Dostupni linkovi

Arapović: Predsjedništvo na privatno-partijskom putu


Članovi Predsjedništva BiH: Dragan Čović (L), Mladen Ivanić (C) i Bakir Izetbegović (D), 17. novembar 2014.

Adis Arapović, menadžer Centra civilnih inicijativa iz Sarajeva, za ‘Zašto?’ analizira podatak da su tri člana Predsjedništva BiH od oko 140 službenih putovanja za tri godine mandata pojedinačno, u prosjeku, svaki treći put bili u posjeti Hrvatskoj, Srbiji ili Turskoj.

  • Revizija

Ovde je stvar, čini mi se, u potpunosti jasna.

Javnost u Bosni i Hercegovini je manje-više svjesna da članovi predstavništva ne polažu račun bilo kome.

Dakle, odobreni budžetom na godišnjem nivou troše i njime raspolažu na jedan vrlo diskretan način i ne zaboravimo da upravo Predsjedni predlaže takozvani budžet institucija Bosne i Hercegovine.

Što će reći da bez njihovog prijedloga budžet ne može ni doći do institucije a malo ko ga može osporiti, što je prva je instanca, a druga instanca je da osim eventualne državne revizije, koja rijetko ulazi u najviši organ Bosne i Hercegovine, a i kada ulazi nema ovlast da bilo kome bilo šta naredi tako da malo ko kontrolira efektivan trošak tog novca.

  • Interes

U konkretnom slučaju, mislim da je ovo prešlo granicu doskrecione upotrebe budžeta.

Suštinsko je pitanje šta građani BiH, šta Predsjedništvo, šta vanjska politika BiH dobiju na kraju od recimo par desetina ovih posjeta u samo tri države, a istovremeno najviši državni predstavnici imaju vrlo rijetke ili potpuno neostvarane posjete najvažnijim globalnim vanjskopolitičkim adresama poput zvaničnog Washingtona, Moskve ili Brisela.

Dake, bojim se da ovdje ima mnogo privatnog ili partijskog korištenja javnog novca, prikazujući tu potrošnju kao javni odnosno državnički interes.

  • Reforme i integracije

Ne mislim da je objašnjivo za godinu dana praktično svaku drugu vanjskopolitičku posjetu članova Predsjedništva usmjeriti jednoj konkretnoj državi a to je država s kojom imate vrlo konkretne, bliske, provjerljive političke i, što je još gore, stranačke veze.

Mislim da se to pitanje mora urediti vrlo strogim zakonodavstvom u vezi sa upotrebom javnog novca, posebno kada se približavamo izbornim godinama.

Evo mi polako ulazimo u izbornu kampanju uprkos tome što su izbori za godinu dana, mislim da se u ovom slučaju itekako brutalno zloupotrebljava javni novac a sve u vremenu tobožnjih reformi i reformske agende, umanjivanja javne potrošnje i uozbiljavanja općenito političke scene i također sve u vremenu evropskih integracija.

  • Strategija

Meni bi bilo mnogo draže da je bila svaka druga posjeta Briselu, po mogućnosti svih članova Predsjedništva odjednom, po mogućnosti bez prostora da bilo ko od tih posjeta pravi lični ili stranački marketing.

Kada to uzmemo u obzir onda ćemo zaista jedostavno moći doći do zaključka da su ovo pretjerana soliranja, da ovdje nema govora o usaglašenom strategijskom vanjskopolitičkom pristupu i da je ovo, u stvari, prostor koji ostaje kada nemate izgovoren, napisan i razrađen plan međunarodnih aktivnosti jedne države a BiH prosto nema svoju srategiju vanjske politike.

Onda je pojedinačno doživljavaju i provode članovi Predsjedništva, ministar vanjskih poslova i svi drugi nosioci javnih funkcija samo zato što na čelu te kolone nema strategije i nema komandanta koji time upravlja.

  • Problemi

Javnosti nije poznato šta je ishod, evo kad saberemo te tri adrese, šta je ishod minimalno 30 posjeta trima državama.

U konkretnom ekonomskom, političkom, kulturnom ili bilo kojem drugom kontekstu -- osim dvije-tri teme koje onalo fluktuiraju, lebde u javnom prostoru u vezi sa odnosima BiH i konkretnih država -- ne vidim da su te posjete donijele bilo šta konkretno, osim problema.

Svaki put kada bilo koji od članova Predsjedništva pojedinačno nasupa u drugim državama, bez da tamo nosi stav Predsjedništva i bez da s njime ide zvanična agenda pregovaranje o bilo kakvim konkretnim temama, sa sobom uglavnom vraća samo probleme.

  • Obje strane

To se posebno odnosi kada članovi Predsjedništva idu u nenajavljene posjete Zagrebu, Beogradu ili Ankari, svejedno.

Nenajavljene, bez dnevnog reda, bez zvaničnog saopštenja i bez, što je najvažnije, jasne slike šta je bio ishod ili šta je rezultat, po mogućnosti koristan za državu i društvo.

Na kraju ostaje samo sumnja da se tu zaista radi o partikularnim interesima jedne ili obje strane, potpuno svejedno.

XS
SM
MD
LG