I dok je smjena ambasadora u Vatikanu, na čijem je čelu bio Miroslav Palameta, bila očekivana jer mu je isticao mandat, kao i Tomislavu Leki u Srbiji, smjene Lidije Topić i Darije Krstičević uzburkale su javnost. Kao kriterij za njihovo razrješenje predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić istakao je neprofesionalizam. Kao primjer naveo je incident kada je bh. državljanin pokušao napad na američku ambasadu u Beču, što je Komšić saznao iz medija:
“Da niko, niti pismeno, niti usmeno, ni telefonom ne zovne svog direktnog pretpostavljenog, a to je u ovom slučaju Predsjedništvo, člana Predsjedništva, nekog iz kabineta i sekretarijata i da kaže desilo se to i to. O kakvom mi profesionalizmu govorimo?”
Bivši ministar vanjskih poslova BiH Mladen Ivanić kaže da članove Predsjedništva o događajima u diplomatskim predstavništvima obavještava isključivo Ministarstvo, a ne ambasadori:
“Ambasadori imaju obavezu da komuniciraju jedino i isključivo sa Ministarstvom. Bilo kakvo paralelno komuniciranje ambasadora sa članovima Predsjedništva bi predstavljalo neku vrstu paralelne diplomatije - i to je ono što je BiH jako puno koštalo svojevremeno. A Ministarstvo je to koje o eventualnim njihovim porukama treba da obavještava Predsjedništvo.”
Podsjetimo: slična komunikacija bivšeg šefa Misije BiH i generalnog konzulata u Njujorku Muhameda Šaćirbegovića s tadašnjim predsjednikom Predsjedništva BiH Alijom Izetbegovićem državu je koštala oko 890.000 dolara u novcu. Šteta nanesena ugledu zemlje vjerovatno se ne može ni iskazati u novcu.
Pored toga, Komšić kaže da Predsjedništvo prema Ustavu ima pravo imenovati i smijeniti ambasadore, te ocjenjivati njihov rad i odrediti vrijeme njihovog povratka u matičnu zemlju:
“Predsjedništvo je jednoglasno donijelo odluku, Predsjedništvo je jednoglasno donijelo zaključak o roku njihovog povlačenja. To što se njima ne sviđa, izvinite molim vas, ja ne vidim razloga da ja kao član Predsjedništva vodim polemiku, bilo kakvu javnu, sa ljudima kojima se ne sviđa što moraju jednog dana napustiti bilo koju poziciju. Dakle, niko nije predodređen da vječno bude na bilo kojoj poziciji, počev od mene pa nadalje. I apsolutno je diskreciono pravo da ocjenjuje rad ambasada.”
Obrazlažući smjene u ambasadama, srpski član Predjedništva Nebojša Radmanović kaže:
“Predsjedništvo reaguje kao cjelina u situaciji ukoliko postoje opravdane sumnje da neko ne može zbog kriminala, rada protiv BiH i nečeg slično tome.”
Kada je riječ o profesionalizmu ambasadora i zaštiti interesa BiH u svijetu, Ivanić je pred kraj svog mandata upoznao aktuelni saziv Predsjedništva s ocjenom rada državnih službenika i diplomatsko - konzularnih predstavništava u BiH za prošlu godinu. Čak 11 od 26 ambasada ocijenjeno je najnižom ocjenom, uz jedan generalni konzulat.
Bivša ambasadorica BiH u Danskoj Lamija Tanović, iako već godinama daleko od diplomatije, kaže kako se po ovakvim ocjenama mora djelovati:
“Pretpostavljajući da je to nešto što je dobro napravljeno, naravno, čim ste loše ocijenjeni, tu treba praviti smjene.”
No, sa spiska su smijenjena tek dva ambasadora - Palameta i Leko. Ostali su i dalje na dužnosti, kao i ambasadori kojima je istekao mandat. Mnogi vrše i dvije dužnosti uporedo - i to kao redovni i kao nerezidentni ambasadori, kao što je slučaj s Perom Barunčićem, ambasadorom BiH u Kini i nerezidentnim ambasadorom u Mongoliji. Bivši ambasador u Belgiji Sven Alkalaj, čiji je rad također ocijenjen najmanje moguće, s te je funkcije unaprijeđen u ministra vanjskih poslova.
Za rad Topićeve i Krstičevićeve, kojima je bio pretpostavljeni, Mladen Ivanić kaže kako nije imao zamjerku, pa njihova smjena može imati i drugačiji ton:
“Mislim da to ima elemenata isključivo stranačkog, jer u pitanju su po mom uvjerenju, dva ambasadora - barem iz mog iskustva koje sam imao, barem ova dva koja su prijevremeno razriješena - savim korektna ambasadora koja su korektno i profesionalno radila svoj posao.”
Pored toga, diplomatski predstavnici BiH godinama se ne vraćaju u matičnu zemlju, kao što je to praksa u svijetu. Tako gube kontakt sa stanjem u zemlji, smatra Tanovićeva:
“Imali ste diplomate koji su deceniju proveli negdje vani, bez da su imali ijedan mandat, ijedan period u svojoj matičnoj kući, u Ministarstvu. To je sve jako pogrešno, to stvara i pogrešne odnose - i ljudi naprosto pogrešno rade.”
Jedna od takvih je i ambasadorica Krstičević, koja je sa funkcije u Španiji prebačena u Beč. Podsjetimo: i ministar vanjskih poslova BiH Sven Alkalaj od 1994. godine obavljao je funkcije u inostranstvu. U BiH se vratio tek kad je imenovan ministrom.
