Za taj ratni zločin koji se dogodio 20. i 21. novembra 1991. godine na dvadesetogodišnje kazne zatvora osuđeni su Miroljub Vujović, tadašnji komandant Teritorijalne odbrane Vukovara, Stanko Vujanović, zamenik komandanta TO, Milan Lancužanin, komandant dobrovoljačke jedinice Leva supoderica, Ivan Atanasijević, Predrag Dragović, Predrag Milojević, Đorđe Šošić i Miroslav Đanković. Na po 15 godina osuđeni su Vujo Zlatar, Jovica Perić i Milan Vojinović, dok je Predragu Madžarcu izrečena kazna od 12 godina. Nada Kalaba osuđena je na devet godina, Goran Mugoša na pet, dok su Marko Ljuboja i Slobodan Katić oslobođeni optužbi. Sud je naložio da se optuženima produži pritvor, da se dvojica oslobođenih puste iz pritvora, kao i Mugoša koji će do pravosnažnosti presude biti na slobodi.
Bruno Vekarić, portparol Tužilastva za ratne zločine u Beogradu, izjavio je da je osuđujućom presudom optuženima za mučenje i streljanje hrvatskih ratnih zarobljenika na Ovčari nesumnjivo utvrđen i dokazan taj ratni zločin
“Želim da naglasim da ovim nije stavljena tačka na ovaj slučaj i isto tako da je pravda zadovoljena u smislu izrečene presude za osam lica koja su osuđena na maksimalnu kaznu. Iako to nije dovoljna satisfakcija za porodice žrtava koje su u ovom događaju izgubili svoje najmilije.”
Milan Zaklan, advokat optuženog Miroljuba Vujovića, nije bio zadovoljan presudom i najavio je žalbu višoj instanci.
“Mislim da je sud prihvatio dokaze na kojima se presuda ne može bazirati, indicije, nijednog pravog dokaza nije bilo. Čak ni svedoci-saradnici koji su prvi put uvedeni sada nisu dovoljan dokaz da se neko okrivi za ovako teško krvično delo. Nadamo se da će biti ukinuto ova presuda.”.
Rajko Danilović, advokat porodica oštećenih, rekao je da je presuda za Ovačaru vrlo značajna, jer je prva u sudu za ratne zločine i podsetio da je to slučaj koji je procesuiran posle više od jedne decenije.
“Ali moram da kažem da su se neki ljudi izvukli od odgovornosti. Iako su živi, iako su se možda pojavljivali kao svedoci ili nisu bili obuhvaćeni istragom pa i pretresom jer pretpostavlja se da je u ovom kriminalnom delovanju njihovom, ratnom zločinu, učestvovalo bar dvostruko više ljudi.”
Đorđe Dozet, advokat oslobođenog Marka Ljuboje:
“To je ono što od prvog dana govorimo da je pravda na njegovoj strani, da ne postoji nijedan dokaz zbog čega je ovaj čovek dve godine proveo u pritovoru. Ko će njemu vratiti dve godine njegovog života?
Izricanju presude prisustvovali su članovi porodica ubijenih na Ovčari. Barica Spudić, Anto Krainović i Jozefina Varga.
“Je korektno suđenje i pravda je došla velimo na svoje mjesto, ali naših sinova nema, oni su mrtvi. Ovi će ipak dalje živjeti i nadamo se da se ovakva zla više neće dogoditi.”
“Ova presuda što je bila oslobođajuća nekima nije u redu. Da su dobili doživotnu za sve što su napravili, malo im je. Nemam više šta kazati.”
“Kako da vam kažem da se osećam. Momentalno jako mi je grozno jer je moj sin kao ranjenik ubijen na Ovčari. Jako mi je žao jer sam uvjek radila pošteno, nikad nisam gledala ko je Srbin ko je Hrvat. I žao mi je da sam sada došla u stare dane da pravim razliku između Srba i Hrvata. Sudac je ljepe reči je rekao, te reči bi trebali uzeti i Hrvati i Srbi i nikad više da se ovako nešto ne dogodi.”
Šta je rekao?
“Čuli ste šta je rekao poslednje. Da se čovjek treba čuvati posle svega od samog sebe.”
* * * * *
Danas izrečene kazne pred Vijećem za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu, u Vukovaru su naišle na odobravanje, no mišljenje većine Vukovaraca je da razmjere tog zločina i tragedije obitelji koje su ostale iza žrtava, nikakva kazna ne može popraviti. Važno je, kažu Vukovarci da je i u Beogradu, sudskom presudom potvrđeno da se taj zločin dogodio, jer se ondje dugo vremena tvrdilo da zločina na Ovčari nije bilo.
