Nedžad Ibrahimović, profesor na Univerzitetu u Tuzli i književnik, za ‘Zašto?’ objašnjava zbog čega je u BiH skoro tri posto nepismenih a više od trećine radno sposobnog stanovništva ima samo osnovnu školu ili niži stepen obrazovanje, kako pokazuju podaci Agencije za statistiku BiH.
- Budućnost
Od završetka rata, ili čak nekako od prije rata, kada smo ušli u demokratski politički sistem i višestranačku parlamentarnu demokratiju, ništa se nije radila na obrazovnom sistemu.
Ništa se nije radilo temeljito, strukturno i suštinski.
Svi ti podaci govore o posljedicama jednog takvog nerada i jedne takve nebrige koje društvo i nacionalne i etničke grupe pokazuju prema omladini i prema budućnosti zemlje.
Nisu podaci ništa začuđujući za nas koji smo u obrazovanju čitav radni vijek.
- Kadrovi
Okrenuću malo tezu, pa ću reći da bh. društvo ima najbolji obrazovni sistem na svijetu.
Šta to znači?
Ako se kvalitet obrazovanja unutar jednog društva, unutar jedne zajednice određuje i procjenjuje time kakve buduće radnike, kakve buduće profesionalce očekuje u društvu, za koga se to društvo sprema, onda zapravo mi vidimo da naš obrazovni sistem perfektno odgovara onome što se ružno naziva ‘politička elita’, a što ja nazivam etničkim i nacionalnim interesnim skupinama.
Mi imamo, dakle, u tom smislu, najbolji obrazovni sistem, jer proizvodimo mlade ljude koje nikom u ovoj državi ne trebaju, a ta država je napravila takav sistem u kojem će proizvoditi takve kadrove.
- Cilj
Ako Finci imaju najbolji obrazovni sistem jer proizvode radnu snagu, da kažemo u klasnim terminima, za svoje društvo, naš obrazovni system proizvodi radnu snagu za svoje društvo.
Mi dobijamo ono što obrazovni sistem isporučimo kao zadatak i kao cilj.
Zato naše ‘poltičke elite’ mogu reći, ‘mi imamo najbolji obrazovni sistem‘.
- Drug i drugarica
S druge strane, svakome je jasno, ko imalo sa strane pogleda, nadviri se nad ovaj budžak koji se naziva BiH, ili Balkan ili Zapadni Balkan, da mi nemamo humanističko obrazovanje.
Mi imamo obrazovanje koje se ne temelji na prosvjetiteljskim vrijednostima.
Moje generacije su učile u školama kako je dobro biti drugu drug, drugarici drugarica, kako se dobro odnositi se prema starijima.
- Hodže i popove
Počinje se od vrtića, od temeljnih etičkih normi o kojim u ovom društvu niko više ne vodi računa.
A onda se na to nakaleme činjenična znanja, promišljanja svijeta, skepsa nad stvarnošću, što je naravno zadatak nauke, što bi trebao biti temeljni zadatak svakog obrazovanja, da se mali čovjek stavi pred cilj i zadatak pred kojim je sumnja ono što ga goni, a ne klimanje glavom, slušanje hodža, popova, vjerskih vođa i isto tako, naravno, tih interesnih elita koje vladaju BiH.
- Tradicija
Mi smo duboko ruralizirano društvo, u najboljem smislu riječi, društvo u kojem sistem vrijednosti je, kako bih rekao, takav kakvo ovo društvo hoće.
Mi nemamo ni tradicionalne vrijednosti, ako ruralnost poistovjećujemo sa poštivanjem tradicije, što jeste negdje u osnovi onoga što se naziva ruralnost, ta tradicija nije došla sa prognanicima, sa migrantima, u gradove.
Mi smo zapravo napravili nekakav miks u kojem više ne znamo ni šta je urbano, ni šta je ruralno, i to je jedan problem.
- Knjige
Drugo, osnovno obrazovanje je obavezno ali ako roditelji nisu u stanju da djecu opskrbe onim što je za osnovno obrazovanje potrebno onda džabe to država zakonski propiše.
A šta je potrebno?
Potrebno je djeci da imaju biblioteke, potrebno je djeci da ih roditelji uče i pokazuju i na vlastitom primjeru da se izvrsnost i čitanje cijeni, da toga krenemo.
Da ne govorimo o ekonomskoj situaciji gdje roditelji nemaju novaca da kupe knjige i veliki broj roditelja je u toj situaciji.
- Garderoba
Ljudi bi htjeli da upišu djecu u osnovnu školu ali nemaju mogućnosti, ne radi otac otac, ne radi majka.
Treba oko te djece skrbiti, treba im kupiti garderobu i tako dalje.
O tome se radi.
Ti ekonomski razlozi su duboko utemeljeni u svemu ovome o čemu pričamo, pa i u obrazovanju.
- Reforma
Poslije rata su političke strukture koje su iz Evrope i Zapada ušle u BiH da urede sistem na neki građanski način povećale plate sudstvu, tužilaštvu i tako dalje -- a to su najkorumpiraniji dijelovi društva danas -- umjesto da to urade s obrazovanjem.
To je neki cilj s kojim su se naši jednostavno složili, ukodirali se u to što je došlo izvana i imamo to što imamo.
Svakom je jasno da ako bismo sad, recimo, krenuli u reformu obrazovanja prema nekom humanističkom obrazovanju, da nam treba narednih 18-20 godina da dobijemo prve generacije.
A ko o tome danas razmišlja?
- Žica
To što imamo, što rade nevladine organizacije oko čega se mnoge od njih trude i novac se troši na to, to nema nikkakvog efekta.
To su samo vatrogasne pozicije sa kojih se pokušava negdje nešto promijeniti ali još uvijek imate srednju školu u Travniku, i tako dalje, u kojoj su učenike razdvojili žicama.
To su stvari o kojima svi sve znamo ali političari to tako rade i ljudi za njih glasaju na izborima.
