Privremeni voditelj Istražnog odjela zagrebačkog Županijskog suda Ratko Šćekić potvrdio je novinarima kako je danas, na zahtjev Županijskog odvjetništva u Zagrebu, provedena hitna istražna radnja i ispitivanja zaštićenog svjedoka u vezi sa kaznenim djelom ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.
Pouzdani izvori izvan pravosuđa potvrdili su nam kako je zaštićeni svjedok upravo Krunoslav Fehir, koji je u posljednjem broju splitskog tjednika „Feral Tribune“ svjedočio o ubojstvima osječkih Srba u jesen 1991. godine, po nalogu Branimira Glavaša. Glavaš, koji se nedavno žestoko posvađao i razišao sa HDZ-om, odgovara odmah kako je sve namješteno kako bi ga se politički uništilo i montirano osudilo:
„Protiv Branimira Glavaša nema svjedoka. Ne da nema svjedoka, jer je Branimir Glavaš radio na takav način da nema svjedoka, nego nema razloga da postoje svjedoci. Ti svjedoci ne postoje, jer je Branimir Glavaš radio sve zakonito, jer je Branimir Glavaš radio moralno, savjesno i odgovorno ono što mu je bilo povjereno.“
Odvođenja i nestanci Osječana srpske nacionalnosti početkom rata, bili su javna tajna u Hrvatskoj. Međutim, osim sporadičnih pokušaja, nije bilo sustavnog rada na njihovom rasvjetljavanju i pronalaženju i kažnjavanju počinitelja i naredbodavaca. Ovo jeste dobra vijest, ali ostavlja gorak okus u ustima, kazao je za Radio Slobodna Evropa odvjetnik Anto Nobilo:
„Ta dobra vijest je najbolja potvrda da politika u Hrvatskoj zaista na kratkoj uzdi drži pravosuđe, naravno i policiju, i da je ona glavna kočnica procesuiranju osumnjičenika za izvršenje ratnih zločina i raščišćavanje mračnih strana rata u Hrvatskoj. Naime, ovi dokazi su više-manje bili poznati svih ovih godina. Mnogi borci za ljudska prava su ih isticali, ali dok je Glavaš bio u vrhu političke vlasti i bio moćan, nije se mogao procesuirati. Dakle, sama činjenica da se procesuiraju slučajevi nestanka i ubojstava Srba u Osijeku je dobra, ali okolnost u kojima se to odvija potvrđuje da je politika najveća prijetnja uspostavi pravne države u Hrvata.“
Druga tamna mrlja na svojevrsnoj moralnoj karti Hrvatske je Sisak. Tamo je, po podacima Građanske udruge protiv nasilja, u prvoj godini rata nestalo ili ubijeno 111 sisačkih Srba. Udrugu vodi Vjera Solar, čija je kćer Ljubica ubijena, čini se, samo zbog veze sa mladim podoficirom bivše vojske, za kojeg se među sisačkim hadezeovcima pričalo da je Kosovac. Ona za Radio Sloboda Evropa podsjeća na ta vremena:
„Siščani srpske nacionalnosti su jednostavno počeli nestajati. Čitava porodica Vila je ubijena – tri sina, otac i majka, kao i Trifkanovići. Takav strah se bio uvukao u ljude, dok nije stvarno počelo baš ono žestoko. Ali sad kad svi govore o tome da ne znaju ništa, da se ne sjećaju ničega, trebali bi se sjećati. Naročito Đuro Brodarac. To je bilo možda prije pet-šest godina, kad su mu rekli da fale mnogi Srbi u Sisku, on je rekao: ,Kome fale nek‘ ih traži. Meni ne fale‘.“
Vjera Solar se boji da je strah i dalje jači od želje za pravdom:
„To krene i onda stane. Mislim da i onoga tko bi progovorio, u međuvremenu zastraše i da on odustane, radi svoje sigurnosti, bilo šta da kaže. Slušala sam oca ovog dečka što hoće svjedočiti kao zaštićeni svjedok, njegov otac njemu kaže: ,Nemoj bacati ljagu na naše heroje‘. Znači, svi oni sve znaju, ali svi se prave ludi. Kako Brodarac ne bi znao da su u Sisku ljudi nestajali, a naročito Ivan Bobetko. Oni su bili vladari života i smrti. Ja vam kažem da su oni odredili da moja jadna kćer ne smije živjeti dulje od 19 godina.“
