Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Gradnja hidroelektrana je složen proces


Reka Morača, foto: Savo Prelević
U nedjeljnom intervjuu crnogorskog programa Radija Slobodna Evropa, ekspert Svjetskog fonda za zaštitu prirode - WWF Andrea Štefan govori o 40 godina starom projektu četiri velike hidroelektrane na rijeci Morači, koji promoviše crnogorska Vlada, a kom se protivi značajan dio domaće javnosti.

RSE: Gospođo Štefan, namjera crnogorske Vlade da gradi velike četiri hidroelektrane na rijeci Morači trpi kritike značajnog dijela domaće javnosti. Kakav je ustvari odnos ovakvih brana i životne sredine i koliko su one zahtjevna s aspekta procesa planiranja i gradnje?

Štefan:
Meni je drago da ste mi postavili upravo to pitanje. Drago mi je primijetiti da je svijest crnogorske javnosti prilično visoka o problemu gradnje brana i pojavi da se zapravo treba pitati za mišljenje i Vladu i nevladin sektor i lokalno stanovništvo - sve one na koje će te brane imati nekakav uticaj. Proces građenja brana je vrlo kompleksan i zapravo je najbitniji dio planiranja. Isto tako je važno znati da u procesu planiranja treba uzeti u obzir trenutnu situaciju. Ja sam relativno upoznata sa situacijom izgradnje brana u Crnoj Gori, budući da mogu povući jednu paralelu sa sličnom situacijom u Hrvatskoj prije par godina gdje se krenulo u gradnju brane čiji planovi i studija uticaja na okoliš, odnosno na životnu sredinu, su bili stari oko 25 do 30 godina. Čak
Vlada Crna Gora potpisala je Berlinsku konvenciju koja štiti divlje vrste i staništa i Vlada se kao takva obvezala da će očuvati područje za koje je Crna Gora sama rekla da su najvrijedniji djelovi prirode u državi...
je i procedura uključivanja mišljenja javnosti i javna rasprava provedena 20 godina prije odluke o konačnoj dozvoli o gradnji. Dovoljno je samo reći da su se u međuvremenu standardi okoliša i životne sredine primijenili i da su se stanovnici tog područja promijenili, da je država potpisala sve relevantne međunarodne konvencije o zaštiti biološka raznolikosti okoliša, životne sredine i prirode i, iako je zakonom vjerovatno sve uređeno i nema nekakve zakonske prepreke i po tada važećih i sada važećim zakonima su ti dokumenti valjani.
Međutim, u situaciji u Hrvatskoj koja je tada bila u intenzivnom jednom procesu prema evropskim integracijama i baš u sektoru okoliša i velikom usklađivanju sa Evropskom unijom, odgovor Evropske unije na naše iznenađenje je bio takav da njima nije poznata situcija da bi u nekoj evropskoj zemlji se poduzeo cijeli taj pothvat planiranja i izvođenja studija i da se ne krene s gradnjom odmah. Oni nemaju situaciju da se nakon 20 ili 30 godina netko sjeti graditi na temelju starih dokumenata i moram priznati da, iako će hidro-eletrana biti sagrađena, u međuvremenu su napravljene sve nove studije, dodatna istraživanja kako ekonomska tako i istraživanja prirode i biološke raznolikosti na tom području, iako mislim da je najvažnija stvar koju je tada postigla jedna šira javnost koja se bavi okolišem je da je usvojen predlog na vremensko ograničenje valjanosti studije o uticaju na okoliš i tih uvjeta zaštite okoliša koje proizilaze iz studije.
Ja jesam mišljenja da treba kapitalizirati potencijale koje nam priroda zapravo daje, ali ne po svaku cijenu i ne bez ikakvih kriterija. To je zapravo jednostavno i naravno važno je znati u procesu planiranja šta imamo u ljevoj, a šta u desnoj ruci, odnosno čime raspolažem, trebam znati sve aspekte i svaku dobrobit ili gubitak koji imam da bih mogla odlučiti. To vrijedi za Vladu, to vrijedi za građane Crne Gore, a naravno i za investitora. Ponekad je teško naći u zemlji dovoljno stručnjaka koji bi mogli ocjeniti sve te aspekte, i ponekad je dobro pitati i Evropsku komisiju ili druge međunarodne institucije koje se bave takvim procesom planiranja da bi se donijela najbolja odluka, jer ta odluka nije ono što ćemo donijeti danas pa sutra zaboraviti. Jednom kada se donese odluka o gradnji četiri brane na jednoj rijeci, to nije jedna rijeka, to je cijeli hidrološki sustav drugih rijeka, jezera, to je odluka koja se donosi zauvijek.

