Dostupni linkovi

Dug put do Oskara


Ekipa filma Cirkus Columbia na Sarajevo Film Festivalu, 31. jul 2010.
Međunarodni uspjeh jednog filma, ne znači da će ga prepoznati i američka publika, kaže Amra Bakšić-Čamo, producentica filma Danisa Tanovića Cirkus Kolumbija, izabranog kao bh. kandidata za Oskara

RSE: Vjerujem da je filmska ekipa Cirkus Kolumbije dobila bezbroj čestitki?

Bakšić-Čamo:
Bilo je mnogo čestitki, ali i raznih razloga za to u posljednje vrijeme.

RSE: Obaveze koje su nastale kandidaturom za Oskara znatno će skratiti vrijeme primanja čestitki. Da li ste se uspjeli sabrati, napraviti agendu budućih koraka?

Bakšić-Čamo: Cijeli proces je vrlo zahtijevan. Neke stvari su vezane za ono što mi možemo ovdje uraditi, ali najveći dio posla je vezan za posao koji će raditi naš međunarodni prodajni agent.

Mi smo sada kandidat za nominaciju, a kandidata za nominaciju ima onoliko koliko i filmskih udruženja zemalja u svijetu koje kandiduju svoje filmove za nominaciju za Oskara za najbolji strani film. Ne znamo koliko će takvih biti jer neke zemlje ne kandiduju svoje filmove svake godine, pa ni broj filmova svake godine nije isti.
Najvažnije je to da filmovi, koji su nominovani za Oskara, imaju većinom američkog distributera, da prodaje taj film u Americi. Onda ta kompanije ima interes i snagu da ulaže novac u propagandu filma jer bez toga, teško da se može uticati na javno mnijenje u Americi.

Propozicije su vrle jasne – to mora biti film na stranom jeziku, strane produkcije, što mi sve ispunjavamo i zbog toga smo jedan od kandidata.

Film nije samo priča o slavi ili priča o kvalitetu. Tu ima jako puno drugih stvari. Mi se borimo za kandidaturu Američke filmske akademije. Film u Americi je biznis, tako da se sa nominacijama uvijek na neki način veže i ono što se poslovno možete uraditi.

Prvo nas moraju staviti na kratku listu, koja se objavi malo prije nego što će objaviti kandidature. Najvažnije je to da filmovi, koji su nominovani za Oskara, imaju većinom američkog distributera, da prodaje taj film u Americi. Onda ta kompanije ima interes i snagu da ulaže novac u propagandu filma jer bez toga, teško da se može uticati na javno mnijenje u Americi. Nama se čini da je to ogroman film, ali u američkoj filmskoj industriji, to je jedna kapljica u moru. Ogroman je put koji taj film treba da pređe, da bi došao do kandidature za Oskara.

RSE: Imam dojam da trud koji valja uložiti na putu od kandidature do nominacije nije laganiji od onoga koji se mora proći od ideje do premijere.

Bakšić-Čamo:
Drugačiji je. Sada svi oni koji su se bavili filmom do sada, moraju malo više prepustiti stvari u ruke onima koji se bave prodajom i plasmanom filma. Mi kao producenti najčešće nismo najbolji u tome. Mi imamo pravo i želimo pristupati pristrano filmu, dok oni koji se bave prodajom i plasmanom tog filma, taj film posmatraju objektivno i nama imaju pravo reći da ne insistiramo na nečemu jer to nije dobra strana filma, već da treba da insistiramo na nečem drugom. To je pitanje strategije.

Strašno je malo američkih kompanija koje uzimaju strane filmove i može ih se na prste izbrojati. Međunarodni uspjeh jednog filma, ne znači da će ga prepoznati i američka publika. Film koji je ostao zabilježen u evropskoj publici, kao neka točka prekretnice, je rumunski film koji je dobio Zlatnu palmu prije par godina - Četiri mjeseca, tri sedmice i dva dana. On za Američku filmsku akademiju nije značio puno. Mnogi faktori se moraju uzeti u obzir.

Glavnom producentu ovo nije prvi put, već ne znam koji put. On ima mnogo bolja i mnogo veća iskustva nego što mi ovdje imamo u tome - šta i koji koraci su neophodni i na koji način se trebamo ponašati.

Pred filmom još mnogo festivala


RSE: Danis je već jednom dobio Oskara. Da li mu je to neka preporuka?

Bakšić-Čamo:
Teško je reći, ali sigurno jeste prednost, kada je riječ o reditelju koji je poznat u Americi. Oni znaju ko je Danis Tanović. To je preporuka i za nekog budućeg američkog distributera jer on uvijek traži prodajnu tačku, a za Danisov film je prodajna točka sigurno i Danis sam.

RSE: Nominacija Bitke na Neretvi je koštala bezmalo jednako kao stvaranje ovog preskupog super spektakla.

Bakšić-Čamo:
Kada se pravi budžet u Americi za film, ne mogu procijeniti koliko može da košta iz ove naše bosanske perspektive. Ali u svakom slučaju oni računaju da onoliko koliko potroše na produkciju, upravo će toliko potrošiti na propagandu i marketing filma. Ako je film koštao 120 miliona dolara, njegov marketing i propaganda će koštati upravo toliko.

Prvi i osnovni uslov je da imate odličan film, koji se sviđa i kritici i publici, da imate film na koji publika reaguje i da imate temu koja ljude dira. Mislim da Cirkus Kolumbija ispunjava te prve i osnovne parametre koji nam omogućavaju da idemo dalje.


RSE: Cirkus Kolumbija je već krenuo u svoj samostalni životni put. Svako učešće na nekom festivalu, svaka i najmanja nagrada je mala pred Oskarovska promocija. Gdje je sve u ova dva-tri mjeseca viđen film?

Bakšić-Čamo:
Najbitnija su njegova prva prikazivanja. Mi smo jako mudro odlučili da započnemo u Sarajevu na SFF-u. Danisu je bilo jako stalo do toga. Zatim je slijedilo prikazivanje na Venecijanskom filmskom festivalu, pa u Torontu. Prije par dana smo imali premijeru na San Sebastijanu. Idu Abu Dabi i Bejrut. Puno je festivala na kojima će u naredna dva-tri mjeseca film biti prikazan.

Pogledajte komentare (1)

Ovaj forum je zaključen
XS
SM
MD
LG