Dostupni linkovi

Čast je biti rudar


Rudari BiH su upravo obilježili svoj dan. Iako je njihov posao pretezak i veoma rizičan, ističu da nikada ne bi izabrali drugi posao.

Četrdesetpetogodišnji rudar Fahrudin Kuranović, koji već 27 godina radi po zemljom u najvećim rudnicima u Federaciji BiH, Rudniku Kreka Tuzla, ispričao nam je da bi kada bi se ponovo rodio, i nakon svih rizika kojima je svakodnevno izložen, ponovno se odlučio za posao rudara. roglašen je najboljim kopačem i tim povodom dobio je prvu nagradu od 150 eura zbog čega je jako sretan i zadovoljan:
„Počeo sam raditi kao dijete od 18 godina. Šta ja znam, teški su uslovi, težak je posao, ali što kažu - čast je biti rudar. Prije rata nismo imali šta ja znam, sad imamo bolju perspektivu, bolje napreduje omladina u poslu i bolji su uslovi nego prije rata, pogotovo u ovoj novoj metodi. Kao dijete sam počeo raditi od 18 i nekih godina. I danas-dan radim. I sina sam isto zaposlio u jamu dole da radi. Isto vrijedan radnik, dobar. Pa najviše me motivisalo pošto nismo mi neke škole gurali, znaš. Osnovna škola, čovjek sa sela, nema - državna je firma državna. I tako da sam zavolio taj posao. I kažem vam, radim i danas - dani i tako. A bilo je teških trenutaka, jamskih ovako poslova i teškijeh i opasnijeh, ali sve se savlađuje i odradi se. Opet kad bih se rodio, opet bih rudar bio.“
Kilometrima ispod zemlje rudari zarađuju svoj kruh sa sedam kora. Dostigli su prosječnu mjesečnu bh. plaću. Iako se do sada nikome nisu žalili, predsjednik sindikata ovih rudnika Memiš Musić smatra da takva plaća nije dostojna ovako teškog posla, koji ovi ljudi svakodnevno obavljaju.
„Mi radimo trenutno za prosječne plaće od 650, 670, tu negdje, zavisi da li računamo dio toplog obroka. Što se tiče uslova rada, velika pažnja se poklanja mjerama zaštite, zatim već su izvjesni i programi oko humanizacije rada s obzirom na uvođenje ovih mehanizovanih čela, i sigurnost itd. I svakako ovi najnoviji programi i prijedlozi tih mjera mislim da će uticati na sve ovo što sam maloprije rekao, dakle na poboljšanje standarda rudara jer rudari daleko više zaslužuju, ali prije svega i na sigurnost i na humaniji rad. Teški su uslovi rada. Čim hoćeš da radiš rudarski posao, odmah si se opredijelio - to je, mi to uvijek zovemo, rat pod zemljom, rat sa nedaćama, sa gasovima, sa pritiscima, dakle sve ono teško što život nosi. Ali, ipak, ima jedno čime se odlikuje, a to je: nema nigdje veće sloge ni, da ne kažem drugačije, drugarstva nego kod rudara.“
Rudnici Kreka su do sada postigli zavidne rezultate, čemu u prilog govori proizvodnja od tri milijuna tona uglja godišnje. Ipak, kako upozorava generalni direktor ovih rudnika Rešad Husagić, neophodna je što skorija njihova modernizacija:
„Mi smo se već odavno vratili na nivo produktivnosti koja je bila prije rata. Kao što znate, rudnici su proizvodili negdje oko pet miliona tona uglja, ali su imali negdje oko 13 hiljada rudara. Danas imamo 4.030 rudara, ali smo uspjeli da smanjimo taj broj negdje za 180 rudara koji su otišli u mirovinu, a proizvodnja je negdje oko 2 miliona tona. I sami možete izračunati da je produktivnost bolja nego što je bila. Naravno da to ne smije biti na uštrb ničega, znači niti na uštrb manjega standarda prema rudarima ili bilo čega što može dovesti do određenih problema rudnika.“
Čast je biti rudar, ističu sami rudari, te tako, zaboravljajući težinu svog posla, svakodnevno ujutro u 5 sati i 30 minuta spuštaju se duboko u zemlju.
XS
SM
MD
LG