Aida Đugum i Centar za istraživačko novinarstvo
Sarajevski klinički centar još 2011. godine kupio opremu za zamrzavanje spermatozoida, jer su odlučili napraviti banku sperme, ali je ne koristi. Nabavili su duplu opremu koja već godinama u skladištu 'skuplja prašinu', pišu novinari Centra za istraživačko novinarstvo. Zbog neorganizovanosti i nedostatka prostora, doktori Kliničkog centra u Sarajevu, pacijente oboljele od karcinoma šalju na privatne klinike ili u inostranstvo na zamrzavanje sperme, izlažući ih dodatnim troškovima, a njihova oprema stoji u kartonskim kutijama.
Prije tri godine, devetnaestogodišnjem Faruku Ljuboviću iz Sarajeva otkriven je karcinom testisa. Tada su mu doktori zbog hemoterapije, ukoliko želi u budućnosti imati djecu, preporučili zamrzavanje sperme. Odlučio je to učiniti u susjednoj Srbiji, u Beogradu.
„Nisu mi ništa preporučili, samo su rekli da to trebam uraditi. Rekli su da ima neka klinika u Zenici, koja se tek otvorila, ali ja nisam želio da eksperimentišem. Nisu mi bili pouzdani, pa sam se na kraju odlučio za Beograd“, objašnjava Ljubović.
Iz Univerziteskog kliničkog centra u Sarajevu na zamrzavanje sperme godišnje upute između 15 i 20 pacijenata na privatne klinike u Bosni i Hercegovini i inostranstvu, izlažući ih dodatnom trošku, iako na klinici u Sarajevu već godinama imaju duplu opremu za tu namjenu. Novinari Centra za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva otkrili su da zbog nedostatka prostorije zabanku sperme, vrijedna oprema godinama stoji neraspakovana u kutijama.
Doktori Kliničkog centra u Sarajevu Mustafa Hiroš, Nurija Bilalović i Amina Kurtović-Kozarić su još prije pet godina odlučili napraviti banku sperme za pacijente oboljele od karcinoma. Plan je bio da prvo osposobe tri prostorije za uzimanje uzoraka, analizu i pohranu spermatozoida na odjelu Kliničke patologije i citologije, a potom da nabave opremu.
Predviđeno je da sve bude završeno u roku od godinu dana. Međutim, to se nikada nije dogodilo. Oprema je nabavljena u oktobru 2011. godine, a prostorije još uvijek nisu obezbijeđene.
"Kome smo god tražili prostorije... dvije sobe su nam trebale i jedna, treća, u kojoj će se izdajati ta sperma, oni su govorili nema prostora“, kaže doktorica Bilalović.
Niko od bivših i aktuelnih rukovodilaca UKCS-a koje su novinari CIN-a kontaktirali nije dao precizan odgovor zašto se za banku sperme nije pronašao adekvatan prostor. Faris Gavrankapetanović, u čijem mandatu je projekt pokrenut se ne sjeća.
„Zašto to nije realizovano, sada, nakon četiri godine, ne mogu govoriti u ovom trenutku. Moram vidjeti sve papire, a vi do papira možete doći u Kliničkom centru“, poručio je novinarima CIN-a bivši direktor UKCS Faris Gavrankapetanović.
Njegov nasljednik Damir Aganović kaže da je projekt prekinut, dok aktuelni direktor Rusmir Mesihović ne dozvoljava ni uvid u dokumentaciju.
Ne znaju ni gdje je oprema
Oprema je kupljena od sarajevske firme „Sedžan-ingenering“ za više od 52.000 eura. Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke izdvojilo je 15.000 eura iz sredstava za podršku naučnim projektima, ostatak je platio UKCS. Novinari CIN-a su otkrili da na UKCS-u i ne znaju gdje se oprema zaista nalazi.
Odgovorni su mislili da se oprema nalazi u skladištu, no tamo su rekli da je oprema u martu prošle godine prebačena na odjel Klinike za ginekologiju i akušerstvo. Na ovom odjelu je sistem za zamrzavanje spermatozoida stajao godinu dana neraspakovan. Za to nisu znali ni šef ove klinike ni embriolog, u čijoj kancelariji je kartonska kutija bila.
Među tom zapakovanom opremom nije bio svjetlosni mikroskop, vrijedan više od 7.000 eura. Tamo su mislili da mikroskop nije dostavljen, ali direktor „Sedžan-ingenering“ Rijad Džanić kaže da su sve isporučili po protokolu.
„Meni je smiješno da jedna ustanova, klinički centar, ne može naćimikroskop“, rekao je direktor ove firme Rijad Džanić.
Mikroskop je pronađen u skladištu, zapakovan u kartonskoj kutiji bez posebnih oznaka i prekriven prašinom. Na Klinici za ginekologiju i akušerstvo nalazi još jedan komplet opreme sa sistemom za zamrzavanje spermatozoida.
Sredinom 2013. godine je, nabavljajući opremu za medicinski potpomognutu oplodnju, nabavljen je i sistem za zamrzavanje. Oprema vrijedna više od 117.000 konvertibilnih maraka plaćena je novcem iz IPA fonda, odnosno bespovratnih sredstava Evropske unije. Ni ova oprema se ne koristi jer se prvo čekalo na zapošljavanje, a sada na edukaciju embriologa.
Šef ove klinike Zulfo Godinjak tvrdi:
„Ovo sam ja dobio, to je od IPA projekta kojeg sam ja zaradio. Niti je Klinički centar, niti je Ministarstvo, niti je država.“
Doktorica Bilalović kaže da nije znala da je na Ginekologiji nabavljena druga oprema koja ima i sistem za zamrzavanje spermatozoida. Van pameti je, dodala je, da se kupovala nova oprema, a nije se iskoristila postojeća:
„Mi nismo toliko bogati da bi se mogli razbacivati“, zaključila je Bilalović.
U firmi „Sedžan-ingenering“, koja je isporučila i drugu opremu, kažu da su dobili poziv sa UKCS-a:
„Oni mene zovu i pitaju mene otkud nama dvije kriobanke“, kaže direktor Rijad Džanić.
U Klinikama u regionu, čuvanje zamrznutih spermatozoida godišnje košta između 50 i 150 eura.U to treba uračunati i troškove pregleda, analize te prijevoza i eventualnog smještaja pacijenata.
Faruk Ljubović, mladić iz Sarajeva sa početka ove priče kaže:
"Ma hajde, ne žalim ja para, već je jadno što mi to nemamo. Kupe aparate samo da se pohvale, izađe u novinama, kupili su, pokreću nešto i ljudi zaborave na to.“
