Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Đukić: Neulazak Crne Gore u aranžman sa MMF-om je greška


Dragan Đukić
Član odbora direktora Atlasmont banke i bivši direktor NEX Montenegro berze Dragan Đukić u intervjuu za RSE govori o aktuelnim problemima crnogorske ekonomije u okolnostima ekonomske krize i mogućnostima za domaću varijantu "grčkog scenarija".

RSE: Gospodine Đukiću, najteža posljedica ekonomske krize u Crnoj Gori je, pored nelikvidnosti preduzeća, zasigurno i pravi grč domaćeg bankarskog sektora. I privreda i građani željno iščekuju kredite, ali banke za sada ne čine ništa značajnije na tom planu. Šta je potrebno da bi se to promijenilo?

Đukić: Mi smo trenutno u situaciji u Crnoj Gori da možemo da vidimo posljedice jedne politike za bankarski sektor koja je bila vođena prethodnih godina kada su, prevashodno u bankarskom sektoru pažnju usmjeravali na to kako će kolateralom da zaštite svoje plasmane a ne suštinski na filosofiju bankarstva da onaj koji ima dobar keš lou,odnosno da iz svoje investicije povrati uložena sredstva i na taj način plasira te plasmane.Ono što je evidentno svima nama u Crnoj Gori jeste činjenica da je gro tih plasmana ušao u sferu gradnje objekata, odnosno nekretnina, koje nijesu našle svoj plasman na tržištu. Sada se suočavamo sa činjenicom da ti investitori koji su uzeli ta kreditna sredstva, nijesu u mogućnosti da ih vrate. Normalno je sada da banke nijesu u poziciji da obnove mogućnost kreditiranja jer jednostavno nema povrata investicija. Sada se dolazi do suštinskog pitanja ko će da nadomjesti nedostajući kapital, odnosno kreditni potencijal banaka. U prvoj fazi, s obzirom na to da dobar dio naših banaka zavisi od matičnih banaka koje nijesu iz Crne Gore, u toj varijanti najpozvanije su upravo te banke da reaguju kako bi se podigla adekvatnost kapitala, odnosno procenat vlasničkog kapitala u bankama. Prvo, da dođe na Zakonom propisan nivo i u što boljoj varijanti i da ga prekorači.

U slučaju da ne dođe do takvog scenarija, onda bi smo možda mogli i da očekujemo onaj najgori scenario, da se te banke počnu obraćati državi, kao zadnjoj situaciji u trenutku kada prijeti zavođenje prinudne uprave od strane Centralne banke. Ali u takvoj varijanti, koju smo naravno imali prije nekoliko mjeseci sa Prvom Bankom, mislim da bi trebalo razmišljati o tome da se ide na varijantu dokapitalizacije od strane države, ili narodski rečeno, da se izvrši podržavljenje banaka. Naravno, u situaciji kada kompletna privreda zahtijeva od banaka, i jednostavno, onaj zdravi dio privrede očekuje da banke kreditiraju, vi ne možete ići na varijantu da se natežete sa bankama unedogled. Znači, banke moraju, ili ići na varijantu da se dokapitalizuju od matičnih banaka ili da se obrate državi za pomoć kako bi se ovaj vakuum prevazišao. Mora se ostaviti utisak da država jasno stoji iza zaštite depozita. Depoziti su znači sredstva stanovništva i privrede koja su povjerena bankama na čuvanje i vlasnici tih depozita ne snose nikakvu odgovornost za to što je neki nesposobni bankar izvršio neracionalne plasmane i sada se u vrlo nezavidnoj situaciji našao onaj zdravi dio privrede koji, normalno zahtijeva kredite koje, međutim sada ne može da dobije.

RSE: A kako da privreda, koju uopšte karakteriše veliki broj nelikvidnih preduzeća preživi sadašnji, sušni period? Više se ne postavlja pitanje razvoja i povečanja obima plasmana već puko preživljavanje.