RSE: Kakav je odnos evropskih direktiva u ovoj oblasti? Mislim, prije svega, na odnos koji se odnosi na obavezu očuvanja životne sredine?

Štefan: Evropska unija, kao takva, je vrlo jasna. Ima svega nekoliko prioriteta koji vrijede za cijelu Evropsku uniju, evropsku zajednicu i jedan od njih je i okoliš. Kada govorimo o Evropskoj uniji, mislim da trebamo povući jednu crtu i napraviti razliku između onoga što Evropska unija kaže da je prioritet, gdje stavi sve svoje instrumente, finansije, pravne i druge instrumente u to što tvrdi da je prioritet. Direktno gledano, rijeke, biljne i životinjske vrste, ljudi, svi ti aspekti, odnosi i procesi su regulirani s dvije direktive - direktivom o pticama i direktivom staništima koje su komplementarne sa direktivom o studijama uticaja na okoliš i sa direktivom koja regulira strateško planiranje u nekoj državi. To znači, odnosi se na razne sektore koji bi trebali zajednički donositi odluke dok rade svoje planove da bi na kraju došli do jednog održivog razvoja, održivog planiranja.
Direktive su dosta jasne, iako je direktiva sama po sebi uputa, nije zakon, dosta su jasne. Odredili smo vrste i staništa koje Evropskoj uniji znače više nego što znači sva ova naša biološka raznolikost i endemi u smislu zaštite. Znamo točno koje vrste smo dužni štititi, ako želimo biti dio Evropske unije, ako ne to je jedan od kriterija koji se ne pregovara, nego je bezuvjetan, znači ako Hrvatska, Slovenija bilo koja zemlja koja je bila nedavno u procesu pregovaranja kaže sada mi ne bi štitili staništa i vrste, Evropska unija je uvijek bila jasna i komisija je uvjek bila jasna i rekla o ovom dijelu se ne pregovara. Mislim da će isti stav imati i prema Crnoj Gori. 'Natura 2000' koja proističe iz ove dvije direktive nije ekološka mreža koja ne dozvoljava aktivnosti ljudi, razvoj ljudi.

RSE: Kada se govori o ovakvim projektima treba imati u vidu upravo evropsku mrežu zaštićenih područja "Natura 2000" i "Emerald" za koje su predloženi dijelovi rijeke Mrtvice koja jeste obuhvaćena projektnom hidroelektrana?

