Srećko Stipović
U Bosni i Hercegovini je sve moguće. Pa i to da osoba prima 50 KM socijalne pomoći i doživi 90 godina. Zahvaljujući dobrom zdravlju, proizvodnji zdrave hrane i ljekovitim travama, starica Delfa Rajić, iz Gornje Večerske kod Viteza, i u devedesetoj ima smisla za humor. Ne ljuti se čak ni kad centar za socijalni rad zaboravi poslati joj pomoć jer, kaže, ima radnika koji rade a ne primaju plaću.
Delfa Rajić uvijek je nasmijana. Crnomanjasta starica živi u kući na osami, sa bratićem Perom. Susjedi je rijetko posjećuju jer su njezina godišta odavno u groblju, a mlađi traže svoju generaciju. Delfin recept za dug život zaista je neobičan:
„Trave dobre. Ćubar, verevnjača, sliz bili - to ko pije ne mere bit bolje. Šljivovica još je bolja. Izjutra na štesrce popit - to ti je najbolje. Sa srca tugu i nevolju skine. Hajd živili, fala vam. Veselili se, sto godina živili. A i ja ću sto godina, akobogda, živit.“
Starica Delfa nije se udavala, ali veliku pozornost posvećuje zdravoj ishrani. Iako ima 90 godina, sve do nedavno je iz svoga vrta ubirala papriku, paradajz, krastavac, krumpir, kupus. Njezin bratić Pero Rajić, s kojim živi u zajedničkoj kući, kaže:
„Ja slučajno upalim televiziju, dnevnik, ona čula da su neke paprike, krastavice otrovne, zatrovane, nemam pojma ja šta je. Ne bi ona to uzela, kupila. Samo: ’Pero, otidi mi, naberi u svoj vrto ili gore u moj vrt to. Naberi paprike, krastavice, luk, paradajz.’ Sve sije. Čitavo ljeto kad god dođem s posla, ona sageta tamo, kopa. ’Pa, tetka, 90 godina, mani toga, bona.’ Ali džaba. Proljeće dođe, ona meni: ’Pero, kaš mi uzorat, kaš mi đubre izvuć tamo na vrto?’ ’Ma što će ti to, bona, ne treba.’ ’Ne, de ti meni to.’ I prije njoj uradim negoli sebi u svoj vrto. Ona to hoće tako - i vjeruje samo u to.“
Ni pepermint bombone
Delfa je neobična i po tome što nikada nije otišla liječniku, a svoje boljke liječi travama. Ni njezina pokojna majka, također, nikada nije posjetila ni bolnicu ni dom zdravlja:
„Nisam nikada. Ni injekcije, ni tablete, ma nikad, nikad nisam doktoru išla. Mliko me rani, kuruza me rani, puru svarim, livaču ispečem, pitu nekad ispečem, i tako uradim što mogu.“
„U mene buraz iz Švicarske donese pepermint bombone, one okrugle poput tablete, znate, i popla, ono bijelo.’Tetka de uzmi.’ Ne ne.’ to je za nju tableta i bog. Ne bi je niko natjero da ona uzme pepermint bombonu. Ma kaki. Sad je malo zahladnilo i odmah su čajevi“, kžae Pero.
Starica Delfa živi život bez velikih želja. Ne ljuti se nikada pa čak i kad joj centar za socijalni rad zaboravi poslati socijalnu pomoć u iznosu od 50 konvertibilnih maraka:
„Znaš ko radi, ne daju na vrijeme, a kamoli meni. Pedeset maraka dobivam."
RSE: Malo je to!
Delfa: A šta bi sad? Dobro je, šta bi sad, sinko? Vidiš sam - radi se, pa nema na vrijeme, a kamoli meni.“
"Došo je s posla jedan dan poslije tri, hajd reko imam malo slobodnog vremena, idem u svoj gaj da drva malo narižem za zimu s motorkom. Kažem njoj: ’Tetka, odo ja tamo do gaja da narižem malo drva.’ Ona gleda u mene i kaže: ’Hajd ti riži s motorkom, a ja ću tovarit na prikolicu.’ Devedeset godina! Meni su samo oči stale. Ništa nisam reko. Samo sam ušutio i pomislio gdje ću ja bit u tim godinama", priča Pero Rajić.
Najstarija žena u Gornjoj Večerskoj veliki je optimist. A dok smo odlazili od nje i njezinog bratića Pere, ponovno je zahvaljivala na svoj način:
„Veselili se, sto godina živili. A i ja ću sto godina, akobogda, živit."
