Za treći po redu Queer Zagreb tražila se sinoć karta više -kazao nam je programski suradnik festivala, Gordan Bosanac:
''Bilo je prekrasno i bilo je jako puno ljudi od 7 do 77 godina. Queer Zagreb nikada ne pita za seksualnu orijentaciju svojih gostiju, tako da postoji čitav spektar publike koja nas prati. Sretni smo zbog toga.''
U četiri dana u kazališnim i filmskim predstavama nastupaju umjetnici iz Japana, Brazila, SAD-a , Francuske, Slovenije i Hrvatske, s predstavama, ne samo o spolnim, već ''queeru'' ili drukčijem - u širem smislu, o čemu govori i večerašnja predstava dviju brazilskih grupa:
''U predstavi se radi o odrastanju u Brazilu sa queer identitetom, kako te osobe žive i kako su diskriminirane u Brazilu. To je današnji manjinski crnački identitet. Sutra, sa velikim zadovoljstvom, predstavljamo Ivicu Buljana sa predstavom Snjeguljica. To je jedna anti bajka koja počinje tamo gdje Snjeguljica umire. Izdvojio bih i naš projekt Queer bajke. One su dostupne i u dućanima. Queer bajke su projekat iz Zagreba. Na natječaju za bajke smo prikupili četiri bajke koje tematiziraju rodne odnose i objavili ih pod nazivom Queer bajke.''
Većina programa posvećena je djetinjstvu i odrastanju seksualnih manjina:
''Želimo vidjeti sa kojim problemima se suočavaju queer djeca. Kada se dječak igra sa barbikama, da li roditelji viknu na njega, da li ga ispravljaju, ili malo više vode na nogomet. Ili, kada djevojčica igra nogomet, da li roditelji utiču na to da ga prestane igrati. Ono što je najvažnije, na koji način odgojne nastavno-obrazovne ustanove korigiraju ili ne slobodnu volju mladih, prvenstveno djece.''
Sutra će na tu temu u zagrebačkom Goethe Institutu biti održana i konferencija, na koju su pozvani i predstavnici Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, te dječja pravobraniteljica. No svi su se ispričali uz obrazloženje da u to vrijeme nisu u gradu:
''Na žalost, mnogi su se prepali ove teme. Imamo jednu veliku šutnju nastavno-obrazovnih institucija.''
Protiv promicanja homoseksualnosti kao normalnog ponašanja oglasile su se crkve reformacijske baštine i promovirale knjigu pod nazivom ''Vjera, nada i homoseksualnost'', u kojoj se pobijaju tvrdnje da je homoseksualnost prirodan oblik seksualnog ponašanja.
''Ove godine nismo imali nikakvih demonstracija prilikom otvorenja. Crkva cjelovitog evanđelja nas uvijek prati, a mi smo im baš namjerno ostavili ove godine mjesto u službenom dijelu programa. Na otvorenju festivala se nisu pojavili.''
Umjesto prosvjeda, kaže Bosanac, ta Crkva je ove godine svoje neslaganje izrazila raznim, pa i apsurdnim tezama:
''Rekli su da je New Orliens, američki grad, doživio ove godine poplave, jer tamo živi mnogo homoseksualaca.''
Upitali smo i učenike nekih zagrebačkih srednjih škola da li bi se u školama trebalo razgovarati o različitoj spolnoj orjentaciji i kako je ona uopće prihvaćena kod mladih:
''Nemam ništa protiv njih.''
''Za mene je to bolest i to treba protjerati iz Hrvatske.''
''Isto tako mislim.''
''Svi drugačije gledaju te ljude. Po meni, neka izvole. Ako neko misli da je to OK, nemam ništa protiv toga.''
'Mislim da bi se trebalo o tome razgovarati.''
''Trebali bi smo imati posebne sate, otvoriti temu o tome i doznati šta drugi misle.''
Crkva ovih dana reagira po tom pitanju i po pitanju festivala. Da li mislite, da li su u pravu?