Ravnateljica vukovarske bolnice, dr. Vesna Bosanac, koja je svjedočila onome što se događalo u vukovarskoj bolnici nakon pada tog grada u studenome 1991., kada su ranjenici i civili iz bolničkih soba odvođeni na Ovčaru da bi bili i pogubljeni, kaže kako za takav zločin ne postoji adekvatna kazna:
„Onaj zločin, za koji su oni optuženi, odnosno proglašeni krivim i presuđenim, po meni osobno sigurno zahtjevaju puno veće kazne. Ja sam inače protiv smrtne kazne, ali sigurno da su svi oni zaslužili maksimalne kazne, doživotne ili maksimalne kazne za to zlodjelo koje su počinili.“
Jedan od liječnika vukovarske bolnice, a danas dogradonačelnik Vukovara, dr. Vladimir Emedi, kaže da unatoč visokim kaznama izrečenim danas u Beogradu, obiteljima žrtava ipak nitko ne može vratiti njihove najmilije:
„Kazne su maksimalne za uvjete u republici Srbiji i Crnoj Gori. Međutim, za naše ljude to nije nikakva satisfakcija. Za roditelje, koji još do sada nisu pronašli svoju djecu, to je jako tragično, jer sigurno da ne mogu biti zadovoljni i nikada neće samim kaznama riješiti probleme koji su ostali iza tih nedjela.“
Voditelj vukovarskog Centra za istraživanje ratnih zločina, Danijel Rehak, najveće značenje danas izrečenih kazni vidi u činjenici što je taj zločin priznat u Beogradu:
„Za one koji su kažnjeni, kazna je velika, a za one koji su izgubili svoje, kazna je mala. Nama je ipak najbitnije da se ustanovilo da se zločin dogodio. Znači, na osnovu presude suda u Beogradu, koji je donio kaznu kakva je, mislim da je sada utvrđeno da je zločin počinjen na prostoru Vukovara. Samo mi je žao što i za ostale zločine počinjene na prostoru grada Vukovara, nisu pokrenute optužnice.“
Slično je mišljenje i među srpskom zajednicom u Vukovaru. Predsjednik Zajedničkog vijeća općina, Jovan Ajduković kaže:
„Zločin koji je počinjen na Ovčari, jednostavno ne može imati drugačiju kaznu. Svaka kazna, kada je izgubljen ljudski život, ne može biti adekvatna satisfakcija, ali treba pokazati funkcionisanje pravne države. Obzirom da su to maksimalne kazne koje su važile u to vreme, onda su to kazne koje su na temelju verodostojnih činjenica, naveli pravosuđe da takve kazne i odredi.“
Bruno Vekarić, portparol Tužilastva za ratne zločine u Beogradu, izjavio je da je osuđujućom presudom optuženima za mučenje i streljanje hrvatskih ratnih zarobljenika na Ovčari nesumnjivo utvrđen i dokazan taj ratni zločin
“Želim da naglasim da ovim nije stavljena tačka na ovaj slučaj i isto tako da je pravda zadovoljena u smislu izrečene presude za osam lica koja su osuđena na maksimalnu kaznu. Iako to nije dovoljna satisfakcija za porodice žrtava koje su u ovom događaju izgubili svoje najmilije.”
Milan Zaklan, advokat optuženog Miroljuba Vujovića, nije bio zadovoljan presudom i najavio je žalbu višoj instanci.
“Mislim da je sud prihvatio dokaze na kojima se presuda ne može bazirati, indicije, nijednog pravog dokaza nije bilo. Čak ni svedoci-saradnici koji su prvi put uvedeni sada nisu dovoljan dokaz da se neko okrivi za ovako teško krvično delo. Nadamo se da će biti ukinuto ova presuda.”.
Rajko Danilović, advokat porodica oštećenih, rekao je da je presuda za Ovačaru vrlo značajna, jer je prva u sudu za ratne zločine i podsetio da je to slučaj koji je procesuiran posle više od jedne decenije.
“Ali moram da kažem da su se neki ljudi izvukli od odgovornosti. Iako su živi, iako su se možda pojavljivali kao svedoci ili nisu bili obuhvaćeni istragom pa i pretresom jer pretpostavlja se da je u ovom kriminalnom delovanju njihovom, ratnom zločinu, učestvovalo bar dvostruko više ljudi.”
