Nerijetko su vjerski objekti predstavljali kamen spoticanja u odnosima vladajućih političkih partija u Hercegovini, posebno njihova obnova - džamije u Počitelju i Stocu, zvonik u Mostaru, pravoslavni manastir u Žitomislićima. Nerijetko su i vjerske zajednice izgradnjom objekata na mjestima gdje ih nije bilo loše odnose provocirali, što su svesrdno podržavali i političari, kao i lokalne vlasti, ne pitajući za dozvole, sve u interesu svog naroda i dobrih odnosa sa vjerskim zajednicima. Pa je tako Mostar u godinama nakon rata dobio 33 metra visok križ na brdu Hum iznad grada. Križevi se nalaze i na ulazu u gotovo svaki hercegovački grad gdje Hrvati čine većinu, ali i na nacionalnim spomenicima BiH u Stocu i Počitelju. Okolina Mostara dobila je i nove džamije impozantnih dimenzija, a u samom centru grada, kažu upućeni, gradi se najveća crkva na Balkanu.
Svi ovi objekti bili su povod dnevnih političkih reakcija koje bi ubrzo bile zaboravljene, dok je za štetu koja je nanijeta međunacionalnim odnosima trebalo mnogo više vremena.
Obnova džamije u Jasenici, mostarskom većinski hrvatskom naselju, nova je tema lokalnih medija i novi povod političkih prepucavanja. Ipak, ovaj put čini se ne i međunacionalnih tenzija Hrvata i Bošnjaka povratnika, kaže za naš radio Salko Džozlić, koji se u Jasenicu vratio 1998. godine. Bez velike medijske pompe, sa još 200 povratnika Bošnjaka, nastavio je život na svom ognjištu, uz dobre odnose sa susjedima Hrvatima:
“Ja normalno živim sa ljudima mojim s kojima sam i prije živio. I sada normalno živim. Za me su moje komšije i ljudi isti, fini i uvijek dolaze meni. Mi smo sa jednom komšinkom mojom 30 godina dana kafu pili skupa.”
U neposrednoj blizini Džozlića kuća nalazi se i dom porodice Milićević.
Bariša Milićević prisjeća se i ljepših dana u Jasenici i Mostaru. Ipak dodaje kako se život polako vraća:
“Ja imam Sulju, ja smo i on bili u Bileći skupa. I pružili smo ruku jedan drugome - ako smo učinili nešto jedan drugome ili pružili, što ono kažu, nekakvu lošu riječ. Mi smo živili od starina ovdje skupa. Nikad nismo lošu riječi jedan drugome rekli, a ne da smo se posvađali nešto. I ja drugo nemam šta. Živim s ljudima isto, sa svim.”
I Milićević i Džozlić o narušenim međunacionalnim odnosima u Jasenici ne žele govoriti jer, kako kažu, sve je to ionako politika. Naime, ako je vjerovati lokalnim mostarskim medijima, odnosi u Jasenici nikada nisu bili gori. Razlog je obnova džamije na kojoj su radovi zaustavljeni nakon pisma grupe mještana Hrvata medijima kako je obnova nelegalna, odnosno da munara na staroj džamiji nije postojala. Jasenički imam, Miralem efendija Mezit:
“Oni koji kažu da ova džamija nije izgledala ovako, pa oni nek nam donesu te slike, te projekte koje oni imaju kod sebe. A mi ih ovdje ne možemo imati, jer oni su uništili i džamiju i dokumentaciju koja je bila u džamiji.”
Džamija je pred rat bila u fazi izgradnje. Efendija Mezit ističe kako je muftijstvo gradskim vlastima nekoliko puta podnosilo zahtijev za obnovu i dogradnju munare, ali odgovor nikada nije stigao. S druge strane dodaje kako su smiješni navodi u pismu mještana Jasenice protiv izgradnje džamije, jer su mnoge donacije za njenu ponovnu izgradnju pristigle upravo od sugrađana hrvatske nacionalnoti. Novode u pismu apsurdnim smatra i Bariša Milićević, ali i Zehra Buljko, povaratnica u Jasenice, koja na pitanje o obnovi džamije kaže:
“Uvijek fino s komšijama. Evo, prva džamija što se pravila, niko problema. I dolazile donacije. Kad smo ovo sad pravili, niko nije ni upit’o.”
