“Glas Srpske”, čiji je osnivač Narodna skupština RS-a, jedina je dnevna novina u Bosni i Hercegovini sa većinskim državnim kapitalom. Nakon što su u RS-u usvojeni ustavni amandmani kojima je, uz srpski narod, konstitutivnost u ovom entitetu priznata i Bošnjacima i Hrvatima, narodni poslanici očekivali su da će i ova novina svojom uređivačkom politikom podjednako predstavljati sve narode i političke opcije u ovom entitetu. Ispostavilo se da su očekivanja jedno, a praksa nešto drugo. Zekerijah Osmić, poslanik Socijaldemokratske partije BiH:
“Ja sam bio u Skupštini kada se ova novina zvala “Glas srpski” i tada smo izrazili u ime nesrpskog naroda i partija koje ne pripadaju isključivo srpskom korpusu naše nezadovoljstvo uređivačkom politikom, jezikom koji se javlja u toj novini, tekstovima koji su često vrh huškčakog i karakatera koji ne odgovaraju sadašnjoj situaciji razvoja i RS-a i demokratizacije i BiH itd. Međutim, očito se u uređivačkoj politici i u svemu onome šta se piše u toj novini ništa nije promijenilo.”
Čitava konstitutivnost svela se na promjenu imena iz “Glas srpski” u “Glas Srpske”, ističe potpredsjednik Narodne skupštine i član Nove hrvatske inicijative, Tomislav Tomljanović:
“Oni su promijenili samo ovo I u E i ništa drugo se praktično nije promijenilo, niti u uređivačkoj politici niti u nečemu drugome. I ovo I je promijenjeno sukladno ustavnim amandmanima koji su doneseni u RS-u. Međutim, ako se htjelo ići, onda je trebalo barem jedan ovakav medij pisati na dva pisma, ako ništa drugo.”
Poslanik Demokratskog narodnog saveza Drago Kalabić:
“Hvala Bogu što aktom o osnivanju nije rečeno da se mora silom čitati “Glas Srpske” i da postoji ta vrsta slobode da možete da čitate ono što vi želite i ono što hoćete. Ja ne čitam “Glas Srpske”. Ono što je praksa bila u proteklom periodu i što je Srpska demokratska stranka primjenjivala, na čelu sa svojim predsjednikom Čavićem, kao što je privatizovala mnoge druge stvari u RS-u, tako je i tu novinu. Ja to smatram privatnim glasilom. S obzirom da je do te mjere gospodin Čavić privatizovao i samu stranku, i glasilo Srpske demokratske stranke je i samog gospodina Čavića.”
Da nezadovoljstvo naših sagovornika nije neutemeljeno potvrđuje i Monitoring Vijeća za štampu BiH. “Glas Srpske” je dnevna novina koja najviše krši kodeks za štampu. Vijeće za štampu je samo tokom aprila i maja 2004. godine utvrdilo da je “Glas Srpske” svojim pisanjem čak 156 puta prekršio pravila kodeksa za štampu.
Najčešća kršenja se odnose na huškanje i podsticanjem na vjersku ili nacionalnu mržnju, netačno i nefer izvještavanje i izbjegavnje pravljenja jasne razlike između komentara, pretpostavki i činjenica.
Glavni i odgovornog urednik “Glasa Srpske”, Boro Marić, o uređivačkoj politici nije želio da razgovara. O uređivačkoj politici nije htio govoriti ni predsjednik Nadzornog odbora Rajko Vujatović:
“Ja kao predsjednik Nadzornog odbora moram vam priznati da izbjegavam sve one stvari koje nisu u nadležnosti Nadzornog odbora da se sa tim poslovima bavi. Prema tome, Nadzorni odbor još nijednog trenutka nije se bavio konkretnim problemima poslovne politike, jer nismo za to imali konkretnih povoda. Za sada mi smo, u globalu gledano, zadovoljni s uređivačkom politikom.”
Iz budžeta RS-a godišnje se za finansiranje “Glasa Srpske” izdvoji blizu 600 hiljada konvertibilnih maraka. Narodni poslanici stoga smatraju da je brza privatizacija neophodna, ali da u međuvremenu bez odlaganja treba otvoriti parlamentarnu raspravu o uređivačkoj politici. Zekerijah Osmić:
“Ja ću kao poslanik SDP-a pokrenuti zajedno s drugim poslanicima, a ima ih sasvim dovoljno, jer mi se čini da već ima jedna kritična masa, odnosno broj poslanika iz reda srpskih partija koje nisu zadovoljne ovom uređivačkom politikom i da ćemo na određeni način pokrenuti ovo pitanje u Narodnoj skupštini.”
Drago Kalabić:
“Apsolutno ću podržati otvaranje takve vrste rasprave.”