''Nisu u pravu. Svako ima pravo voliti onoga koga voli. Ne može crkva birati nekomu koga će voliti.''
''Bilo je prekrasno i bilo je jako puno ljudi od 7 do 77 godina. Queer Zagreb nikada ne pita za seksualnu orijentaciju svojih gostiju, tako da postoji čitav spektar publike koja nas prati. Sretni smo zbog toga.''
U četiri dana u kazališnim i filmskim predstavama nastupaju umjetnici iz Japana, Brazila, SAD-a , Francuske, Slovenije i Hrvatske, s predstavama, ne samo o spolnim, već ''queeru'' ili drukčijem - u širem smislu, o čemu govori i večerašnja predstava dviju brazilskih grupa:
''U predstavi se radi o odrastanju u Brazilu sa queer identitetom, kako te osobe žive i kako su diskriminirane u Brazilu. To je današnji manjinski crnački identitet. Sutra, sa velikim zadovoljstvom, predstavljamo Ivicu Buljana sa predstavom Snjeguljica. To je jedna anti bajka koja počinje tamo gdje Snjeguljica umire. Izdvojio bih i naš projekt Queer bajke. One su dostupne i u dućanima. Queer bajke su projekat iz Zagreba. Na natječaju za bajke smo prikupili četiri bajke koje tematiziraju rodne odnose i objavili ih pod nazivom Queer bajke.''
Većina programa posvećena je djetinjstvu i odrastanju seksualnih manjina:
''Želimo vidjeti sa kojim problemima se suočavaju queer djeca. Kada se dječak igra sa barbikama, da li roditelji viknu na njega, da li ga ispravljaju, ili malo više vode na nogomet. Ili, kada djevojčica igra nogomet, da li roditelji utiču na to da ga prestane igrati. Ono što je najvažnije, na koji način odgojne nastavno-obrazovne ustanove korigiraju ili ne slobodnu volju mladih, prvenstveno djece.''
Sutra će na tu temu u zagrebačkom Goethe Institutu biti održana i konferencija, na koju su pozvani i predstavnici Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, te dječja pravobraniteljica. No svi su se ispričali uz obrazloženje da u to vrijeme nisu u gradu:
''Na žalost, mnogi su se prepali ove teme. Imamo jednu veliku šutnju nastavno-obrazovnih institucija.''
Protiv promicanja homoseksualnosti kao normalnog ponašanja oglasile su se crkve reformacijske baštine i promovirale knjigu pod nazivom ''Vjera, nada i homoseksualnost'', u kojoj se pobijaju tvrdnje da je homoseksualnost prirodan oblik seksualnog ponašanja.
''Ove godine nismo imali nikakvih demonstracija prilikom otvorenja. Crkva cjelovitog evanđelja nas uvijek prati, a mi smo im baš namjerno ostavili ove godine mjesto u službenom dijelu programa. Na otvorenju festivala se nisu pojavili.''
Umjesto prosvjeda, kaže Bosanac, ta Crkva je ove godine svoje neslaganje izrazila raznim, pa i apsurdnim tezama:
''Rekli su da je New Orliens, američki grad, doživio ove godine poplave, jer tamo živi mnogo homoseksualaca.''
Upitali smo i učenike nekih zagrebačkih srednjih škola da li bi se u školama trebalo razgovarati o različitoj spolnoj orjentaciji i kako je ona uopće prihvaćena kod mladih:
''Nemam ništa protiv njih.''
''Za mene je to bolest i to treba protjerati iz Hrvatske.''
''Isto tako mislim.''
''Svi drugačije gledaju te ljude. Po meni, neka izvole. Ako neko misli da je to OK, nemam ništa protiv toga.''
'Mislim da bi se trebalo o tome razgovarati.''
''Trebali bi smo imati posebne sate, otvoriti temu o tome i doznati šta drugi misle.''
Crkva ovih dana reagira po tom pitanju i po pitanju festivala. Da li mislite, da li su u pravu?
''Nisu u pravu. Svako ima pravo voliti onoga koga voli. Ne može crkva birati nekomu koga će voliti.''