Dok u mostarskoj gradskoj upravi problem jaseničke džamije ne žele komentarisati uz obrazloženje kako se radi na analizi prijeratne dokumentacije, političke partije u Mostaru, uz svesrdnu pomoć lokalnih medija, nastavljaju prepucavanja. Da bi situacija bila apsurdnija, kako prenose lokalne novine, uslovno rečeno bošnjački inspektori počeli su kucati na vrata katoličkih bogomolja tražeći neophodne dozvole, dok se hrvatski inspektori spremaju na analizu dokumentacije ostalih islamskih objekata. Pravoslavnih ionako nema previše, zaključit će zlobnici. Ili optimisti - inspektori su napokon počeli raditi svoj posao. Sve ovo, kako naglašavaju političari, u cilju je rješenja sveobuhvatne situacije i smanjenja tenzija u Jasenici, koju stanovnici ovog mostarskog naselja na sreću ne osjećaju.
Svi ovi objekti bili su povod dnevnih političkih reakcija koje bi ubrzo bile zaboravljene, dok je za štetu koja je nanijeta međunacionalnim odnosima trebalo mnogo više vremena.
Obnova džamije u Jasenici, mostarskom većinski hrvatskom naselju, nova je tema lokalnih medija i novi povod političkih prepucavanja. Ipak, ovaj put čini se ne i međunacionalnih tenzija Hrvata i Bošnjaka povratnika, kaže za naš radio Salko Džozlić, koji se u Jasenicu vratio 1998. godine. Bez velike medijske pompe, sa još 200 povratnika Bošnjaka, nastavio je život na svom ognjištu, uz dobre odnose sa susjedima Hrvatima:
“Ja normalno živim sa ljudima mojim s kojima sam i prije živio. I sada normalno živim. Za me su moje komšije i ljudi isti, fini i uvijek dolaze meni. Mi smo sa jednom komšinkom mojom 30 godina dana kafu pili skupa.”
U neposrednoj blizini Džozlića kuća nalazi se i dom porodice Milićević.
Bariša Milićević prisjeća se i ljepših dana u Jasenici i Mostaru. Ipak dodaje kako se život polako vraća:
“Ja imam Sulju, ja smo i on bili u Bileći skupa. I pružili smo ruku jedan drugome - ako smo učinili nešto jedan drugome ili pružili, što ono kažu, nekakvu lošu riječ. Mi smo živili od starina ovdje skupa. Nikad nismo lošu riječi jedan drugome rekli, a ne da smo se posvađali nešto. I ja drugo nemam šta. Živim s ljudima isto, sa svim.”
I Milićević i Džozlić o narušenim međunacionalnim odnosima u Jasenici ne žele govoriti jer, kako kažu, sve je to ionako politika. Naime, ako je vjerovati lokalnim mostarskim medijima, odnosi u Jasenici nikada nisu bili gori. Razlog je obnova džamije na kojoj su radovi zaustavljeni nakon pisma grupe mještana Hrvata medijima kako je obnova nelegalna, odnosno da munara na staroj džamiji nije postojala. Jasenički imam, Miralem efendija Mezit:
“Oni koji kažu da ova džamija nije izgledala ovako, pa oni nek nam donesu te slike, te projekte koje oni imaju kod sebe. A mi ih ovdje ne možemo imati, jer oni su uništili i džamiju i dokumentaciju koja je bila u džamiji.”
Džamija je pred rat bila u fazi izgradnje. Efendija Mezit ističe kako je muftijstvo gradskim vlastima nekoliko puta podnosilo zahtijev za obnovu i dogradnju munare, ali odgovor nikada nije stigao. S druge strane dodaje kako su smiješni navodi u pismu mještana Jasenice protiv izgradnje džamije, jer su mnoge donacije za njenu ponovnu izgradnju pristigle upravo od sugrađana hrvatske nacionalnoti. Novode u pismu apsurdnim smatra i Bariša Milićević, ali i Zehra Buljko, povaratnica u Jasenice, koja na pitanje o obnovi džamije kaže:
“Uvijek fino s komšijama. Evo, prva džamija što se pravila, niko problema. I dolazile donacije. Kad smo ovo sad pravili, niko nije ni upit’o.”
Dok u mostarskoj gradskoj upravi problem jaseničke džamije ne žele komentarisati uz obrazloženje kako se radi na analizi prijeratne dokumentacije, političke partije u Mostaru, uz svesrdnu pomoć lokalnih medija, nastavljaju prepucavanja. Da bi situacija bila apsurdnija, kako prenose lokalne novine, uslovno rečeno bošnjački inspektori počeli su kucati na vrata katoličkih bogomolja tražeći neophodne dozvole, dok se hrvatski inspektori spremaju na analizu dokumentacije ostalih islamskih objekata. Pravoslavnih ionako nema previše, zaključit će zlobnici. Ili optimisti - inspektori su napokon počeli raditi svoj posao. Sve ovo, kako naglašavaju političari, u cilju je rješenja sveobuhvatne situacije i smanjenja tenzija u Jasenici, koju stanovnici ovog mostarskog naselja na sreću ne osjećaju.
