Đurović: Euroskepticizam nema ozbiljno uporište u Crnoj Gori

Profesorka podgoričkog Ekonomskog fakulteta i bivša ministarka evropskih integracija u Vladi Crne Gore, Gordana Đurović za RSE govori o tome kakav izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore možemo očekivati 12. oktobra, da li je evropski put Crne Gore moguće zaustaviti pod pritiskom domaćih i stranih euroskeptika i šta nam govore posljednje ankete prema kojima pada podrška članstvu Crne Gore u EU i NATO.

RSE: Evropska komisija će 12. oktobra prezentovati najnoviji izvještaj o napretku Crne Gore od kojeg zavisi i dobijanje datuma za početak pristupnih pregovora sa Evropskom unijom. Kakav očekujete izvještaj? Da li ima razloga za brigu da bi Evropska komisija eventualno mogla negativno da ocjeni Crnu Goru?

Đurović: Kako do sada pristižu informacije, svakako da očekujemo da ćemo nastaviti pozitivne evropske trendove. Možemo se nadati da za koji dan Evropska komisija predloži Savjetu da u decembru pozitivno odluči, odnosno da donese odluku o otvaranju pristupnih pregovora. Nekako posebno ove godine je i Evropskoj uniji potrebna jedna pozitivna priča o proširenju, kao što je i nama potrebna EU. Crna Gora je dovoljno velika da pokaže da proširenje u Evropskoj uniji funkcioniše i da funkcioniše u regionu, a opet dovoljno mala i poznata po tome da ne pravi probleme sa susjedima. Tako da mislim da postoji dobra politička volja od strane država članica da se podrži ovakva inicijativa Komisije. Mi se zaista nadamo da će biti dobrih vijesti i za ovogodišnji decembarski sastanak Savjeta EU.

RSE: U preporukama koje je Evropska komisija prethodno ispostavila Crnoj Gori, najviše je bilo riječi o usvajanju Izbornog zakona, što je nakon dugih pregovora vlasti i opozicije i učinjeno, kao i o borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, što je i dalje, čini se, ostala oblast u kojoj nisu zabilježeni dovoljno mjerljivi rezultati. Kako komentarišete to?

Đurović: Mislim da je naših sedam političkih prioriteta dosta ambiciozno postavljeno, a opet sa dovoljno prostora za diskrecionu politiku odlučivanja. Uvijek možete reći da je dovoljno urađeno da se dobije pozitivna ocjena, ali naravno da su to aktivnosti koje će trajati cijeli proces pristupnih pregovora. To je prosto naša dugoročnija agenda i mi smo potpuno svjesni da ona ne može biti za 10 mjeseci u potpunosti postavljena.

Ono što je u formatu ekonomske krize, u kojoj bitišemo, ostalo u vazduhu jesu ekonomski kriterijumi. Mislim da je fokus javnosti možda i previše išao prema političkim kriterijima, posebno kada je kondicional vezan za dvotrećinsku većinu u Izbornom zakonu uticao na ukupni dijalog i razgovor između političkih aktera. Stvari bi u narednom periodu trebalo malo pažljivije da čitamo u izvještaju Evropske komisije i u dijelu koji se bavi ekonomskim kriterijima. Mislim da nam je sada to ishodište gdje bi mogli da pomognemo sebi više i ako dinamika integracije bude brža ili sporija. To je prostor gdje trebamo više raditi u narednom periodu.

RSE: Budući da imate najveće zasluge za početak i prve ključne faze u procesu evropskih integracija, sa ove distance, kada više niste na mjestu gdje ste uživali veliki ugled, pogotovo u Briselu, kako gledate na dinamiku procesa? Kako se brzo krećemo ka otvaranju pregovora?

Đurović: Hvala na onome što ste upravo rekli. Želim da se ogradim. Naravno da je evropska integracija izuzetan timski rad i da bez horizontalnih struktura koordinacije i saradnje između ključnih institucija nije moguće postaviti rezultat. Tako da dinamika naših integracija ide najvećim dijelom, bez obzira na značaj menadžmenta ili liderstva, snagom kapaciteta naših ukupnih resursa, opštom političkom podrškom i spremnošću da se u taj posao krene.

