Prof. dr. Ćazim Sadiković, prof. dr. Omer Ibrahimagić i mr. Zlatko Hadžidedić napisali su ustav u kojem suverenitet pripada građaninu i nije podijeljen između etničkih i drugih grupa. Autori upozoravaju da parcijalne promjene Ustava koje dogovaraju političari nisu ništa drugo do međuetnička, odnosno međustranačka trgovina. Prof. dr. Omer Ibrahimagić:
“Koje mogu da dovedu i do toga i da se čak napravi gore gore rješenje nego što ga imamo danas u Ustavu, kojeg mi nazivamo dejtonskim i kojeg želimo da učinimo boljim, organe da učinimo funkcionalnijim. Moje je mišljenje da ako imate u pregovorima predstavnike etničkih zajednica koji s jedne strane sebe smatraju gubitnicima, a s druge strane neke koji sebe smatraju dobitnicima i da ono što je dobijeno - dobijeno je kao ratni plijen, ili ono što je izgubljeno izgubljeno je kao posljedica rata, da tu nema kompromisa. Oni koji smatraju sebe dobitnicima, oni neće odstupiti. Oni koji smatraju sebe gubitnicima, oni jednostavno nisu u stanju da izravnaju gubitke i dobitke i da stvore jednu snošljivu političku situaciju.”
Profesor Ibrahimagić upozorava da promjene Ustava kakve dogovaraju političari BiH i u narednom periodu čine ovisnom o međunarodnoj zajednici:
“Ovaj ustav garantuje da bismo mi za pet, šest godina ispunili političke uslove za ulazak u Evropsku uniju. Međutim, za ovo što se sad pravi kao popravak, nisam siguran da ćemo ispuniti te političke uslove, jer ugrađivanje konsenzusa u radu ministarstava, u radu Vijeća ministara, zatim određivanje etničkog, odnosno entitetskog principa odlučivanja u Domu naroda i u Predstavničkom domu faktički paralizirat će ponovo institucije BiH u procesu odlučivanja, tako da će nam taj tutor, međunarodna zajednica, trebati čitavo vrijeme do ulaska u Evropsku uniju. Bez izmjene infrastrukture političke mislim da mi nismo u stanju unutar BiH korak jedan učiniti u pogledu izgradnje BiH kao građanske države.”
Autori u svojoj verziji predlažu regionalizaciju cijele države, ali ne po etničkom nego ekonomskom principu. Oni kažu da bez jednakosti građana nema moderne, funkcionalne države i napominju da ustavna teorija i praksa drugih zemalja ne poznaje pojam ''konstitutivnih naroda''. Mr. Zlatko Hadžidedić:
“Jedino sa suverenim građaninom sam koncept ljudskih prava dolazi do svog logičnog, ne bih rekao ni punog, nego do jedinog mogućeg i logičnog izražaja. Sve dok postoji koncept konstitutivnih naroda, postoji i koncept kolektivnih, koja se tretiraju kao generički različito od ljudskih prava. Mi smo na jednom mjestu, mislim da je na strani šesto pitanje, posebno čak i naglasili da kolektivna prava neće biti tretirana kao generički različita od građanskih prava koja su predviđena ovim ustavom.”
Polazeći od te činjenice, napisali su ustav koji bi obezbijedio funkcionalnu državu. Prof. dr. Ćazim Sadiković:
“A to je, znači, država koja je sposobna da odgovori sadašnjim zahtjevima i potrebama ovog društva kakvo jeste u eri novih zahtjeva. Dakle, mi nismo htjeli državu iz vremena parnog automobila. To je upravo ova država koju imamo kao državu dejtonskog ustava, država koja nema kompetenciju, nema ovlasti, nema mogućnosti, nema institucije, nema organe, pa ne vidim ni svrhe da se to htjelo postići. A mi smo pošli od toga da pođemo od naboljih rješenja koja postoje u Evropi, od najboljih rješenja.”
Nezavisni poslanik u državnom parlamentu Mladen Potočnik smatra da Ustav treba mijenjati polazeći od trenutnih odnosa političkih snaga u BiH:
“Koncipirano je da je jedan predsjednik države sa direktnim izborima. Koncipirano je da je jedna vlada. I koncipirano je da je jedan parlament i jedan dom naroda. Individulane i koletivne izbalansiranosti, znači prava individulana i kolektivna su zagarntirana na takav način da predsjednik države, premijer vlade, predsjednik predstavničkoga doma i doma naroda moraju biti iz reda Bošnjaka, Srba, Hrvata i ostalih. Isto to važi i za ustavni sud, za vrhovni sud, za javnog tužioca, odnosno javnog pravobranioca.”
Univerzitetski profesori napominju da su mnoge zemlje u Evropi u svojoj historiji imale slične probleme i prevazilazile ih usvajanjem upravo građanskih ustavnih principa za koje se autori zalažu. Potočnik napominje da se u nedavnom istraživanju 70 posto građana izjasnilo za promjenu Ustava koja će im donijeti svjetliju budućnost.
“Koje mogu da dovedu i do toga i da se čak napravi gore gore rješenje nego što ga imamo danas u Ustavu, kojeg mi nazivamo dejtonskim i kojeg želimo da učinimo boljim, organe da učinimo funkcionalnijim. Moje je mišljenje da ako imate u pregovorima predstavnike etničkih zajednica koji s jedne strane sebe smatraju gubitnicima, a s druge strane neke koji sebe smatraju dobitnicima i da ono što je dobijeno - dobijeno je kao ratni plijen, ili ono što je izgubljeno izgubljeno je kao posljedica rata, da tu nema kompromisa. Oni koji smatraju sebe dobitnicima, oni neće odstupiti. Oni koji smatraju sebe gubitnicima, oni jednostavno nisu u stanju da izravnaju gubitke i dobitke i da stvore jednu snošljivu političku situaciju.”
Profesor Ibrahimagić upozorava da promjene Ustava kakve dogovaraju političari BiH i u narednom periodu čine ovisnom o međunarodnoj zajednici:
“Ovaj ustav garantuje da bismo mi za pet, šest godina ispunili političke uslove za ulazak u Evropsku uniju. Međutim, za ovo što se sad pravi kao popravak, nisam siguran da ćemo ispuniti te političke uslove, jer ugrađivanje konsenzusa u radu ministarstava, u radu Vijeća ministara, zatim određivanje etničkog, odnosno entitetskog principa odlučivanja u Domu naroda i u Predstavničkom domu faktički paralizirat će ponovo institucije BiH u procesu odlučivanja, tako da će nam taj tutor, međunarodna zajednica, trebati čitavo vrijeme do ulaska u Evropsku uniju. Bez izmjene infrastrukture političke mislim da mi nismo u stanju unutar BiH korak jedan učiniti u pogledu izgradnje BiH kao građanske države.”
Autori u svojoj verziji predlažu regionalizaciju cijele države, ali ne po etničkom nego ekonomskom principu. Oni kažu da bez jednakosti građana nema moderne, funkcionalne države i napominju da ustavna teorija i praksa drugih zemalja ne poznaje pojam ''konstitutivnih naroda''. Mr. Zlatko Hadžidedić:
“Jedino sa suverenim građaninom sam koncept ljudskih prava dolazi do svog logičnog, ne bih rekao ni punog, nego do jedinog mogućeg i logičnog izražaja. Sve dok postoji koncept konstitutivnih naroda, postoji i koncept kolektivnih, koja se tretiraju kao generički različito od ljudskih prava. Mi smo na jednom mjestu, mislim da je na strani šesto pitanje, posebno čak i naglasili da kolektivna prava neće biti tretirana kao generički različita od građanskih prava koja su predviđena ovim ustavom.”
Polazeći od te činjenice, napisali su ustav koji bi obezbijedio funkcionalnu državu. Prof. dr. Ćazim Sadiković:
“A to je, znači, država koja je sposobna da odgovori sadašnjim zahtjevima i potrebama ovog društva kakvo jeste u eri novih zahtjeva. Dakle, mi nismo htjeli državu iz vremena parnog automobila. To je upravo ova država koju imamo kao državu dejtonskog ustava, država koja nema kompetenciju, nema ovlasti, nema mogućnosti, nema institucije, nema organe, pa ne vidim ni svrhe da se to htjelo postići. A mi smo pošli od toga da pođemo od naboljih rješenja koja postoje u Evropi, od najboljih rješenja.”
Nezavisni poslanik u državnom parlamentu Mladen Potočnik smatra da Ustav treba mijenjati polazeći od trenutnih odnosa političkih snaga u BiH:
“Koncipirano je da je jedan predsjednik države sa direktnim izborima. Koncipirano je da je jedna vlada. I koncipirano je da je jedan parlament i jedan dom naroda. Individulane i koletivne izbalansiranosti, znači prava individulana i kolektivna su zagarntirana na takav način da predsjednik države, premijer vlade, predsjednik predstavničkoga doma i doma naroda moraju biti iz reda Bošnjaka, Srba, Hrvata i ostalih. Isto to važi i za ustavni sud, za vrhovni sud, za javnog tužioca, odnosno javnog pravobranioca.”
Univerzitetski profesori napominju da su mnoge zemlje u Evropi u svojoj historiji imale slične probleme i prevazilazile ih usvajanjem upravo građanskih ustavnih principa za koje se autori zalažu. Potočnik napominje da se u nedavnom istraživanju 70 posto građana izjasnilo za promjenu Ustava koja će im donijeti svjetliju budućnost.