Đukić: Tu bi sada trebalo da se vratimo na situaciju u sferi finansija na nivou države. Hajde da pojednostavimo kroz najbanalniji primjer. Finasije jedne države možemo da posmatramo kroz osnovne principe finansiranja i funkcionisanja jedne porodice .Ako vi imate situaciju da vam kućni prilivi, što bi na državnom nivou bili budžetski prilivi, pokazuju stagnaciju i konstantan pad, a na drugoj strani imate konstantne troškove, znači ono što morate da vidite u prvoj fazi jeste da li imate iskorišten fiskalni kapacitet države. Da li je država sve uradila da omogući prihode u onoj mjeri u kolikoj je to mogla da uradi? Da li će te reći da su nam prihodi bili na dobar način strukturirani pa nam je najveće učešće u prihodima donosio PDV na uvoz? Da li danas možete da sretnete ili da budete u situaciji da budete u nekom objektu gdje će vam dati račun koji nije fiskalni? Da li se danas neko sjeća situacije kada je prije nekoliko godina vođena rasprava o tome da li stope na poreze građana treba da budu proporcionalne ili progresivne, pa je na kraju prevladalo mišljenje da treba da budu proporcionalne? Zar tada nije trebalo da se razmisli da onaj koji ima više treba i da plati više toj istoj državi koja mu je omogućila ambijent za poslovanje?
U ovoj sadašnjoj situaciji u Crnoj Gori, ono što bi trebalo uraditi jeste da se maksimalno skrešu svi oni troškovi koji nijesu u funkciji tekućeg održavanja supstance ovog društva, odnosno srednje klase.

Hoću da kažem da u ovoj sadašnjoj situaciji u Crnoj Gori, ono što bi trebalo uraditi jeste da se maksimalno skrešu svi oni troškovi koji nijesu u funkciji tekućeg održavanja supstance ovog društva, odnosno srednje klase. Da pojednostavim, da li danas imate manji broj automobila sa CG ili MNE tablicama na crnogorskim putevima? Mislim da se nije uradilo dovoljno na tome da se ono sa čime Crna Gora trenutno raspolaže stavi u funkciju nekakvog, da kažem očuvanja privredne aktivnosti u kakvom takvom nivou kako bi se preživjela ova kriza.

Izvlačenje para iz slamarice

RSE: Očigledno je da država pati od besparice. Da li je greška što Crna Gora još prošle godine nije ušla u aranžman sa MMF i dali bi to sada trebalo da učini?

Đukić: Mislim da je svakako greška iz prostog razloga što sada imamo situaciju da Ministarstvo finansija sada razmišlja o emitovanju euro obveznica, ali s obzirom na razvoj evropske krize veliko se postavlja pitanje po kojim uslovima će moći da se plasiraju te obveznice i da li će uopšte biti prodate.

RSE: Da li je to uopšte realno očekivati u ovakvoj situaciji?

Đukić: Realno mislim da nije. Mislim da nije. Ja se samo nadam da u ovakvoj situaciji da se ne radi o scenariju kada bi novac, koji je evidento vlasništvo crnogorskih preduzeća ili fizičkih ili pravnih lica trebalo da se pojavi kao kupac tih euro obveznica. Ne bih volio da bude taj scenario. Više bih volio da se pažnja na prevazilaženje krize usmjerila u pravcu povlačenja sredstava iz stvarno realnih i kontrolisanih izvora kakav je MMFJ er, čini mi se da, ukoliko bi poštovali neka pravila igre, koja MMF zahtijeva sigurno da ne bi smo trebali da budemo strogi prema nečemu što je dobronamjerna kontrola trošenja budžetskih sredstava.

RSE: Kako kriza eura utiče na Crnu Goru? Iz Ministarstva finansija se ovih dana čulo da Crnoj Gori odgovara slab euro.

Đukić: Zavisi od toga da li imate privredu koja posluje sa zemljama koje nijesu članice euro zone. Mi smo imali prilike da prije neki dan čujemo da je KAP taj koji prodaje svoj proizvod u dolarima, da struju plaća u eurima i da svakako to doprinosi pozitivnoj situaciji u tom kombinatu. Međutim, koliko je kombinat u ovoj poziciji zaista sposoban da nekim svojim povećanim obimom proizvodnje nadomjesti, odnosno iskoristi taj pozitivan momenat, to je meni pod velikim znakom pitanja. Ja samo ne bih volio da se situacija oko Grčke tako olako shvati jer evidentno je da je tamošnja privreda na vrlo sličan način funkcionisala kao crnogorska. Kod njih su problemi posebno bili izraženi zato što su dio EU i zato što je u pitanju ekonomija koja potresa cijelu EU.
Pokušava se maksimalno iscrpiti ono što Crna Gora trenutno ima a to su prirodni resursi, neka preduzeća koja su još ostala na spisku za privatizaciju, ali se samo bojim da će to biti zadnja kap koja će biti uvertira za suočavanje sa bolnom istinom da smo mi, kao i Grčka mnogo više trošili nego što smo realno proizvodili.

Bojim se da je taj veoma sličan scenario kod nas ali što ga mi još uvijek peglamo nekim izvlačenjem para iz slamarice. Hoću da kažem da se pokušava maksimalno iscrpiti ono što Crna Gora trenutno ima a to su prirodni resursi, neka preduzeća koja su još ostala na spisku za privatizaciju ali se samo bojim da će to biti zadnja kap koja će biti uvertira za suočavanje sa bolnom istinom da smo mi, kao i Grčka mnogo više trošili nego što smo realno proizvodili zato jer smo živjeli na tuđoj proizvodnji, odnosno na tuđoj akumulaciji. To je posljedica priliva kapitala koji je bio evidentan prethodnih godina ali taj kapital, čini mi se nijesmo pametno iskoristili da ga uložimo na način da podignemo stvarno akumulacionu sposobost naše privrede i da ga uložimo u preduzeća koja će uspjeti da, kroz plasman na ino tržište taj novac vrate u Crnu Goru. Nijesam optimista u ovom trenutku kako će se stvari razvijati. Naročito zbog toga što se budžet puni veoma sporo i što će biti evidentno što će se morati naći neki izvori finansiranja. U ovom trenutku ja bih se prije odlučio za MMF nego za emisiju obveznica.

RSE: Šta u slučaju ekstremnog senarija? Šta Crna Gora treba da uradi ukoliko zaista dođe do potpunog kraha evropske valute? Da li bi već trebalo skicirati red poteza koji bi bili preduzeti u takvom, malo vjerovatnom, ali ne i sasvim nemogućem razvoju događaja? Nobelovac Štiglic je pominjao takvu mogućnost.

Đukić: Vjerovatno svaka vlast koja realno razmišlja o državi i uzima ozbiljno sve alternative koje se mogu pojaviti pred njom, naročito ne na kratak nego na srednji i duži rok, sigurno da razmišlja i o jednoj takvoj varijanti. Tu nema nekih velikih alternativa osim da se Crna Gora pripremi za uvođenje neke sopstvene valute koja bi joj na relativno kratak rok omogućila da, uz veoma bolno prilagođavanje osvijesti samu sebe i svede snagu svoje ekonomije na realno i faktičko stanje.To bi, svakako u situaciji ukoliko taj trend zaživi na nivou EU, moglo biti izvodljivo ali ne bi bilo pametno ako bi Crna Gora krenula u taj scenario prije nego neka od članica Unije to sama uradi, jer bi nas to totalno sklonilo u očima investitora kao destinaciju koja pokušava da situaciju u kojoj se nalazi preduprijedi prije nego što dođe do totalnog kraha. To je varijanta o kojoj bih razmišljao i koju bi držao kao alternativu samo za slučaj da EU stvarno dođe u situaciju da se raspada na način da pojedine zemlje, da bi sačuvale svoje ekonomije, uvode sopstvenu valutu.