Mi smo bili jedno iznenađenje za sve jer niko nije očekivao da će svih ovih godina Crna Gora uspjeti da ostvari postavljene evropske zadatke. Još od 2003. godine kada smo počeli da pravimo prve evropske korake, imali smo samo dva argument koja su nam išla u prilog, pored političke volje za obnovu državnosti, a to je: evropska valuta i čuvenih 56 tarifnih pozicija koje su bile manje nego carinske stope u Srbiji. To je djelovalo simbolično veoma malo, ali nama vrlo podsticajno. Od toga smo počeli, pa dobili bitku za Svjetsku trgovinsku organizaciju da idemo samostalno, pa onda dvostruki kolosijek za pregovaranje o evropskim integracijama. Evropska integracija je bila jako stimulativna za državni projekt.

To je moje mišljenje nakon svih ovih godina, ali ona je nastavila da bude stimulativna za jačanje i poslije 21. maja i mislim da smo mi kroz Sporazum o stabilizaciji i Nacionalni program za integraciju vrlo dobro sproveli projekt Upitnik. Pokazali smo da možemo biti ozbiljan partner, da odgovaramo na obavezu u snazi svojih kapaciteta. Osim Hrvatske, koja je završila pregovore, Crna Gora je dobila solidno drugo mjesto na evropskoj skali u regionu. I ove godine možemo biti zadovoljni sa tim.

RSE: Sa nekoliko adresa u inostranstvu i zemlji bili smo u prilici da čujemo prilično euro-skeptične tonove. Čak i poruke kako Crna Gora ne treba da teži članstvu u Uniji. Da li su evropske integracije Crne Gore nezaustavljiv proces, ili pak mislite da bi točak mogao da bude vraćen nazad, ili da taj proces bude eventualno zaustavljen?

Đurović: Tranzicija je kod nas, kao i u nekim dobrim iskustvima prije tog proširenja, prerasla u integraciju. Stavili smo evropsku priču na reformsku trasu i to radimo zaista zbog sebe. Ako vam neko iz Brisela preporuči da bi neke reforme trebalo raditi prve, treba to razumjeti kao preporuku jer te reforme uzrokuju bolji demokratski ambijent u zemlji i bolji ekonomski ambijent. Ja te preporuke čitam na takav način, da je to dobro za nas, bez obzira na kojem nivou institucionalne integracije se mi trenutno nalazimo.

Euroskepticizam je fenomen koji postoji u EU gotovo od njenog osnivanja. Ima mjesto i u Evropskom parlamentu i naravno među državama članicama. Sada, kada se glasalo za drugi paket „Marshalovog” programa za Grčku, neke nove države članice nisu bile baš oduševljene da ga podrže, tako da Evropi malo fali solidarnosti ovih dana. To se u stvari i kod nas reflektuje kroz nesigurnost koja je iz ekonomske sfere, a ne političke. Ona je tek izvedena kategorija. Mislim da će se prvenstveno zabrinutost šta se dešava sa eurom i zabrinutost oko dužničke krize i neizvjesnosti novog kriznog talasa reflektovati i na naš region.

Istovremeno raste nezaposlenost i u Evropi je ona već dvocifrena. Raste zaduženost, tako da su to ozbiljni ekonomski indikatori koji smanjuju naš entuzijazam jer glavna tema postaje kreirati novo radno mjesto, dovesti investitora, fokusirati se na ekonomiju i dati ekonomsko dostojanstvo.

Moramo nastaviti da ulažemo

RSE: Koliko bi euroskeptici na domaćem terenu mogli biti prepreka nastavku evropske integracije?

Đurović: Upravo zbog deklaracije u našem Parlamentu od 2005. godine, mislim da politički konsenzus postoji. Tako da mislim da ni jedna politička partija sebi ne bi dozvolila luksuz da kaže - pa i ne moramo mi ići tamo. Što se tiče ekonomije, mislim da svaka partija treba u svoj politički boarding da unese one elemente koji govore šta treba uraditi da se prednosti integracije bolje valorizuju u toj sferi - kako pojačati saradnju sa evropskim bankama, kako bolje koristiti dostupne evropske fondove, kako tražiti više partnera, kada smo se već otvorili prema EU.
Tako da mislim da kod nas euro-skepticizam u pravom smislu riječi nema ozbiljnog uporišta i mi kao najmanja zemlja u regionu prepoznajemo da teško možemo očekivati neki poseban status koji bi nam omogućio neko bogatstvo drugih alternativa. Naravno, zabrinuti smo za EU kao i svi oni koji su u euro zoni i koji žele dobro euro integraciji, koja podrazumijeva prvenstveno ekonomski prosperitet i stabilizaciju Europe kao cjeline. Neizvjesno je kako će se dalje kretati situacija sa evropskom dužničkom krizom, ali želim da vjerujem da će se Evropa konsolidovati po pitanju organizovanja finansijske podrške zemljama u problemima jer samo tako može ostati globalni snažan igrač na međunarodnoj ekonomskoj sceni.

RSE: Da bi ste postali članica EU, nije samo potrebno da stvari mijenjate na političkom i institucionalnom nivou, treba mijenjati i svijest građana. Koliko tu ima napretka u posljednje vrijeme?

Đurović: Mislim da smo mi od 2004. godine sa prvom komunikacijskom strategijom za informisanje građana šta je proces integracije, sa nekom malo većom aktivnošću na lokalnom nivou, sa uvođenjem evropske priče u nastavne programe u osnovnim školama, srednjim školama, na našim fakultetima, sa prvim iskustvima sa evropskim novcima kroz različite projekte, počeli na jedan zdrav način da spuštamo tu priču do običnog građanina i da se to pokazivalo svih ovih godina kroz podršku. Slažem se sa vama da je tu riječ i o zajedničkoj svijesti o evropskim vrijednostima i zašto je to u stvari nama dobro. Zato mi možemo da očekujemo da će Evropa zaista iskreno otvoriti vrata i pokazati nam da je naše mjesto tamo. To je jednostavno proces, ali obzirom da smo izgubili par integracionih godina u periodu od 1998. do 2006. godine, važno je nadoknaditi tu dinamiku. Naravno, EU je istovremeno i investicija, tako da ako je to naš put, mi moramo da nastavimo da ulažemo.

RSE: Kako komentarišete pad podrške članstvu u EU i NATO-u? Nedavno istraživanje je pokazalo da građani manje podržavaju evropske integracije?

Đurović: Mislim da kod nas još uvijek ne postoji svijest o tome koliko je zahtijevan proces pregovaranja jer ga nismo ni započeli. Mislim da je to više refleksija na ekonomsku krizu, na porast nezaposlenosti, smanjenje broja novih radnih mjesta, rast javnog duga, smanjenje depozita privrede, visoke državne garancije i sva ta neizvjesnost koja podrazumijeva refleksiju međunarodnog finansijskog tržišta. Kada bi smo uspjeli malo ekonomski da se konsolidujemo, da dovedemo nekog investitora, da dalje unapređujemo poslovni ambijent i racionalno posmatramo šta treba uštedjeti u državnoj kasi, a šta nije ušteda, nego mora biti investicija, mislim da bi onda i to samopouzdanje za integraciju bilo snažnije.

U politici će i dalje ostati vrlo zastupljena evropska priča u evropskim programima i dijalozima između naših poslanika, ali i tu važnu ulogu igra civilni sektor. Tu se već razvila jedna mreža institucija nevladinog sektora i organizacija koje ostvaruju svoju komunikaciju sa evropskim institucijama i pokušavaju da urade i svoj dio razgovora, kao što i svoj dio aktivno rade i naši mediji. Sve to zajedno utiče na prosječnog građanina u uvjerenju da je Crna Gora dio evropske priče i da smo jedna pozitivna priča u tom kontekstu. Mislim da tu ne možemo očekivati neka negativna iskustva u smislu retrogradnih kretanja u evropskom toku.