Dostupni linkovi

Fenomen (ne)priznavanja poraza


Podgorica, zgrada Skupštine Crne Gore

Nakon objavljivanja nezvaničnih rezultata predsjedničkih izbora u Srbiji, pobjednik Boris Tadić je, tokom prvog obraćanja javnosti, rekao da će posebno uvažiti činjenicu da je za Tomislava Nikolića glasalo pola biračkog tijela Srbije. Pored toga, poraženi Nikolić je priznao poraz, ne osporavajući Tadićevu pobjedu. U Crnoj Gori, prema dosadašnjim iskustvima ne postoji praksa, da poraženi prizna poraz i čestita pobjedniku. Ima li nade da će se to promijeniti?

Sinoćnje priznavanje izbornog poraza od strane predsjedničkog kandidata Tomislava Nikolića predstavlja neku vrstu demokratskog političkog standarda i manir koji se podrazumijeva, rekao je Darko Šuković, direktor i glavni i odgovorni urednik Radija Antena M, koji kaže da to govori da je ta lekcija u Srbiji naučena. Šuković kaže da će se u Crnoj Gori vrlo brzo nakon predstojećih predsjedničkih izbora ukazati slična prilika, ali naglašava da ipak nije optimista:
"Ja ne bih žurio sa pesimističkim prognozama, vjerujem da će i sam tok kampanje uticati na ponašanje predsjedničkih kandidata kada se objave rezultati, odnosno kada rezultati budu objavljeni, ali negdje želim da vjerujem da takmaci za fotelju predsjednika Crne Gore možda imati u vidu i to da Srbija koja u posljednih dvadeset godina ima status "crne ovce" među balkanskim zemljama, pa i njeni krunski političari, da će kada vide da su predsjednički kandidati u Srbiji smogli snage da čestitaju nakon završenih izbora i sami odlučiti da urade to čime bi pokazali da su neka vremena nepriznavanja izbornih rezultata prošlost crnogorske političke scene".
Boris Raonić, koordinator Nansen dijalog centra je, govoreći o nepostojanju prakse u Crnoj Gori da se priznaju rezultati i čestita pobjedniku, dotakao i primjer nepriznavanja rezultata referenduma o državno-pravnom statusu za koji je ispunjen čak i uslov kvalifikovane većine koji je predstavljao svjetski presedan:
"U Crnoj Gori priznavanje nekom da je u pravu, odnosno priznavanje nekom da je na demokratski način pobijedio, doživljava se kao katastofalan poraz koji povlači neke druge kasnije poteze, očekuje se napuštanje javne scene i tako dalje, tako da svi ljudi koji žele da zadrže, ti lideri raznorazni, ne govorimo samo o političarima, nego i o mnogim drugim, ukoliko bi priznali svom protivniku pobjedu, onda se od njih očekuju neke druge ostavke, ali očigledno mnogi ljudi u Crnoj Gori žive samo od tog prisustva na javnoj sceni, da li politike ili šta već drugo i jednostavno nijesu spremni da zbog održavanja postojeće pozicije da priznaju svom protivniku i na taj način motivišu svoje, dizanje tih nepotrebnih i suvišnih tenzija, uslovno rečeno biračno tijelo do neke buduće akcije, glasanje ili šta već ne".
Boško Nenezić, izvršni koordinator Centra za monitoring, koji ima već dugu tradiciju praćenja izbornih procesa, kao razlog za fenomen nepriznavanja poraza, navodi nivo svijesti domaćih političara, ali i kvalitet partijskih i stručnih službi:
"I G-17 plus i Demokratska stranka imaju vrlo razvijen sistem prebrojavanja glasova, veoma sličan onom koji koriste CEMI, CDT i CESID, tako da su oni vrlo svjesni svojih razultata i to vrlo brzo, čak u nekih pola sata do sat po zatvaranju biračnih mjesta tako da oni znaju koliko su glasova tačno osvojili i koji rezultat u odnosu na oponente za razliku od crnogorskih partija koje imaju nešto slabije razvijen sistem, odnosno to još uvijek ide javljanjem mobilnim telefonom, rezultata od strane članova svojih biračkih odbora i većina partija u Crnoj Gori nema svoje rezultate, osim od određenog dijela biračkog tijela".
  • 16x9 Image

    Esad Krcić

    Zahvaljujući ranom angažmanu u Radio Beogradu ostaje trajno vezan za radio, kao medij. Član crnogorskog dopisništva RSE je od 2001. Pisao je za CG Ekonomist, a realizovao je i niz radijskih i TV projekata.

Vaše mišljenje

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG