Baškin Gušani, Rom iz Jelisavca kraj Našica, kaže kako bi prihvatio svaki posao da njegovoj mnogobrojnoj obitelji bude lakše i da nisu oslonjeni samo na socijalnu pomoć i dječji doplatak. Njegova osmeročlana obitelj sada je zgurana u dvije sobe, a kad bi imao posao pobrinuo bi se, kaže, da kupi kuću u kojoj bi svi imali mjesta. Žali se kako već godinama bezuspješno traži posao:
„Grad Našice neće nam pomoći nikako. Tražio sam da radim u komunalnom poduzeću - tamo ne treba škola. Tamo uzmeš kantu, digneš je, baciš u kamion smeće i idemo dalje. Tamo škola, ja mislim, da ne treba. Oni su rekli: ’Ima nas.’ To sve preko veze ide - ili kum, ili ujna ili ujak, nekako tu sve se preko veze radi. Nijedan Cigan ne može se zaposliti ovdje.“
Emrah je pohađao srednju školu, no ni on ne može naći posao. Priča kako je u školi bio izoliran i istisnut iz kruga svojih vršnjaka, koji su mu često dobacivali pogrdne i uvredljive riječi:
„Pa nekad u školi, normalno, vi Cigani, ovamo, tamo. Ja sam njima vraćao isto tako. Nekad smo se i potukli zbog toga u školi, normalno je to. Ali ovako sada, mislim da Romi su veći i sposobniji od sviju, ali nama ne daju posao da radimo. Njima je krivo kad mi radimo i zavidni su nam. Puno njih su zavidni kad mi radimo, eto jednostavno tako.“
Na probleme diskriminacije žali se i Aršim koji pohađa osnovnu školu u Jelisavcu. Ide u razred s ostalom djecom i kaže, nastavnici su prema Romima dobri, no učenici ih često zadirkuju i rugaju im se:
„U školu u koju idem ja ima npr. dosta Roma, nekoliko. I odnose se grubo, da kažem istinu. Stalno nam kažu Cigani, neće se družiti s nama i odbacuju nas jednostavno. Neće se s nama družiti - kao da mi smrdimo, to hoće oni reći, i neće s nama ni komunicirati, ni ništa.“
Ibrahim Gušani, predsjednik romske Udruge Europa koja u suradnji s lokalnim vlastima nastoji poboljšati njihov položaj, kaže kako su problemi s kojima se suočava romska zajednica u Osječko-baranjskoj županiji veliki i vjerojatno najveći u Hrvatskoj. Dok u drugim sredinama Romi, ipak, kako-tako nalaze posao, ovdje, kaže on, to ide vrlo teško. Gušani posebno ističe problem obrazovanja Roma:
„Problemi su drastični. Mogu reći da puno Roma su nepismeni. Treba raditi na opismenjivanju, na obrazovanju i na educiranju. Kao prvo, to su mladi između osam i 15 godina koji nisu završili školovanje, redovno osnovno školstvo, na njima treba najviše raditi da bi njihova buduća generacija bila pismena jer na takav način jedino možemo rješavati sva pitanja Roma.“
Prošle godine u osnovne škole u Našicama i okolnim mjestima upisano je 85 Roma, a njih 65 redovno pohađa nastavu. Gušani kaže da su uložili velike napore kako bi se što više djece obuhvatilo osnovnim školovanjem, te potom upisali u srednje škole i na fakultete:
„Na ovim područjima nemamo nijednog Roma koji je završio fakultet, ali za jedno dvije tri godine imat ćemo, dvoje troje pohađaju fakultet, pa biće mi drago da oni bar imaju taj fakultet i smatram da će dobiti svoje mjesto gdje treba. Nažalost, na ovim područjima, na općini Našice nemamo niti jednog Roma zaposlenog. Mislim da je to jedan minus za ovaj grad, za ovo mjesto. Ja koji imam srednju školu nisam zaposlen. Ja sam jedno par zamolbi poslao. Imam i sinove koji su 17, 18 godina, pa ovaj drugi 20 godina, imam i brata 28 godina - nigdje ih nisu zaposlili.“
Tek posljednjih godina u susjednoj općini Podgorač, zahvaljujući programu Desetljeće Roma, posao je našlo njih nekoliko koji rade na sezonskim poslovima šišanja trave, održavanja kanala i mjesnog groblja. No, to je tek kap u moru potreba, zaključuje Gušani, predsjednik romske Udruge Europa.
