U retrospektivi dvadesetpetogodišnjeg Trencovog stvaralaštva posebno su zanimljive njegove intrigantne ilustracije političkih previranja u bivšoj Jugoslaviji objavljivane krajem osamdesetih u hrvatskom tjedniku Start i slovenskoj Mladini, te recentni radovi iz New York Times-a, Washington Post-a, Time-a, Wall Street Journal-a i ostalih važnijih američkih listova.
Jednog sumornog jutra 1991. godine u općem ratnom ludilu, kad se klicalo lažnim i stvarnim herojima, a njihova imena se ispisivala i po zidovima zgrada, stanovnike novozagrebačkog naselja Dugave zbunio je veliki plavi grafit ''Živio Milan Blenton''. Tko je sad taj, pitala se većina, no, nitko ga nije brisao.
''Tih dana, kada su se toliki grafiti pojavljivali, valjda su mislili da i Blenton ima svoje mjesto na zidu.''
Tek su rijetki znali da je riječ o strip-junaku umjetnika Milana Trenca, koji je tada već živio svoje prve mjesece u New Yorku i sve do ovog našeg razgovora nije ni slutio da mu je Blenton imao tako uvaženo mjesto među zagrebačkim ratnim grafitima:
''Milan Blenton je antijunak svemira koji leti kroz alternativni svemir osamdesetih. Svi njegovi doživljaji imaju neke refleksije sa događajima koji su se u to vrijeme dešavali na zemlji, ali je sve podignuto na jednu malo humorističku liniju i sve se događa u svemiru.''
Bio je to jedan od načina na koji je Trenc komentirao ondašnja, već uzavrela, politička previranja na prostoru bivše Jugoslavije:
''Nekoliko godina sam radio srip. Ilustraciju sam počeo raditi 1985. godine u Startu. Onda je slijedila animacija za Zagreb film i televizijski film zagrebačke televizije. Puno smo se u to vrijeme bavili medijima. Pošto se tada rat u medijima između raznih ondašnjih jugoslavenskih republika razbuktavao i puno toga se provodilo kroz medije, odnos medija i čitaoca je bio interesantan. Napravio sam jednu ilustraciju u kojoj jedan čovjek podviruje pod list novina, a kosa mu se toliko digla na glavi da izlazi van, i iz kadra i iz novina. To je bio nagovještaj nečega što dolazi.''
Kao već uspješan autor i režiser, 1991. godine, s diplomom zagrebačke Akademije filmskih umjetnosti, Milan Trenc odlazi u Ameriku:
''Želio sam se oprobati malo i na međunarodnom tržištu. U Americi imam sada već jednu dugačku karijeru od trinaestak godina. Mislim da je za mene najbolja reklama ako mi izađe dobra ilustracija u nekim novinama. Zbog toga su me i New York Times i Washington Post potražili i pozvali. ''
Muzika iz Trencovog cjelovečernjeg filma ''Zen priče'' je odlično ukomponirana u bogatu multidisciplinarnu izložbu:
''Zen priče sam napravio u New Yorku. Snimali smo ih i montirali gotovo tri godine. Bile su 2000. godine na Motovunskom filmskom festivalu.''
Šta je Noć u muzeju?
''Noć u muzeju je slikovnica koju sam napravio 1993. godine. Lijepo je prošla u njujorškim knjižarama, a poslije je prava otkupio 20th Century Fox. Nakon deset godina što imaju prava, napokon se ovih dana spremaju početi snimati film. Napislai su već tri scenarija. Sada su konačno našli režisera Mumije sa kojim su zadovoljni.''
Stripovi, ilustracije, filmovi, animirani filmovi - po prvi put u tradicionalnoj galeriji na zagrebačkom Gornjem gradu i po prvi put cijela izložba na Internetu:
''Nit cijele te izložbe na kraju dođe u jednu stvar. Meni je bitna ideja.''
Uz suprugu kiparicu, porijeklom Japanku, i kćerkicu Niku, koja s tri godine govori japanski i hrvatski, Trenc ne odustaje od svog svjetonazora ''koji razlikuje istinu od privida u vremenu punom manipulacija'', ma gdje živio, a zadnju godinu ponovo je odabrao Zagreb:
''Zagreb je definitivno postao jedan evropski grad. Sigurno da će me put na nekoliko mjeseci, možda i na koju godinu, odvesti u SAD, Japan ili negdje drugdje u svijet, ali bih želio da mi baza bude u Evropi, u Zagrebu. Čini mi se da je atmosfera pozitivna i da se stvari razvijaju u dobrom smjeru. Nije vani puno bolje nego što je ovdje.''