Đorđe Dozet, advokat oslobođenog Marka Ljuboje:
“To je ono što od prvog dana govorimo da je pravda na njegovoj strani, da ne postoji nijedan dokaz zbog čega je ovaj čovek dve godine proveo u pritovoru. Ko će njemu vratiti dve godine njegovog života?
Izricanju presude prisustvovali su članovi porodica ubijenih na Ovčari. Barica Spudić, Anto Krainović i Jozefina Varga.
“Je korektno suđenje i pravda je došla velimo na svoje mjesto, ali naših sinova nema, oni su mrtvi. Ovi će ipak dalje živjeti i nadamo se da se ovakva zla više neće dogoditi.”
“Ova presuda što je bila oslobođajuća nekima nije u redu. Da su dobili doživotnu za sve što su napravili, malo im je. Nemam više šta kazati.”
“Kako da vam kažem da se osećam. Momentalno jako mi je grozno jer je moj sin kao ranjenik ubijen na Ovčari. Jako mi je žao jer sam uvjek radila pošteno, nikad nisam gledala ko je Srbin ko je Hrvat. I žao mi je da sam sada došla u stare dane da pravim razliku između Srba i Hrvata. Sudac je ljepe reči je rekao, te reči bi trebali uzeti i Hrvati i Srbi i nikad više da se ovako nešto ne dogodi.”
Šta je rekao?
“Čuli ste šta je rekao poslednje. Da se čovjek treba čuvati posle svega od samog sebe.”
* * * * *
Danas izrečene kazne pred Vijećem za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu, u Vukovaru su naišle na odobravanje, no mišljenje većine Vukovaraca je da razmjere tog zločina i tragedije obitelji koje su ostale iza žrtava, nikakva kazna ne može popraviti. Važno je, kažu Vukovarci da je i u Beogradu, sudskom presudom potvrđeno da se taj zločin dogodio, jer se ondje dugo vremena tvrdilo da zločina na Ovčari nije bilo.
Ravnateljica vukovarske bolnice, dr. Vesna Bosanac, koja je svjedočila onome što se događalo u vukovarskoj bolnici nakon pada tog grada u studenome 1991., kada su ranjenici i civili iz bolničkih soba odvođeni na Ovčaru da bi bili i pogubljeni, kaže kako za takav zločin ne postoji adekvatna kazna:
„Onaj zločin, za koji su oni optuženi, odnosno proglašeni krivim i presuđenim, po meni osobno sigurno zahtjevaju puno veće kazne. Ja sam inače protiv smrtne kazne, ali sigurno da su svi oni zaslužili maksimalne kazne, doživotne ili maksimalne kazne za to zlodjelo koje su počinili.“
Jedan od liječnika vukovarske bolnice, a danas dogradonačelnik Vukovara, dr. Vladimir Emedi, kaže da unatoč visokim kaznama izrečenim danas u Beogradu, obiteljima žrtava ipak nitko ne može vratiti njihove najmilije:
„Kazne su maksimalne za uvjete u republici Srbiji i Crnoj Gori. Međutim, za naše ljude to nije nikakva satisfakcija. Za roditelje, koji još do sada nisu pronašli svoju djecu, to je jako tragično, jer sigurno da ne mogu biti zadovoljni i nikada neće samim kaznama riješiti probleme koji su ostali iza tih nedjela.“
Voditelj vukovarskog Centra za istraživanje ratnih zločina, Danijel Rehak, najveće značenje danas izrečenih kazni vidi u činjenici što je taj zločin priznat u Beogradu:
„Za one koji su kažnjeni, kazna je velika, a za one koji su izgubili svoje, kazna je mala. Nama je ipak najbitnije da se ustanovilo da se zločin dogodio. Znači, na osnovu presude suda u Beogradu, koji je donio kaznu kakva je, mislim da je sada utvrđeno da je zločin počinjen na prostoru Vukovara. Samo mi je žao što i za ostale zločine počinjene na prostoru grada Vukovara, nisu pokrenute optužnice.“
Slično je mišljenje i među srpskom zajednicom u Vukovaru. Predsjednik Zajedničkog vijeća općina, Jovan Ajduković kaže:
„Zločin koji je počinjen na Ovčari, jednostavno ne može imati drugačiju kaznu. Svaka kazna, kada je izgubljen ljudski život, ne može biti adekvatna satisfakcija, ali treba pokazati funkcionisanje pravne države. Obzirom da su to maksimalne kazne koje su važile u to vreme, onda su to kazne koje su na temelju verodostojnih činjenica, naveli pravosuđe da takve kazne i odredi.“