Sa tiražom od 10 hiljada primjeraka i remitendom koja, prema podacima distributera, doseže 20 procenata neko će pomisliti kako cijela ova priča nije vrijedna pažnje. Možda i ne bi bila, da se u bliskoj prošlosti nismo uvjerili kolika je uloga medija bila u ratu na prostorima bivše Jugoslavije.
“Ja sam bio u Skupštini kada se ova novina zvala “Glas srpski” i tada smo izrazili u ime nesrpskog naroda i partija koje ne pripadaju isključivo srpskom korpusu naše nezadovoljstvo uređivačkom politikom, jezikom koji se javlja u toj novini, tekstovima koji su često vrh huškčakog i karakatera koji ne odgovaraju sadašnjoj situaciji razvoja i RS-a i demokratizacije i BiH itd. Međutim, očito se u uređivačkoj politici i u svemu onome šta se piše u toj novini ništa nije promijenilo.”
Čitava konstitutivnost svela se na promjenu imena iz “Glas srpski” u “Glas Srpske”, ističe potpredsjednik Narodne skupštine i član Nove hrvatske inicijative, Tomislav Tomljanović:
“Oni su promijenili samo ovo I u E i ništa drugo se praktično nije promijenilo, niti u uređivačkoj politici niti u nečemu drugome. I ovo I je promijenjeno sukladno ustavnim amandmanima koji su doneseni u RS-u. Međutim, ako se htjelo ići, onda je trebalo barem jedan ovakav medij pisati na dva pisma, ako ništa drugo.”
Poslanik Demokratskog narodnog saveza Drago Kalabić:
“Hvala Bogu što aktom o osnivanju nije rečeno da se mora silom čitati “Glas Srpske” i da postoji ta vrsta slobode da možete da čitate ono što vi želite i ono što hoćete. Ja ne čitam “Glas Srpske”. Ono što je praksa bila u proteklom periodu i što je Srpska demokratska stranka primjenjivala, na čelu sa svojim predsjednikom Čavićem, kao što je privatizovala mnoge druge stvari u RS-u, tako je i tu novinu. Ja to smatram privatnim glasilom. S obzirom da je do te mjere gospodin Čavić privatizovao i samu stranku, i glasilo Srpske demokratske stranke je i samog gospodina Čavića.”
Da nezadovoljstvo naših sagovornika nije neutemeljeno potvrđuje i Monitoring Vijeća za štampu BiH. “Glas Srpske” je dnevna novina koja najviše krši kodeks za štampu. Vijeće za štampu je samo tokom aprila i maja 2004. godine utvrdilo da je “Glas Srpske” svojim pisanjem čak 156 puta prekršio pravila kodeksa za štampu.
Najčešća kršenja se odnose na huškanje i podsticanjem na vjersku ili nacionalnu mržnju, netačno i nefer izvještavanje i izbjegavnje pravljenja jasne razlike između komentara, pretpostavki i činjenica.
Glavni i odgovornog urednik “Glasa Srpske”, Boro Marić, o uređivačkoj politici nije želio da razgovara. O uređivačkoj politici nije htio govoriti ni predsjednik Nadzornog odbora Rajko Vujatović:
“Ja kao predsjednik Nadzornog odbora moram vam priznati da izbjegavam sve one stvari koje nisu u nadležnosti Nadzornog odbora da se sa tim poslovima bavi. Prema tome, Nadzorni odbor još nijednog trenutka nije se bavio konkretnim problemima poslovne politike, jer nismo za to imali konkretnih povoda. Za sada mi smo, u globalu gledano, zadovoljni s uređivačkom politikom.”
Iz budžeta RS-a godišnje se za finansiranje “Glasa Srpske” izdvoji blizu 600 hiljada konvertibilnih maraka. Narodni poslanici stoga smatraju da je brza privatizacija neophodna, ali da u međuvremenu bez odlaganja treba otvoriti parlamentarnu raspravu o uređivačkoj politici. Zekerijah Osmić:
“Ja ću kao poslanik SDP-a pokrenuti zajedno s drugim poslanicima, a ima ih sasvim dovoljno, jer mi se čini da već ima jedna kritična masa, odnosno broj poslanika iz reda srpskih partija koje nisu zadovoljne ovom uređivačkom politikom i da ćemo na određeni način pokrenuti ovo pitanje u Narodnoj skupštini.”
Drago Kalabić:
“Apsolutno ću podržati otvaranje takve vrste rasprave.”
Sa tiražom od 10 hiljada primjeraka i remitendom koja, prema podacima distributera, doseže 20 procenata neko će pomisliti kako cijela ova priča nije vrijedna pažnje. Možda i ne bi bila, da se u bliskoj prošlosti nismo uvjerili kolika je uloga medija bila u ratu na prostorima bivše Jugoslavije.
