - kako da na najbolji način odgovore na ova pitanja. Može se reći da smo, uz jedan zajednički napor, od oktobra prošle godine, prvo sa Sekretarijatom za evropske integracije, a kasnije sa Ministarstvom za evropske integracije, napravili dobar posao. Ti službenici su dobro obučeni i vidjećemo, kada završe taj posao, kako će to sve izgledati. Ono gdje je možda bilo mnogo više prostora, to je da se ljudi iz civilnog sektora nekim svojim podacima, iskustvom i znanjem uključe značajnije u sam proces odgovaranja, međutim, procjena Vlade je bila takva da su najveći dio, odnosno, sve odgovore napravili bez većih konsultacija sa civilnim sektorom. Ali, po definiciji, te odgovore i daje Vlada i državne institucije: Vlada, parlament i državne institucije, tako da je to bilo na njihovoj volji. Oni je nijesu imali u većem obimu, ali su sa svoje stane dali značajan doprinos da cijeli proces bude koliko-toliko efikasno određen.

RSE: Opozicija se žali na marginalizaciju uloge parlamenta u procesu odgovaranja na Upitnik. Kako komentarišete njihovu odluku da više ne učestvuju u tom procesu?

Radulović: Koliko sam upoznat iz medija, vidio sam da su pojedini predstavnici opozicije poslali svoje određene komentari na takve odgovore. Koliko sam shvatio oni jesu dobrim dijelom učestvovali pošto su se povukli ipak su dali neki doprinos i odgovore, ali ipak krajnje odgovore će dati vjerovatno vladine strukture i uobličiti te odgovore. Mislim da bi bilo politički pametno od strane vlasti i vladajućih partija da što veći broj primjedbi ili sugestija koje dolaze od strane opozicije ipak se uključe u te odgovore i da oni budu što realniji. Ne mogu govoriti napamet jer nijesam vidio te odgovore, oni su još uvijek u rukama onih koji rade, međutim, ukoliko bilo koja oblast bude podložna tome da dobijemo našminkane odgovore to ne bi bilo dobro dugoročno za Crnu Goru. Ja se nadam da Vlada neće takve odgovore, odgovore koji se ne poklapaju sa realnošću, slati u Brisel. To bi moglo da šteti i državi Crnoj Gori na duži rok, a i samim vladajućim strukturama. Čini mi se da opozicija ipak treba da poradi na tome, ne samo kada je Upitnik u pitanju, ali mislim da opozicija treba da poradi takođe na podizanju sopstvenih kapaciteta vezano za proces u evropske integracije jer smatram da su oni u velikoj mjeri i dalje nerazvijeni i da kao takvi na mogu predstavljati jači i veći izazov vladajućim strukturama. Mislim da bi to bilo pametno, racionalno i politički mudro od strane opozicionih partija ukoliko u daljim godinama radi na izgradnji sopstvenih kapaciteta.

RSE. Odgovori Evropskoj komisiji još nijesu ni upućeni a već su se javile procjene da bi Crna Gora naredne godine u decembru već mogla dobiti status kandidata za punopravnog člana Evropske unije. Da li su te prognoze po vama utemeljene?

Radulović: Postoji cijeli niz faktora koji utiču. Od onih međunarodnih i vezanih za Evropsku uniju, politički koncenzus između država članica, njihove spremnosti da dalji napredak tu tom pravcu u pravcu proširivanja i daljih, pa sve do onih naših unutrašnjih i naše sposobnosti da dokažemo da ispunjavamo političke kriterijume. Pominjani izvještaj radi se o strateškom dokumentu na pitanje proširenja. Odnosi se na zemlje zapadnog Balkana, u njemu se potpuno precizno nalazi jedna rečenica koja treba da bude i motiv ali da nas pomalo i zabrine i koja je vrlo jasna. Svako dalje otvaranje pregovora o pridruživanju Evropskoj uniji će biti uslovljena ispunjavanjem, kako su ga oni definisali, a da li će to biti u jednom većem ili manjem stepenu to je već na strukturama Evropske unije da one same odluče koliki će taj kapacitet biti, ali u svakom slučaju to će biti jedan veliki procenat ispunjenosti političkih kriterijuma, a da ispunimo političke kriterijume moramo da promijenimo mnogo toga kod nas samih i našim institucijama svih struktura, počev od onih u vlasti do ovih drugih opozicionih ili struktura civilnog društva. U tom kontekstu može se desiti da ćemo do kraja 2010 dobiti status kandidata ukoliko budemo išli po svim onim zadacima koji će se pred nas postaviti i ukoliko međunarodne okolnosti budu povoljne, ali nije strašno ni ako se rješavanje toga statusa ni pokretanje za dobijanje statusa kandidata i što je mnogo važnije nakon toga dan dobijanja datuma za otvaranje pregovora ukoliko se desi u prvoj polovini 2011. godine i to bi bio jedan sasvim solidan rezultat i ne vidim ništa strašno ukoliko se to ne dogodi u 2010. godini. Naravno, to bi bilo dobro, ali prva polovina 2011. godine ne bi uopšte u većoj mjeri usporavala.

RSE: U posljednje vrijeme je bilo više presuda medijima koje se u javnosti često ocjenjuju kao sporne: Andreju Nikolaidisu zbog teksta o reditelju Emiru Kusturici, dnevniku "Vijesti" zbog autorskog teksta Nebojše Medojevića, Petru Komneniću zbog informacije koju je dobio iz Višeg suda. Kako sa aspekta opredjeljenja Crne Gore za prihvatanje evropskih vrijednosti komentarišete ovakav trend?

Radulović: Mislim da je u dokumentu koji smo spominjali ova problematika pomenuta u jednom širem regionalnom okviru, gdje se konsulture da je malo problematično pravosuđe i da se vrši veliki pritisak na medije. Međutim, za Crnu Goru je bilo i nešto konkretnija konstatacija, da ima vrlo malo napretka u reformama u pravosuđu i kažem da je ovo najbolji ili, na žalost, najgori primjer upravo ovakvog stanja, stanja u kojem je pravosuđe u Crnoj Gori pod direktnim uticajem i kontrolom vladajućih partija i drugih struktura, formalnih ili neformalnih, i da je ovo najbolji i najdrastičniji primjer instrumentalizacije pravosuđa i pravosudnih organa za ostvarivanje političkih ciljeva određenih vladajućih struktura. Mislim da su sve tri presude apsolutna sramota za crnogorsko pravosuđe i da su kao takve vršile veliku diskreditaciju crnogorskog pravosuđa i Crne Gore kao države u međunarodnoj javnosti. Mislim da će Progress report jednim dijelom biti posvećen upravo ovim situacijama, naravno, dokaz da su došle u samom pravosuđu, ali i dokaz jednog vrlo visokog stepena pritiska na rad medija i pojedinačnih novinara u Crnoj Gori. Mislim da je ta oblast oblast u kojoj idemo. Na žalost, korak unazad kada je evropska integracija u pitanju i mislim da to u jednoj velikoj mjeri može da nam zada probleme na ovom putu.
XS
SM
MD
LG