Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Ne možemo živjeti ni u prošlosti


Tarik Filipović, Fotografije: zoomzg
Meni je puno srce kada vidim u kojem velikom broju je javnost stala uz mene, kao i prijatelji i javni ljudi i kolege na televiziji, apsolutno svi, kaže u intervjuu za RSE Tarik Filiopvić, glumac i voditelj, povodom smjene sa mjesta voditelja kviza "Tko želi biti milijunaš".

Razgovarala Dinka Jurković

RSE: Bura oko vaše smjene kao voditelja popularnog kviza Milijunaš je prošla. Na zadovoljstvo gledateljstva, vi ste preživjeli. Kako sa ovom malom vremenskom distancom gledate na tu cijelu situaciju? Kako se osjećate?

Filipović: Ne bih rekao da sam preživio. Mislim da smo skoro svi u HTV-u napravili jednu stvar koju nismo smjeli, koju je trebalo riješiti unutar kuće. Ni jednog trenutka nisam sumnjao da to neće biti normalno raspleteno. Da je to kojim slučajem otišlo na drugu stranu, bio bi to jedan nezapamćen presedan. To nije praksa na HTV-u. S te strane sam bio miran. Svoju pravdu bih dobio, ali ipak je bolje ovako, bez nekih posebnih problema.

RSE: Gledatelji su se uključili u akciju ¨spašavanja¨ svog omiljenog voditelja. Mislite li da vam je taj džoker publike pomogao?

Filipović: Meni je puno srce kada vidim u kojem velikom broju je javnost stala uz mene, kao i prijatelji i javni ljudi i kolege na televiziji, apsolutno svi, ali volio bih da do te vrste publiciteta nije došlo. Nije bilo nikakvog posebnog razloga za to.

RSE: Već dugi niz godina ste angažirani u satiričkom kazalištu Kerempuh. Za kazalište, glumci obično kažu, da im je to druga kuća. Nepravda profesije je činjenica da trud i vrijeme, koji glumac ulože u predstavu, ne donosi, ni novac, ni popularnost, kao jedna televizijska reklama snimljena u nedjeljno poslijepodne. Kako vi kao glumac gledate na to?

Filipović: Naravno, svi se slažemo sa tim. Imamo jednu od gledanijih predstava u Hrvatskoj, predstavu koju smo odigrali 300 puta, što je velika rijetkost. Kad pomnožite, dođete do brojke koja je u biti ništa. To je 150.000 ljudi, ali za šest godina i 300 predstava. Televizija je najjači medij i to je svima jasno. Možemo biti tužni zbog toga, ali to je tako. Igramo stare naslove: Bitanga i princeza, Švejk u II svjetskom ratu, a definitivno najveći hit je Metastaza, koja redovito puni dvorane. Igram ulogu Mrtvog. To je jedan narkoman koji završi kao i većina narkomana.

RSE:
Iza sebe imate i nekoliko uspješnih TV serija, nekoliko filmova. Vaša posljednja filmska uloga je u u filmu ¨Nevrijeme¨, redatelja Hansa Christiana Schmida, u njemačko-dansko-holandskoj koprodukciji.
"Za neke stvari čovjek očvrsne i stvori jedan zid. Nikad dovoljno."

Filipović: To je jedno sjajno iskustvo, kao i sva ta internacionalna iskustva, kojih sam do sada imao nekoliko. Gospodin Schmid je dražio neke ljude i napravio je audiciju, na kojoj sam zadovoljio. Stvarno smo se lijepo družili. Ostali smo u kontaktu i čujemo se i dan danas. Profitirali smo u svakom slučaju.

RSE: Premijera filma je bila na 59. Berlinare, u okviru glavnog takmičarskog programa. Dobio je i nagrade od Amnesty International-a. Tema filma je hapšenje i suđenje srpskom generalu, koji je optužen za ratne zločine počinjene u toku rata u Bosni i Hercegovini. Zbog indiferetnosti Tribunala prođe sa malom zatvorskom kaznom. Da li vam je poznavanje te kompletne situacije u regionu pomoglo da bolje dočarate taj lik? Da li su neke vaše sugestije i konstatacije bile dobrodošle?