U Bosni i Hercegovini je sve moguće. Pa i to da osoba prima 50 KM socijalne pomoći i doživi 90 godina. Zahvaljujući dobrom zdravlju, proizvodnji zdrave hrane i ljekovitim travama, starica Delfa Rajić, iz Gornje Večerske kod Viteza, i u devedesetoj ima smisla za humor. Ne ljuti se čak ni kad centar za socijalni rad zaboravi poslati joj pomoć jer, kaže, ima radnika koji rade a ne primaju plaću.
Delfa Rajić uvijek je nasmijana. Crnomanjasta starica živi u kući na osami, sa bratićem Perom. Susjedi je rijetko posjećuju jer su njezina godišta odavno u groblju, a mlađi traže svoju generaciju. Delfin recept za dug život zaista je neobičan:
„Trave dobre. Ćubar, verevnjača, sliz bili - to ko pije ne mere bit bolje. Šljivovica još je bolja. Izjutra na štesrce popit - to ti je najbolje. Sa srca tugu i nevolju skine. Hajd živili, fala vam. Veselili se, sto godina živili. A i ja ću sto godina, akobogda, živit.“
'Šljivovica još je bolja. Izjutra na štesrce popit - to ti je najbolje.'
Starica Delfa nije se udavala, ali veliku pozornost posvećuje zdravoj ishrani. Iako ima 90 godina, sve do nedavno je iz svoga vrta ubirala papriku, paradajz, krastavac, krumpir, kupus. Njezin bratić Pero Rajić, s kojim živi u zajedničkoj kući, kaže:
„Ja slučajno upalim televiziju, dnevnik, ona čula da su neke paprike, krastavice otrovne, zatrovane, nemam pojma ja šta je. Ne bi ona to uzela, kupila. Samo: ’Pero, otidi mi, naberi u svoj vrto ili gore u moj vrt to. Naberi paprike, krastavice, luk, paradajz.’ Sve sije. Čitavo ljeto kad god dođem s posla, ona sageta tamo, kopa. ’Pa, tetka, 90 godina, mani toga, bona.’ Ali džaba. Proljeće dođe, ona meni: ’Pero, kaš mi uzorat, kaš mi đubre izvuć tamo na vrto?’ ’Ma što će ti to, bona, ne treba.’ ’Ne, de ti meni to.’ I prije njoj uradim negoli sebi u svoj vrto. Ona to hoće tako - i vjeruje samo u to.“
Ni pepermint bombone
Delfa je neobična i po tome što nikada nije otišla liječniku, a svoje boljke liječi travama. Ni njezina pokojna majka, također, nikada nije posjetila ni bolnicu ni dom zdravlja:
„Nisam nikada. Ni injekcije, ni tablete, ma nikad, nikad nisam doktoru išla. Mliko me rani, kuruza me rani, puru svarim, livaču ispečem, pitu nekad ispečem, i tako uradim što mogu.“
Ni injekcije, ni tablete, ma nikad, nikad nisam doktoru išla. Mliko me rani, kuruza me rani, puru svarim.
„U mene buraz iz Švicarske donese pepermint bombone, one okrugle poput tablete, znate, i popla, ono bijelo.’Tetka de uzmi.’ Ne ne.’ to je za nju tableta i bog. Ne bi je niko natjero da ona uzme pepermint bombonu. Ma kaki. Sad je malo zahladnilo i odmah su čajevi“, kžae Pero.
Starica Delfa živi život bez velikih želja. Ne ljuti se nikada pa čak i kad joj centar za socijalni rad zaboravi poslati socijalnu pomoć u iznosu od 50 konvertibilnih maraka:
„Znaš ko radi, ne daju na vrijeme, a kamoli meni. Pedeset maraka dobivam."
RSE: Malo je to!
Delfa: A šta bi sad? Dobro je, šta bi sad, sinko? Vidiš sam - radi se, pa nema na vrijeme, a kamoli meni.“
"Došo je s posla jedan dan poslije tri, hajd reko imam malo slobodnog vremena, idem u svoj gaj da drva malo narižem za zimu s motorkom. Kažem njoj: ’Tetka, odo ja tamo do gaja da narižem malo drva.’ Ona gleda u mene i kaže: ’Hajd ti riži s motorkom, a ja ću tovarit na prikolicu.’ Devedeset godina! Meni su samo oči stale. Ništa nisam reko. Samo sam ušutio i pomislio gdje ću ja bit u tim godinama", priča Pero Rajić.
Najstarija žena u Gornjoj Večerskoj veliki je optimist. A dok smo odlazili od nje i njezinog bratića Pere, ponovno je zahvaljivala na svoj način:
„Veselili se, sto godina živili. A i ja ću sto godina, akobogda, živit."
