Objašnjavajući u kojoj je trenutno fazi postupak pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, advokat i zastupnik BiH u tužbi protiv Srbije i Crne Gore, Sakib Softić, ponovio je šta bh. strana traži:
“Ono što mi tražimo od Međunarodnog suda pravde je da utvrdi da je nad građanima BiH nesrpske nacionalnosti u periodu od 1992. do 1995. godine počinjen genocid, da se taj genocid može pripisati državi Srbiji i Crnoj Gori, koja je odgovorna ne samo za činjenje i za saučestvovanje u genocidu nego i za propuštanje ispunjenja svojih obaveza prema Konvenciji o genocidu, a to je da spriječi činjenje genocida i da kazni eventualne izvršioce zločina genocida. Nakon toga, kao posljednje, mi tražimo da tužena plati državi i građanima BiH pričinjenju štetu s osnova genocida, ali i agresije kao ambijenta u kojem je genocid počinjen. U ovom trenutku mi imamo utvrđen datum, tačan datum za otpočinjanje usmene rasprave. To je ponedjeljak, 27. februara 2006. godine. Tog dana, znači, počinje usmena rasprava koja će trajati nekoliko mjeseci.”
Poziciju BiH u ovoj tužbi otežava nedodstatak novčanih sredstava. Podsjećamo da je Predsjedništvo BiH donijelo odluku da tužba ne bude finansirana iz državnog budžeta, već iz budžetskih rezervi, za što je opet potreban potpis sve tri strane u BiH - na koji se čeka.
Koordinator međunarodnog tima koji u Hagu radi zajedno s domaćim ekspertima, Fon Van den Bizen, nakon hronološki poredanih činjenica koje prate ovaj 12-godišnji sudski proces i iznošenja nekih pravnih trikova tima Srbije i Crne Gore, iznio je i prednosti ovako dugog sudskog procesa:
“Jasno je da je to loše da se sudski slučajevi odugovlače, jer mi trebamo pravdu sada a ne sutra. Ali za nas je bilo i prednosti u tom odugovlačenju. Svi znate da svaki novi dan dođe još više dokaza o tome šta se dogodilo u BiH za vrijeme rata. Ja bih tu sada pomenuo ovaj novi video koji je izašao o Srebrenici, ali samo kao primjer kako novi dokazi idu nama u korist.”
Da je Međunarodni sud pravde u Hagu prevazišao sve razumne rokove u slučaju tužbe BiH protiv Srbije i Crne Gore smatra profesor međunarodnog prava Sarajevskog univerziteta, Ćazim Sadiković:
“Možemo napraviti usporedbu za rat, genocid i sve ono što se desilo u Drugom svjetskom ratu. Nirnberškom sudu je trebalo samo 9 mjeseci od pokretanja postupka, do donošenja odluke i izvršenja odluke. Dakle, 9 mjeseci. A ovoj našoj tužbi prošlo je 12 godina i još ćemo pričekati da se donese odluka. Prema tome, očito je da je ovaj Međunarodni sud pravde u Hagu prevazišao to što mi nazivamo tzv. razumnim rokom u pogledu dužine trajanja postupka i donošenja odluke.”
Ugledni američki advokat Frensis Bojl činjenicu da ni nakon 12 godina nije riješen sudski spor u kojem BiH tuži Srbiju i Crnu Goru pravda političkim pritiscima:
“Najveće zapadne sile, SAD, Britanija i Francuska, vršile su pritisak na vladu BiH u nekim situacijama, sa željom da se potpuno ubije tužba, sa taktikom usporavanja svega i zaustavljanja procesa. I kao što znate, sada je zakazana rasprava sa početkom u februaru iduće godine. I vi ćete vidjeti da će oni nastaviti sa pritiscima na bosansku vladu da zaustavi taj proces.”
Bojl poziva građane BiH da izvrše protupritisak, kao bi Srbija i Crna Gora što prije bile optužene za ono za što su i odgovorne:
“SAD, Britanija, Francuska i druge zapadne sile ne žele da vide da ova tužba uspije da ide dalje. Sada je odgovornost na državljanima BiH da obezbijede protivpritisak, ako želimo da se ne desi nekakav dogovor ispod stola, jer ova tužba je jedino mjesto gdje će biti dobijena pravda.”
Svi se slažu da bez pravde nema mira ni pomirenja. Fon Van den Bizen konkretno smatra da preovlađujući stav u Srbiji i Crnoj Gori - da se genocid na području BiH nije desio - može biti zaustavljen samo potvrdom najviše sudske institucije da ovo nije istina i da je država u kojoj žive kriva što je u genocidu učestvovala i što zločince nije na vrijeme kaznila.
*****
Jovan Simić, savjetnik predsjednika Srbije komentariše mogući uticaj kvalifikacija Theodora Merona o karakteru srebreničkog zločina na ishod tužbe BiH protiv Srbije I Crne Gore.
"Kvalifikacija koju je predsednik izrekao o genocidu je, u suštini, citiranje presude ''Krstić'', gde je Pretresno veće utvrdilo da je general Krstić učestvovao u pomaganju u genocidu. Međutim, ono što treba da bude osnovna, primerna, ideja je da kvalifikacija genocida ne može da se upotrebi u Bosni i Hercegovini prema Srbiji, jer morate da napravite sponu, uzročnu vezu između Srbije i toga. Tamo je okvalifikovano kao genocide, ali nije to više da ne treba o tome raspravljati. Ono što je bitno je - nema preuzimanja te presude. Morate napraviti uzročnu vezu da je Republika Srbija učestvovala u tom genocide, da bi došlo do presude u korist Bosne i Hercegovine. Meni se to učinilo kao fokusiranje priče. Znam Srebrenicu. Generalizacija genocida za celo područje. Onda bi to značilo da su i druge dve strane počinile genocid."
U isto vrijeme, predsjednica Komiteta pravnika za ljudska prava Srbije, Biljana Kovačević Vučo, za Radio Slobodna Evropa kaže da je u presudi Haškog tribunala generalu Radoslavu Krstiću, zločin u Srebrenici već okvalificiran kao genocid i da je to pravna činjenica. O mogućem utjecaju na presudu po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, Biljana Kovačević Vučo kaže:
"Da li će ono uticati na presudu Međunarodnog suda u Hagu, to pre svega zavisi od nas. I već naš raniji koncept bio je da Srbija treba da se odrekne politike Miloševića i da napravi jasnu distancu u odnosu na Miloševićevu politiku i u odnosu na genocid u Srebrenici i mislimo da je Boris Tadić napravio prvi korak u tom pravcu. On nije baš dobro odjeknuo u srpskoj javnosti, koja je kontaminirana ovim, takozvanim, patriotskim izjavama. Mi smo ponudili Skupštini Srbije tu deklaraciju upravo zato da bi se naša država odmakla od toga, da ne bih nastavljali tu politiku Miloševića ni na simboličkom nivou. Ali, ako nastavimo ovako, ne samo da će mu to biti presuda u Hagu, zbog toga što će se utvrditi Miloševićeva povezanost, to je skoro opipljivo, sa jedne strane. A sa druge strane, to je ono što će osuda Miloševića uticati na sve nas koji nismo spremni da se odreknemo njegove politike. Sigurna sam da će uticati i sve gore će nam biti dokle god budemo istrajavali u tome da mi nikakve veze nemamo sa ratom koji je vođen u bivšoj Jugoslaviji.
“Ono što mi tražimo od Međunarodnog suda pravde je da utvrdi da je nad građanima BiH nesrpske nacionalnosti u periodu od 1992. do 1995. godine počinjen genocid, da se taj genocid može pripisati državi Srbiji i Crnoj Gori, koja je odgovorna ne samo za činjenje i za saučestvovanje u genocidu nego i za propuštanje ispunjenja svojih obaveza prema Konvenciji o genocidu, a to je da spriječi činjenje genocida i da kazni eventualne izvršioce zločina genocida. Nakon toga, kao posljednje, mi tražimo da tužena plati državi i građanima BiH pričinjenju štetu s osnova genocida, ali i agresije kao ambijenta u kojem je genocid počinjen. U ovom trenutku mi imamo utvrđen datum, tačan datum za otpočinjanje usmene rasprave. To je ponedjeljak, 27. februara 2006. godine. Tog dana, znači, počinje usmena rasprava koja će trajati nekoliko mjeseci.”
Poziciju BiH u ovoj tužbi otežava nedodstatak novčanih sredstava. Podsjećamo da je Predsjedništvo BiH donijelo odluku da tužba ne bude finansirana iz državnog budžeta, već iz budžetskih rezervi, za što je opet potreban potpis sve tri strane u BiH - na koji se čeka.
Koordinator međunarodnog tima koji u Hagu radi zajedno s domaćim ekspertima, Fon Van den Bizen, nakon hronološki poredanih činjenica koje prate ovaj 12-godišnji sudski proces i iznošenja nekih pravnih trikova tima Srbije i Crne Gore, iznio je i prednosti ovako dugog sudskog procesa:
“Jasno je da je to loše da se sudski slučajevi odugovlače, jer mi trebamo pravdu sada a ne sutra. Ali za nas je bilo i prednosti u tom odugovlačenju. Svi znate da svaki novi dan dođe još više dokaza o tome šta se dogodilo u BiH za vrijeme rata. Ja bih tu sada pomenuo ovaj novi video koji je izašao o Srebrenici, ali samo kao primjer kako novi dokazi idu nama u korist.”
Da je Međunarodni sud pravde u Hagu prevazišao sve razumne rokove u slučaju tužbe BiH protiv Srbije i Crne Gore smatra profesor međunarodnog prava Sarajevskog univerziteta, Ćazim Sadiković:
“Možemo napraviti usporedbu za rat, genocid i sve ono što se desilo u Drugom svjetskom ratu. Nirnberškom sudu je trebalo samo 9 mjeseci od pokretanja postupka, do donošenja odluke i izvršenja odluke. Dakle, 9 mjeseci. A ovoj našoj tužbi prošlo je 12 godina i još ćemo pričekati da se donese odluka. Prema tome, očito je da je ovaj Međunarodni sud pravde u Hagu prevazišao to što mi nazivamo tzv. razumnim rokom u pogledu dužine trajanja postupka i donošenja odluke.”
Ugledni američki advokat Frensis Bojl činjenicu da ni nakon 12 godina nije riješen sudski spor u kojem BiH tuži Srbiju i Crnu Goru pravda političkim pritiscima:
“Najveće zapadne sile, SAD, Britanija i Francuska, vršile su pritisak na vladu BiH u nekim situacijama, sa željom da se potpuno ubije tužba, sa taktikom usporavanja svega i zaustavljanja procesa. I kao što znate, sada je zakazana rasprava sa početkom u februaru iduće godine. I vi ćete vidjeti da će oni nastaviti sa pritiscima na bosansku vladu da zaustavi taj proces.”
Bojl poziva građane BiH da izvrše protupritisak, kao bi Srbija i Crna Gora što prije bile optužene za ono za što su i odgovorne:
“SAD, Britanija, Francuska i druge zapadne sile ne žele da vide da ova tužba uspije da ide dalje. Sada je odgovornost na državljanima BiH da obezbijede protivpritisak, ako želimo da se ne desi nekakav dogovor ispod stola, jer ova tužba je jedino mjesto gdje će biti dobijena pravda.”
Svi se slažu da bez pravde nema mira ni pomirenja. Fon Van den Bizen konkretno smatra da preovlađujući stav u Srbiji i Crnoj Gori - da se genocid na području BiH nije desio - može biti zaustavljen samo potvrdom najviše sudske institucije da ovo nije istina i da je država u kojoj žive kriva što je u genocidu učestvovala i što zločince nije na vrijeme kaznila.
*****
Jovan Simić, savjetnik predsjednika Srbije komentariše mogući uticaj kvalifikacija Theodora Merona o karakteru srebreničkog zločina na ishod tužbe BiH protiv Srbije I Crne Gore.
"Kvalifikacija koju je predsednik izrekao o genocidu je, u suštini, citiranje presude ''Krstić'', gde je Pretresno veće utvrdilo da je general Krstić učestvovao u pomaganju u genocidu. Međutim, ono što treba da bude osnovna, primerna, ideja je da kvalifikacija genocida ne može da se upotrebi u Bosni i Hercegovini prema Srbiji, jer morate da napravite sponu, uzročnu vezu između Srbije i toga. Tamo je okvalifikovano kao genocide, ali nije to više da ne treba o tome raspravljati. Ono što je bitno je - nema preuzimanja te presude. Morate napraviti uzročnu vezu da je Republika Srbija učestvovala u tom genocide, da bi došlo do presude u korist Bosne i Hercegovine. Meni se to učinilo kao fokusiranje priče. Znam Srebrenicu. Generalizacija genocida za celo područje. Onda bi to značilo da su i druge dve strane počinile genocid."
U isto vrijeme, predsjednica Komiteta pravnika za ljudska prava Srbije, Biljana Kovačević Vučo, za Radio Slobodna Evropa kaže da je u presudi Haškog tribunala generalu Radoslavu Krstiću, zločin u Srebrenici već okvalificiran kao genocid i da je to pravna činjenica. O mogućem utjecaju na presudu po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, Biljana Kovačević Vučo kaže:
"Da li će ono uticati na presudu Međunarodnog suda u Hagu, to pre svega zavisi od nas. I već naš raniji koncept bio je da Srbija treba da se odrekne politike Miloševića i da napravi jasnu distancu u odnosu na Miloševićevu politiku i u odnosu na genocid u Srebrenici i mislimo da je Boris Tadić napravio prvi korak u tom pravcu. On nije baš dobro odjeknuo u srpskoj javnosti, koja je kontaminirana ovim, takozvanim, patriotskim izjavama. Mi smo ponudili Skupštini Srbije tu deklaraciju upravo zato da bi se naša država odmakla od toga, da ne bih nastavljali tu politiku Miloševića ni na simboličkom nivou. Ali, ako nastavimo ovako, ne samo da će mu to biti presuda u Hagu, zbog toga što će se utvrditi Miloševićeva povezanost, to je skoro opipljivo, sa jedne strane. A sa druge strane, to je ono što će osuda Miloševića uticati na sve nas koji nismo spremni da se odreknemo njegove politike. Sigurna sam da će uticati i sve gore će nam biti dokle god budemo istrajavali u tome da mi nikakve veze nemamo sa ratom koji je vođen u bivšoj Jugoslaviji.