Štefan: Moram reći da je Vlada Crna Gora potpisala Berlinsku konvenciju. To je konvencija koja štiti divlje vrste i staništa i Vlada se kao takva obvezala da će očuvati područje za koje je Crna Gora sama rekla da su najvrijedniji djelovi prirode u Crnoj Gori. Ovo područje Mrtvice koje ima ova rijeka dio su ekološke mreže koja se zove "Emerald". To je donedavno, do zadnjeg proširenja Evropske unije, bila najveća ekološka mreža u Evropi. Isto tako sam sigurna da po svim tim kriterijima ta dva područja pripadaju, odnosno imaju sve kriterije da budu dio ekološke mreže "Natura 2000". To je u cijelom svijetu, ne samo u Evropi, najveća ekološka mreža i veličine je Francuske. Međutim, to nije mreža koja podrazumijeva nama poznata zaštićena područja. Ta mreža je dizajnirana da uklopi prisustvo, aktivnost i razvoj ljudi, a instrument kojim to čini, kojim radi pravi odnos i traži da se na neki način poštuju standardi da bi ta mreža opstala i da bi život na Zemlji relativno funkcionirao uz sve naše ljudske aktivnosti zove se Ocjena zahvata na svaku vrstu na svako
Smatram da treba kapitalizirati sve ono što priroda daje, ali ne po svaku cijenu. Ako se postavlja pitanje brana da ili ne, ja bih osobno voljela imati sve argumente u rukama da bih mogla donijeti odluku...
stanište.
Poznato je da se za svaki veći projekat ili plan radi studija uticaja na životnu sredinu. Isto tako, u okviru "Natura 2000" potrebno je napraviti procjenu za svako stanište i svaku vrstu. Postoji još jedna dodatna stvar. To nisu vrtna staništa gdje smo mi vlasnici toga. Evropska unija je jasno rekla da ovih 200-tinjak vrsta i staništa su prioritet Evropske unije. Mi svi želimo da u svim zemljama koje su članice Evropske unije te vrsta i ta staništa budu jednako zaštićena. Crna Gora još nije član Evropske unije, ali je definitivno na tom putu i mnoge investicije u razvoj Crne Gore ovise o tome kako već sada Crna Gora poštuje te standarde. Ja ne znam koliko je pametno riskirati sa nekakvim donošenjem odluka prije nego što znamo kakva je stvarna situacija vezano za gradnju brana i što to nosi i u smislu budućeg stava Evropske komisije koja će ozbiljno ili manje ozbiljno shvatiti Crnu Goru kao državu i Vladu Crne Gore kao jednog ozbiljnog partnera u razgovoru na putu integracija u Evropsku uniju. Mislim da Evropska komsija nije nikakav bauk. Daću jedan primjer koji bi trebao biti ohrabrujući, a to je da, ako strogo čitamo direktive, onda zapravo kažu da se zbog ekonomskih interesa ne mogu raditi zahvati u područjima "Natura 2000", ekonomskih interesa, rekreacije i slično.
Međutim, dozvoljavaju se zahvati koji se rade zbog sigurnosti ljudi i slično, ali praksa i jedno vrijeme implementacija je rekla da to ne može uvjek biti tako i da tu ne treba praviti iznimne slučajeve i vrlo često se desi kada je preovladavajući javni interes u pitanju da će država podnijeti jedan zahtjev prema komisiji da se dozvoli, ako nema nekih mjera kompenzacije ili nekih opcija za izbjegavanje takvog uništavanja, da će komisija dati pozitivno mišljenje. Iznimka su samo prioritetne vrste i staništa kojih je svega nekoliko na tom popisu Direktive o staništu o pticama gdje treba prije bilo kakvog zahvata tražiti mišljenje komsije da se odobri takav jedan zahvat.
Reći ću zadnju informaciju, a to je da samo 11 takvih zahtjeva su članice uputile Evropskoj komisiji, s tm što znači da u svim ostalim slučajevima kada se grade velike luke, brane, mostovi, ceste, tuneli, u svim drugim slučajevima postoji alternativa. U ovih 11 ih nije bilo. Zemlje su tražile od komisije da im da svoje mišljenje i ona je u svih 11 slučajeva odobrila takve zahvate, iako je tumačenje Evropskog suda, posebno suda u Engleskoj, da kada bi strogo pravno gledali ono što piše da je to vrlo upitno i da komisija možda nije trebala dozvoliti takve aktivnosti. S druge strane, nama ide na ruku to što je komisija tijelo koje prati živo što i kako se implementira zakonom. Prema tome, nisu nerazumni i nisu bez nekih podataka donijeli odluke o zahtjevima koji su traženi, a ticalo se vrsta staništa zato što se u prvom redu uzima čovjek. On ne može živjeti izvan nekog eko sustava, ne može živjeti bez vode, bez zraka, a to je upravo ono što nam ta ekološka mreža danas, ne samo sutra, omogućava.

RSE: Kakav je vaš lični stav o gradnji četiri velike hidro-elektrane na Morači?