Jednog sumornog jutra 1991. godine u općem ratnom ludilu, kad se klicalo lažnim i stvarnim herojima, a njihova imena se ispisivala i po zidovima zgrada, stanovnike novozagrebačkog naselja Dugave zbunio je veliki plavi grafit ''Živio Milan Blenton''. Tko je sad taj, pitala se većina, no, nitko ga nije brisao.
''Tih dana, kada su se toliki grafiti pojavljivali, valjda su mislili da i Blenton ima svoje mjesto na zidu.''
Tek su rijetki znali da je riječ o strip-junaku umjetnika Milana Trenca, koji je tada već živio svoje prve mjesece u New Yorku i sve do ovog našeg razgovora nije ni slutio da mu je Blenton imao tako uvaženo mjesto među zagrebačkim ratnim grafitima:
''Milan Blenton je antijunak svemira koji leti kroz alternativni svemir osamdesetih. Svi njegovi doživljaji imaju neke refleksije sa događajima koji su se u to vrijeme dešavali na zemlji, ali je sve podignuto na jednu malo humorističku liniju i sve se događa u svemiru.''
Bio je to jedan od načina na koji je Trenc komentirao ondašnja, već uzavrela, politička previranja na prostoru bivše Jugoslavije:
''Nekoliko godina sam radio srip. Ilustraciju sam počeo raditi 1985. godine u Startu. Onda je slijedila animacija za Zagreb film i televizijski film zagrebačke televizije. Puno smo se u to vrijeme bavili medijima. Pošto se tada rat u medijima između raznih ondašnjih jugoslavenskih republika razbuktavao i puno toga se provodilo kroz medije, odnos medija i čitaoca je bio interesantan. Napravio sam jednu ilustraciju u kojoj jedan čovjek podviruje pod list novina, a kosa mu se toliko digla na glavi da izlazi van, i iz kadra i iz novina. To je bio nagovještaj nečega što dolazi.''
Kao već uspješan autor i režiser, 1991. godine, s diplomom zagrebačke Akademije filmskih umjetnosti, Milan Trenc odlazi u Ameriku:
''Želio sam se oprobati malo i na međunarodnom tržištu. U Americi imam sada već jednu dugačku karijeru od trinaestak godina. Mislim da je za mene najbolja reklama ako mi izađe dobra ilustracija u nekim novinama. Zbog toga su me i New York Times i Washington Post potražili i pozvali. ''
Muzika iz Trencovog cjelovečernjeg filma ''Zen priče'' je odlično ukomponirana u bogatu multidisciplinarnu izložbu:
''Zen priče sam napravio u New Yorku. Snimali smo ih i montirali gotovo tri godine. Bile su 2000. godine na Motovunskom filmskom festivalu.''
Šta je Noć u muzeju?
''Noć u muzeju je slikovnica koju sam napravio 1993. godine. Lijepo je prošla u njujorškim knjižarama, a poslije je prava otkupio 20th Century Fox. Nakon deset godina što imaju prava, napokon se ovih dana spremaju početi snimati film. Napislai su već tri scenarija. Sada su konačno našli režisera Mumije sa kojim su zadovoljni.''
Stripovi, ilustracije, filmovi, animirani filmovi - po prvi put u tradicionalnoj galeriji na zagrebačkom Gornjem gradu i po prvi put cijela izložba na Internetu:
''Nit cijele te izložbe na kraju dođe u jednu stvar. Meni je bitna ideja.''
Uz suprugu kiparicu, porijeklom Japanku, i kćerkicu Niku, koja s tri godine govori japanski i hrvatski, Trenc ne odustaje od svog svjetonazora ''koji razlikuje istinu od privida u vremenu punom manipulacija'', ma gdje živio, a zadnju godinu ponovo je odabrao Zagreb:
''Zagreb je definitivno postao jedan evropski grad. Sigurno da će me put na nekoliko mjeseci, možda i na koju godinu, odvesti u SAD, Japan ili negdje drugdje u svijet, ali bih želio da mi baza bude u Evropi, u Zagrebu. Čini mi se da je atmosfera pozitivna i da se stvari razvijaju u dobrom smjeru. Nije vani puno bolje nego što je ovdje.''