Filipović: Uočio sam u scenariju neke nelogičnosti, koje sam ukazao redatelju, koji je to uvažio. On, koliko god je bio duboko u tom materijalu, nije uspio povezati i shvatiti neke sitnice. Imao je pomagače, pa su mu pomogli.

RSE: Kako je prošao film na Sarajevskom filmskom festivalu?

Filipović: Odlično. Film je prošao fantastično. Nisam čuo ni malo lošiji komentar, dapače. Film je težak, sa tematikom koja se nas tiče i 3.000 ljudi, koji su gledali u Sarajevu tu premijeru, dosta šutke je izašlo sa projekcije. Išli su na piće da se malo otkrave. Neke rane, koliko god zacijele, kada se tako malo otvore, nije lako.

RSE: Koliko je vama kao glumcu bilo teško odigrati taj lik?

Filipović: Za neke stvari čovjek očvrsne i stvori jedan zid. Nikad dovoljno. Nije lako igrati te tematike na jedno duže vrijeme. Mislim da se takvi filmovi trebaju raditi sa jednim vremenskim odmakom. Svi pišu svoje istorije i svi su u pravu. Hans Christijanov pristup je neutralan, odmjeren u svakom slučaju, pošten. Provlačenje tog generala i tog zločinca je nešto čega smo bili svjedoci. Ipak je 2009. godina. Uvijek sam za ići naprijed. Naravno, neke stvari se nikada ne mogu zaboraviti, ali ne možemo živjeti ni u prošlosti. Ja sam za pružanje ruku svima i svakome. Snimao sam filmove u Bosni i neku seriju u Srbiji. Srpski i bosanski glumci su gostovali kod nas. Među glumcima nikada nećete osjetiti takve stvari. Mi smo okrenuli list vrlo brzo i kulturna suradnja je nešto čega mora biti i što je trebalo biti odmah. Stvarno su ta iskustva super. Da su barem svi kao mi, bilo bi odlično.

RSE: Rođeni ste u Zenici. U studentskim danima odlazite u Zagreb ali i dalje rado posjećujete svoj rodni grad. Kako vidite danas tu sredinu?

Filipović: Zenica nije više gospodarska, kao što je bila. Željezara je na neki način hranila Zenicu. Od preko 20.000 ljudi, koliko ih je tamo radilo, sada ih radi samo nekoliko hiljada. Ekonomska situacija je dosta loša i grad kao grad je sve ljepši i ljepši. Atmosfera u gradu je jako pozitivna, nema nikakvih problema i netrpeljivosti. Sve radi, samo para nema. Nema ni onih starih ljudi, ali sretnete ih dovoljno da se osjećate kao u svom gradu.

RSE: Volite fudbal, navijate za Čelik i Dinamo. Da li vas plaši val nasilja, ubistava i vandalizma koji se dešava među navijačima na fudbalskim utakmicama? Umanjuje li to radost prisustvovanja jednoj utakmici?

Filipović: Sigurno. Bio sam šokiran ovim zadnjim što se događalo, pogotovo onim što se dogodilo u Širokom Brijegu, u Bosni i Hercegovini. Počne se čovjek pitati - imali li to sve smisla? Maštam da živim u nekoj državi gdje mogu svoje sinove najnormalnije da odvedem na utakmicu, da kupimo kokice i da se ne bojim da će im neka šipka doletjeti u glavu. Stvarno sam fudbalski fanatik i volim ga. Nekako vjerujem da se može tome stati u kraj. Kada je mogla Margaret Thatcher, nadam se da ćemo i mi, da ćemo naći neku svoju ¨Čeličnu lady¨.

RSE: Paparaci vas rado slijede i vi im pristojno pozirate, nerado dajete intervjue... U hrvatskim medijima ste nedavno dobili titulu ¨super tata¨. Da li vam je uloga teška?

Filipović: Ma kakvi. Da sam znao da je tako lijepo biti tata, bio bih ranije. Pretpostavljao sam da jeste, ali dok ne sretnete ženu svoga života, nema smisla razmišljati o tome. Puno ljudi se zalijeće u brakove, pa na kraju djeca ispaštaju. Svaki četvrti brak opstane. Bio sam malo strpljiviji, pa sam dočekao.

Tarik Filipović bio je i naš on-line gost. Odgovore na pitanja koja su mu bila postavljena možete pročitati OVDJE.
XS
SM
MD
LG