Štefan:
Smatram da treba kapitalizirati sve ono što priroda daje, ali ne po svaku cijenu. Ako se postavlja pitanje brana da ili ne, ja bih osobno voljela imati sve argumente u rukama da bih mogla donijeti odluku. Sve ekonomske prednosti i nedostatke i imati sve to na jednom mjestu. Vaš ministar je jednom rekao da više od sto miliona eura košta samo izmještanje puteva koji su se donedavno gradili u Crnoj Gori. Naravno, ako se treba i takva investicija napraviti samo je stvarno pitanje da li baš mora tuda, tako i na taj način i pod tim uvjetima. Treba napraviti jednu veću sliku, jednu energetsku sliku Crne Gore gdje će se onda vidjeti koliko je to stvarno energetska dobiti i odvojiti od one dobiti koju zapravo građani Crne Gore imaju. U medijima sam zapravo pratila jako puno članaka, intervuja i svega i jedna od smješnijih stvari da će, recimo, cijena struje biti niža, mislim da je to stvarno neprimjereno govoriti, ali s druge stane bilo bi ljepo imati sve argumente za i protiv jer Vlada je ta koja odlučuje u ime građana, a ne jedan ministar koji niti je potpisao konvencije, niti je sam kao takav odlučio ići prema Evropskoj uniji ili prema bilo kojoj integraciji gdje nije u pitanju samo jedna zemlja nego cijela zajednica.

RSE: Kako vama djeluje angažman domaćih nevladinih organizacija koje se protive aktuelnom Vladinom projektu?

Štefan: Prilično pratim taj dio nevladine scene i moram prizati da sam više nego ugodno iznenađenja. Činjenica da preko pedeset nevladinih organizacija stane iza jedne ovakve inicijative svojim imenom i potpisom, a pri tom ne kažu da su a priori protiv nečega, nego vrlo argumentirano kažu što traže, je pokazatelj jedne razvijenosti društva, iako smo svi mi zajedno živjeli u jednoj situaciji koja nije tražila da se angažira pojedinac, da se izražavaju stavovi, ovakve aktivnosti su karakteristične za vrlo razvijena društva, recimo, za Englesku, za Ameriku, za Francusku, za Nizozemsku, za Njemačku, tako da je ova velika inicijativa zapravo jedan veliki plus u Crnoj Gori koji, moram priznati, da nisam sigurna da se sve evropske zemlje mogu pohvaliti takvim argumetiranim raspravama.

RSE: Na kraju bih vam postavio još jedno pitanje koje potpuno izlazi iz ove teme, ali je vrlo zanimljivo sa regionalnog aspekta. Šta mislite o sve češćem pojavljvanju ideje o gradnji nuklearnih elektrana u regionu zapadnog Balkana? Prvo se pominjalo da će se raditi u Albaniji u saradnji sa Italijom, a potom i u Srbiji kao projektu koji bi eventualno bio realizovan sa Rusima.

Štefan:
Ja bih bila sretna kada bi mi kao znanstvenici smislili fuziju, a ne fisiju, pa bi onda nuklearne elektrane lakše funkcionirale i lakše bi ih prihvaćali. U svakom slučaju, iako je velik dio javnosti zgrožen tom činjenicom, mislim da zbog svih onih negativnih strana koje čak i obnovljivi izvori energije nose sa sobom, od vjetro-elektrana do hidro-elektrana koje nisu uvjek zelena energija, treba razmisliti koliki zapravo pritisak na prirodu možemo još raditi i koliko ćemo besplatno dobijati ono što nama treba i trebalo bi razmisliti o svim opcijama. Naravno, ja ne kažem da je nuklearna elektrana jedino i dobro pravo rješenje, ali mislim da sve opcije treba razmotriti.

****
Pročitajte i ovo:
Može li se spriječiti izgradnja hidroelektrana na Morači?
"Green Home" pod 'prismotrom' zbog protivljenja hidroelektranama
Ekolozi u borbi protiv hidroelektrana na Morači
Javnost podijeljena oko gradnje hidroelektrane na Morači
  • 16x9 Image

    Esad Krcić

    Zahvaljujući ranom angažmanu u Radio Beogradu ostaje trajno vezan za radio, kao medij. Član crnogorskog dopisništva RSE je od 2001. Pisao je za CG Ekonomist, a realizovao je i niz radijskih i TV projekata.

Vaše mišljenje

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG