Priredila: Dinka Jurković
Uvriježeno je mišljenje da su samo najrazvijenije zemlje suočene sa ¨epidemijom¨ starenja, odnosno da je u tim zemljama život sve duži, a troškovi brige o ljudima u penziji sve veća.
Francuski istraživači tvrde da se razvijenije zemlje suočavaju sa onim što se u svijetu danas zove “sivi val” – sve je više sjedokosih ljudi.
Ova se teza zasniva na dva trenda koja se dešavaju istovremeno – raste broj starih i pada broj novorođenih, pa dok je jednih sve više, onih koji treba da rade je sve manje.
Tačno je, naravno, da u razvijenom svijetu ima sve više penzionera. U Italiji, Njemačkoj i Japanu 20% stanovništva je iznad 65 godina starosti.
Francuski nacionalni Institut za demografske studije, međutim, je dokazao da je taj trend prisutan i u zemljama u razvoju te da kombinacija u kretanju stanovništva, sa sve više starijih osoba i sve manje mladih, nije osobenost samo u razvijenom svijetu.
Francuski stručnjaci su dokazujući tu tezu upoređivali Francusku i Kinu. Francuskoj je naime trebalo 150 godina da stupanj plodnosti smanji sa 5 na 2.5%. Kini je za to trebalo svega 12 godina.
Drugi je primjer Iran. 1984-e godine žena je u Iranu imala u prosjeku sedmoro djece, a 2006-e svega dvoje. Francuskoj je trebalo 65, a Sjedinjenim Državama 70 godina da procenat stanovništva iznad 65 godina povećaju sa 7 na 14 procenata dok će se taj proces u Iranu i Tunisu dogoditi za svega 20 godina, a u Vijetnamu i Siriji za svega 17.
Francuska i Amerika, i naravno ostale razvijene zemlje, su dakle imale 3 puta duže vremena da se pripreme za veći procenat starijih stanovnika, da izgrade institucije da osiguraju poreski sistem – dok su nerazvijene zemlje taj proces dočekale nespremne.
Doda li se tome općenito slabiji stupanj razvoja, slabije obrazovanje, niži stupanj demokracije – ispada da su Francuski naučnici iz Nacionalnog Instituta za demokraciju u pravu – nerazvijene zemlje su mnogo ozbiljnije pogođene promjenama u demografiji nego razvijene.
Zemlje u razvoju su još uvijek u prosjeku mlađe ali se ubrzano približavaju razvijenima po tim podacima.
Dobra je vijest da u razvijenim zemljama radi sve više građana u srednjim i ¨starijim¨ godinama, broj onih o kojima društvo treba brinuti je nešto manji pa ima više vremena da se institucije i društvo pripreme za opće starenje stanovništva.
Sve je to još uvijek prekratko vrijeme i ne rješava osnovni problem. Stanovništvo stari, stupanj novorođenih je manji i nerazvijena društva imaju sve manje vremena i snage da se sa time suoče.
