U sudski postupak se zbog tadašnje nespremnosti i nezainteresiranosti bh. vlasti, kao titular imovine 2003. godine uključio Klinički centar Univerziteta u Sarajevu, čiji je advokat Almir Dervišbegović najavio pokretanje revizije. Prva presuda za stečajni postupak, koji se vodio za druge dvije čestice, stanove i dio zemljišta u vlasništvu bolnice, je presuđena u korist Hrvatske, no druga je, napominje Dervišbegović, potpuno neutemeljena:
“Ova druga imovina je upisana na državu BiH i ustvari sada je sud odjednom našao, riješio da ta bolnica, taj OUR bivši, je po samom zakonu postala javna ustanova, pa samim tim i Republika Hrvatska bi bila njen osnivač, mada to nikada nigdje nije rečeno ni u stečajnom postupku iz koga se traži izdvajanje te imovine.”
Zamjenica pravobranioca BiH Dragica Miletić danas je zaprimila presudu i uskoro će, navodi, uslijediti odgovor:
“Smatramo da je drugostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo i iz tog razloga ćemo podnijeti reviziju.”
Iako je riječ o državnom vlasništvu, BiH se u spor uključila tek u februaru 2004. godine, godinu dana nakon što je to učinio Klinički centar u Sarajevu. Tri objekta bolnice i devet hiljada kvadratnih metara na najatraktivnijoj lokaciji u Cavtatu mogli bi biti ponuđeni na prodaju s obzirom da je odluka suda konačna, ističe Miletićeva:
“Stečajni dužnici su namireni iz stečajne mase prodajom, mislim da se radi o 7 stanova i dijela neigrađenog gradskog građevinskog zemljišta. A ne znam šta će sada stečajni upravitelj da uradi, s obzirom da ima pravosnažnu presudu. Može da izvrši uknjižbu prava svojine u zemljišnim knjigama, a nakon toga može da raspolaže slobodno s tim.”
Iako je Vlada Federacije odlukom od 24. jula 2003. godine ponudila da obezbijedi garancije u iznosu od 1,8 miliona kuna da se dužnici namire s ciljem zaštite i očuvanja kompleksa kao državne imovine, država je reagovala kasno, vjeruje Almir Dervišbegović:
“Ovdje se radi o čistoj politici. To je jako vrijedno zemljište, pretpostavlja se preko 30, 40 miliona eura čak u ovom trenutku po cijenama koje vladaju dolje. Prema tome, mnogima je zapelo za oko to. I sad se pokušava to zbog neaktivnosti odgovornih osoba i države BiH. Klinički centar je dao što je mogao od sebe, ali oni nisu dovoljno jaki da bez velike podrške zaštite sve to skupa.”
Rok za pokretanje revizije ističe 15. januara, a ukoliko ni ona ne donese rezultate, BiH će se žaliti Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Ako ni presuda Ustavnog suda ne zadovolji BiH, kao krajnja instanca bit će Sud u Strazburu.
“Ova druga imovina je upisana na državu BiH i ustvari sada je sud odjednom našao, riješio da ta bolnica, taj OUR bivši, je po samom zakonu postala javna ustanova, pa samim tim i Republika Hrvatska bi bila njen osnivač, mada to nikada nigdje nije rečeno ni u stečajnom postupku iz koga se traži izdvajanje te imovine.”
Zamjenica pravobranioca BiH Dragica Miletić danas je zaprimila presudu i uskoro će, navodi, uslijediti odgovor:
“Smatramo da je drugostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo i iz tog razloga ćemo podnijeti reviziju.”
Iako je riječ o državnom vlasništvu, BiH se u spor uključila tek u februaru 2004. godine, godinu dana nakon što je to učinio Klinički centar u Sarajevu. Tri objekta bolnice i devet hiljada kvadratnih metara na najatraktivnijoj lokaciji u Cavtatu mogli bi biti ponuđeni na prodaju s obzirom da je odluka suda konačna, ističe Miletićeva:
“Stečajni dužnici su namireni iz stečajne mase prodajom, mislim da se radi o 7 stanova i dijela neigrađenog gradskog građevinskog zemljišta. A ne znam šta će sada stečajni upravitelj da uradi, s obzirom da ima pravosnažnu presudu. Može da izvrši uknjižbu prava svojine u zemljišnim knjigama, a nakon toga može da raspolaže slobodno s tim.”
Iako je Vlada Federacije odlukom od 24. jula 2003. godine ponudila da obezbijedi garancije u iznosu od 1,8 miliona kuna da se dužnici namire s ciljem zaštite i očuvanja kompleksa kao državne imovine, država je reagovala kasno, vjeruje Almir Dervišbegović:
“Ovdje se radi o čistoj politici. To je jako vrijedno zemljište, pretpostavlja se preko 30, 40 miliona eura čak u ovom trenutku po cijenama koje vladaju dolje. Prema tome, mnogima je zapelo za oko to. I sad se pokušava to zbog neaktivnosti odgovornih osoba i države BiH. Klinički centar je dao što je mogao od sebe, ali oni nisu dovoljno jaki da bez velike podrške zaštite sve to skupa.”
Rok za pokretanje revizije ističe 15. januara, a ukoliko ni ona ne donese rezultate, BiH će se žaliti Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Ako ni presuda Ustavnog suda ne zadovolji BiH, kao krajnja instanca bit će Sud u Strazburu.