Posebno zabrinjava privatizacija Elektroprivrede

RSE: Generalno, domaće tržište kapitala je već dugo u stagnaciji. Po svemu sudeći, takvo stanje će potrajati. Kakve su vaše projekcije?

Đukić: Što se tiče tržišta kapitala to je bila jedna od meta za privlačenje stranog kapitala. Ono čega smo svjedoci nekoliko godina u nazad je da je gro tog kapitala bio špekulativnog karaktera, u smislu da je brzo došao na tržište, upravo zbog toga što su u startu bile podcijenjene vrijednosti naših kompanija ali i namjera da se brzo povuče sa ovog tržišta .Mi, čini mi se nijesmo prepoznali šansu da od priliva tog kapitala i sa svoje strane doprinesemo da se očuva jedan široki spektar sitnih akcionara u Crnoj Gori. Mi smo, čini mi se bili previše ležerni i pustili da se dobar dio afera, koje su nas pratile nekoliko godina u nazad, provuku ne sa adekvatnim odgovorom od strane Komisije za hartije od vrijednosti i to je dalo dodatnu potvrdu nekim razmišljanjima da je na našem tržištu sve moguće.
Možda je trebalo razmišljati da se u Elektroprivredi, kroz dokapitalizaciju, omogući zaštita vlasničkog interesa stranog partnera, a ne da se u paketu stranom partneru proda kompletna masa sitnih akcionara i građana Crne Gore. I sada dobijate hartiju koja je tržišno mrtva i sa kojom je promet gotovo zanemarljiv.

Sada, kada je došla kriza i kada se taj mali broj stranih investitora povukao sa našeg tržišta mi smo se suočili sa dugotrajnom stagnacijom i bojim se da je sada veoma teško očekivati da će neko sada iz vana doći i uložiti svoj kapital na tržište kapitala Crne Gore. Ono što posebno zabrinjava je situacija da smo, recimo privatizovali Elektroprivredu Crne Gore, jednu kompaniju koja je činila dubinu crnogorskog tržišta kapitala. Ne kažem da je nije trebalo privatizovati. Možda je trebalo razmišljati da se u toj kompaniji, kroz dokapitalizaciju, omogući zaštita vlasničkog interesa stranog partnera a ne da se u paketu stranom partneru proda kompletna masa sitnih akcionara i građana Crne Gore. I sada dobijate hartiju koja je tržišno mrtva i sa kojom je promet gotovo zanemarljiv.

Ako takav model privatizacije budemo napravili u nekoliko preostalih preduzeća koja su još uvijek atraktivna zbog toga što država drži vlasnički paket akcija, bojim se da onda sjutra teško da možemo očekivati da neko dođe i pogura ovo tržište ako nemamo šta da ponudimo. Ja bih volio da se malo više pozabavimo sa tim. Vidim sada da Komisija za hartije od vrijednosti pokušava da sa donošenjem nekih pravila ograniči slobodu ponašanja prvatizacionih fondova na području Crne Gore ali,čini mi se da je malo kasno sa tim radnjama jer je dobar dio tih portfolija već usmjeren u neke potpuno dijametralno suprotne plasmane od onih koji bi trebalo da se očekuju od institucija koje su tu da zaštite interese velikog broja sitnih akcionara, koji su im to poverenje poklonili. Vjerujte nijesam optimista da će se u skorije vrijeme desiti povratak povjerenja u tržište kapitala.

Pročitajte i ovo:
Kako se grčka kriza odražava na ekonomije regije

Refleksije grčke i krize eurozone na Crnu Goru
  • 16x9 Image

    Esad Krcić

    Zahvaljujući ranom angažmanu u Radio Beogradu ostaje trajno vezan za radio, kao medij. Član crnogorskog dopisništva RSE je od 2001. Pisao je za CG Ekonomist, a realizovao je i niz radijskih i TV projekata.

XS
SM
MD
LG