Pouzdani izvori izvan pravosuđa potvrdili su nam kako je zaštićeni svjedok upravo Krunoslav Fehir, koji je u posljednjem broju splitskog tjednika „Feral Tribune“ svjedočio o ubojstvima osječkih Srba u jesen 1991. godine, po nalogu Branimira Glavaša. Glavaš, koji se nedavno žestoko posvađao i razišao sa HDZ-om, odgovara odmah kako je sve namješteno kako bi ga se politički uništilo i montirano osudilo:
„Protiv Branimira Glavaša nema svjedoka. Ne da nema svjedoka, jer je Branimir Glavaš radio na takav način da nema svjedoka, nego nema razloga da postoje svjedoci. Ti svjedoci ne postoje, jer je Branimir Glavaš radio sve zakonito, jer je Branimir Glavaš radio moralno, savjesno i odgovorno ono što mu je bilo povjereno.“
Odvođenja i nestanci Osječana srpske nacionalnosti početkom rata, bili su javna tajna u Hrvatskoj. Međutim, osim sporadičnih pokušaja, nije bilo sustavnog rada na njihovom rasvjetljavanju i pronalaženju i kažnjavanju počinitelja i naredbodavaca. Ovo jeste dobra vijest, ali ostavlja gorak okus u ustima, kazao je za Radio Slobodna Evropa odvjetnik Anto Nobilo:
„Ta dobra vijest je najbolja potvrda da politika u Hrvatskoj zaista na kratkoj uzdi drži pravosuđe, naravno i policiju, i da je ona glavna kočnica procesuiranju osumnjičenika za izvršenje ratnih zločina i raščišćavanje mračnih strana rata u Hrvatskoj. Naime, ovi dokazi su više-manje bili poznati svih ovih godina. Mnogi borci za ljudska prava su ih isticali, ali dok je Glavaš bio u vrhu političke vlasti i bio moćan, nije se mogao procesuirati. Dakle, sama činjenica da se procesuiraju slučajevi nestanka i ubojstava Srba u Osijeku je dobra, ali okolnost u kojima se to odvija potvrđuje da je politika najveća prijetnja uspostavi pravne države u Hrvata.“
Druga tamna mrlja na svojevrsnoj moralnoj karti Hrvatske je Sisak. Tamo je, po podacima Građanske udruge protiv nasilja, u prvoj godini rata nestalo ili ubijeno 111 sisačkih Srba. Udrugu vodi Vjera Solar, čija je kćer Ljubica ubijena, čini se, samo zbog veze sa mladim podoficirom bivše vojske, za kojeg se među sisačkim hadezeovcima pričalo da je Kosovac. Ona za Radio Sloboda Evropa podsjeća na ta vremena:
„Siščani srpske nacionalnosti su jednostavno počeli nestajati. Čitava porodica Vila je ubijena – tri sina, otac i majka, kao i Trifkanovići. Takav strah se bio uvukao u ljude, dok nije stvarno počelo baš ono žestoko. Ali sad kad svi govore o tome da ne znaju ništa, da se ne sjećaju ničega, trebali bi se sjećati. Naročito Đuro Brodarac. To je bilo možda prije pet-šest godina, kad su mu rekli da fale mnogi Srbi u Sisku, on je rekao: ,Kome fale nek‘ ih traži. Meni ne fale‘.“
Vjera Solar se boji da je strah i dalje jači od želje za pravdom:
„To krene i onda stane. Mislim da i onoga tko bi progovorio, u međuvremenu zastraše i da on odustane, radi svoje sigurnosti, bilo šta da kaže. Slušala sam oca ovog dečka što hoće svjedočiti kao zaštićeni svjedok, njegov otac njemu kaže: ,Nemoj bacati ljagu na naše heroje‘. Znači, svi oni sve znaju, ali svi se prave ludi. Kako Brodarac ne bi znao da su u Sisku ljudi nestajali, a naročito Ivan Bobetko. Oni su bili vladari života i smrti. Ja vam kažem da su oni odredili da moja jadna kćer ne smije živjeti dulje od 19 godina.“
