Vrijeme je - novembar 2003. Mjesto - London. Britanski ministar inostranih poslova Džek Stro požalio se američkom kolegi Kolinu Pauelu da njegov podsekretar za kontrolu naoružanja Džon Bolton onemogućava sporazum o iranskom atomskom programu. Početkom iste godine, Britanci su, tokom pregovora o nukelarnim programima Libije, iznervirani Boltonovim ponašanjem zatražili od Bijele kuće da ga drži što dalje od pregovaračkog stola.
Američki nedeljnik “Njusvik”, pozivajući se na bivšeg zvaničnika Bušove administracije, podsjetio je u majskom broju na ove epizode kao ilustraciju mogućih komplikacija ako Bolton bude imenovan za ambasadora u Ujedinjenim nacijama. Takvu odluku potvrdio je u ponedeljak predsjednik Buš, očigledno frustriran što u veoma uticajnom Komitetu za spoljne poslove američkog Senata Bolton nije dobio zeleno svjetlo:
“Amerika je već više od šest mjeseci bez ambasadora u Ujedinjenim nacijama. Pozicija je isuviše značajna da bi se ostavila i dalje upražnjenom, posebno u vrijeme rata i vitalne debate u Ujedinjenim nacijama.”
Demokratski senatori upozoravaju da se ovim potezom potkopava kredibilitet američkog ambasadora u ključnom razdoblju. Od objavljivanja Boltonove kandidature u martu, Republikanci nisu krili da ga bije glas agresivnog i grubog pregovarača, ali zar Džin Kirkpatrik, Pat Mojnihan i drugi američki diplomati na Ist riveru nisu takođe važili za beskompromisne osobe? Republikanski senator Džordž Vojnović nije prihvatio generalnu liniju svoje partije i ubraja se među najžešće Boltonove kritičare:
“Da je radio za neku veliku korporaciju, Bolton bi po mom uvjerenju bio otpušten. On se ne ponaša kao lider koji se zalaže za demokratiju, kakvu nastoji promovisati predsjednik Buš na globalnom planu” kazao je Vojnović tokom debate u već pomenutom senatskom Komitetu za spoljne poslove.
Tokom višemjesečnog odugovlačenja debate, Demokrati su pokušali da iznesu na svjetlo dana što vise primjera Boltonovog osionog ponašanja prema potčinjenima, nedostatku diplomatskog takta, blokiranja informacija i potcjenjivanja uloge Ujedinjenih nacija.
Nakon imenovanja Bolton je obećao da će neumorno raditi na realizaciji američkih inicijativa, s ciljem da se stvori efikasnija svjetska organizacija:
“Mi težimo jačoj i efikasnijoj organizaciji, u skladu sa idealima njenih osnivača i dovoljno agilnoj za izazove 21. vijeka. Smatram izuzetnom privilegijom da ću zagovarati američke vrijednosti i interese u UN i, kako se navodi u Povelji te organizacije, da pomognem održavanju međunarodnog mira i stabilnosti.”
Amerika je dobila, dakle, novog ambasadora u trenutku kada se na Ist Riveru uveliko vodi debata o sveobuhvatnim reformama Ujedinjenih nacija. Koliko će Bolton doprinijeti tom cilju, ostaje da se vidi.
Američki nedeljnik “Njusvik”, pozivajući se na bivšeg zvaničnika Bušove administracije, podsjetio je u majskom broju na ove epizode kao ilustraciju mogućih komplikacija ako Bolton bude imenovan za ambasadora u Ujedinjenim nacijama. Takvu odluku potvrdio je u ponedeljak predsjednik Buš, očigledno frustriran što u veoma uticajnom Komitetu za spoljne poslove američkog Senata Bolton nije dobio zeleno svjetlo:
“Amerika je već više od šest mjeseci bez ambasadora u Ujedinjenim nacijama. Pozicija je isuviše značajna da bi se ostavila i dalje upražnjenom, posebno u vrijeme rata i vitalne debate u Ujedinjenim nacijama.”
Demokratski senatori upozoravaju da se ovim potezom potkopava kredibilitet američkog ambasadora u ključnom razdoblju. Od objavljivanja Boltonove kandidature u martu, Republikanci nisu krili da ga bije glas agresivnog i grubog pregovarača, ali zar Džin Kirkpatrik, Pat Mojnihan i drugi američki diplomati na Ist riveru nisu takođe važili za beskompromisne osobe? Republikanski senator Džordž Vojnović nije prihvatio generalnu liniju svoje partije i ubraja se među najžešće Boltonove kritičare:
“Da je radio za neku veliku korporaciju, Bolton bi po mom uvjerenju bio otpušten. On se ne ponaša kao lider koji se zalaže za demokratiju, kakvu nastoji promovisati predsjednik Buš na globalnom planu” kazao je Vojnović tokom debate u već pomenutom senatskom Komitetu za spoljne poslove.
Tokom višemjesečnog odugovlačenja debate, Demokrati su pokušali da iznesu na svjetlo dana što vise primjera Boltonovog osionog ponašanja prema potčinjenima, nedostatku diplomatskog takta, blokiranja informacija i potcjenjivanja uloge Ujedinjenih nacija.
Nakon imenovanja Bolton je obećao da će neumorno raditi na realizaciji američkih inicijativa, s ciljem da se stvori efikasnija svjetska organizacija:
“Mi težimo jačoj i efikasnijoj organizaciji, u skladu sa idealima njenih osnivača i dovoljno agilnoj za izazove 21. vijeka. Smatram izuzetnom privilegijom da ću zagovarati američke vrijednosti i interese u UN i, kako se navodi u Povelji te organizacije, da pomognem održavanju međunarodnog mira i stabilnosti.”
Amerika je dobila, dakle, novog ambasadora u trenutku kada se na Ist Riveru uveliko vodi debata o sveobuhvatnim reformama Ujedinjenih nacija. Koliko će Bolton doprinijeti tom cilju, ostaje da se vidi.
