Dina Bajramspahić, istraživačica javnih politika u podgoričkom Institutu Alternativa, za “Zašto?” analizira nemoć ili nesposobnost crnogorskih vlasti i policije da suzbiju nasilje između crnogorskih kriminalnih grupa koje se nakon Bara i Kotora posljednjih sedmica preselilo i u Podgoricu.
- Danak
Stanje bezbjednosti je već duži vremenski period alarmantno. Samo u 2016. godini je registrovano 46 krivičnih djela ubistva i teškog ubistva u pokušaju.
Filozofija da međusobno razračunavanje klanova ne treba da brine građane je apsolutno neprihvatljiva i neodgovorna.
Rat klanova je uzimao, i nažalost uzimaće sve više, danak i u nevinim žrtvama a “okršaji” su sve brutalniji, nasilniji, pa imamo eksplozije automobila u strogom centru grada i u blizini škola, stambenih zgrada, itd, čime se izaziva neposredna opasnost po bezbjednost građana.
- Odgovornost
Međutim, izluzija je da ima brzih i lakih rješenja za ova pitanja.
Policija i Tužilaštvo se već godinama, ako ne i decenijama suočavaju sa brojnim strukturalnim, kadrovskim, tehničkim, organizacionim problemima, ali je ipak prvi i ključni nedostatak odgovornost za ovakvno stanje.
Problem je takođe njihova nesposobnost da artikulišu svoje potrebe i da odgovore šta ih sve sprečava da postignu bolje rezultate.
- Strategija
Umjesto toga se stvari pokušavaju zataškati neobrazloženim ostavkama, neargumentovanim smjenama i imenovanjem drugih ljudi za koje nije javno rečeno šta je opredijelilo izbor, koji konkretni rezultati i zasluge.
To dovodi do toga da se grupa istih ljudi “vrti” na desetak rukovodećih pozicija a da ne vidimo da iko od tih ljudi ima neki plan ili strategiju kako da rješava ove probleme.
Konačno, imamo specijalizovano tužilaštvo za organizovani kriminala i specijalizovano policijsko odjeljenje obučavane da se bavi najtežim krivičnim djelima koji bi morali da se bave ovim stvarima.
- Veze
Međutim, danas iz medija saznajemo kako su predmeti ubistava prešli iz nadležnosti Osnovnih tužilaštva u nadležnost Višeg tužilaštva u Podgorici.
Iz navedenog prozilazi da naši nadležni organi u pomenutim ubistvima ne vide nikakve veze, nikakvu pozadinu, organizovanost, već ih tumače kao individualni čin između dva pojedinca.
To je alarmantno institucionalno ignorisanje cijele problematike u vrijeme kada su se organizovane kriminalne grupe osilile do mjere da ubijaju zatvorenika u dvorištu ZIKS-a, zaštićenog pod okriljem države.
