Hrvatska je, po globalnom indeksu konkurentnosti 79. od 104 zemlje, po konkurentnosti rasta pala je sa 53. na 61., a po indeksu poslovne konkurentnosti, pala je sa 62. na 67. mjesto, upozorio je predsjednik Nacionalnog vijeća za konkurentnost Darko Marinac:
„Nažalost, ne možemo biti previše optimistični. U trendu konkurentnosti Hrvatska ne napreduje, ponegdje i nazaduje. Kod indeksa konkurentnosti rasta je nazadovanje relativno, a kod indeksa poslovne konkurentnosti je nazadovanje stvarno. I u usporedbi sa zemljama koje su sljedeće na redu za prijem u Evropsku uniju, sa Bugarskom i Rumunjskom, zaostajemo.“
Sintetski, ocjena stanja i prijedlog mogućeg izlaza:
„Mi rastemo, ali ne rastemo dovoljno brzo. Mi se mijenjamo, ali ne mijenjamo se dovoljno brzo. Hrvatska treba reindustrijalizaciju, jer je očito da ono što danas proizvodimo nije dovoljno i nije dovoljno atraktivno i nije u trendu potreba potrošača u Evropi.“
Marinac je upozorio na dva, po ocjeni Vijeća, vrlo ozbiljna problema –
korupciju i neefikasnost javnih izdataka, odnosno subvencija:
„Vi znate da su u otkrivanju nekih korupcijskih skandala učestvovali osobno i ugledni članovi poslovne zajednice. Mi ćemo pokušati ubuduće činiti sve što možemo da bi ukazali da je korupcija najgora bolest koja se može desiti. Ja govorim o gospodarstvu, ali i državi. Drugo je neproduktivnost javnih izdataka. Javni izdatci moraju služiti razvoju, a ne socijali i moraju biti horizontalni, ne može netko dobiti subvencionirani proizvod u istoj branši u kojoj netko nema subvencionirani proizvod, a nakon toga se boriti na tržištu. To je stvarno van zdrave pameti. „
Najuspješnije su banke, koje su, podsjetimo, preko 90 posto u
stranom vlasništvu. Predsjednik Uprave Privredne banke Zagreb Božo Prka ima svoje prijedloge kako osnažiti hrvatsko gospodarstvo:
„Mi smatramo da bi trebalo ojačati kapacitet hrvatskih institucija, prije svega javne i lokalne uprave. Drugo, da bi trebali jačati povjerenje ulagača u smislu da se unaprjeđuje pravni sustav, da se jača pravna sigurnost stranaka na hrvatskom tržištu, da jača konkurentnost i domaća konkurencija, da su nadzorne institucije koje se bave nadgledanjem, supervizijom konkurentnosti, procesa javnih nabavki također i drugih elemenata koji su bitni za poslovnu klimu, da bi oni trebali bolje raditi.“
Neovisni ekonomist i član nacionalnog vijeća Mladen Vedriš upozorava da se previše vremena troši na svađu kako preraspodijeliti postojeći kolač, a premalo na to kako dići stopu rasta:
„Jedino veća stopa rasta može pomiriti te antagonizme u raspodjeli koji postaju sve žešći i koji zapravo tada guše socijalni dijalog i mogućnost da se ide naprijed. E sad, ostaje pitanje kako to učiniti. To je ključna stvar. Jedino je moguće sa povećanim investicijama i izvozom. Sve ostalo su iluzije. Te iluzije su se iscrpile, one su došle na 30 milijardi vanjskog duga, kada se taj rast generirao zaduženjima.“
„Nažalost, ne možemo biti previše optimistični. U trendu konkurentnosti Hrvatska ne napreduje, ponegdje i nazaduje. Kod indeksa konkurentnosti rasta je nazadovanje relativno, a kod indeksa poslovne konkurentnosti je nazadovanje stvarno. I u usporedbi sa zemljama koje su sljedeće na redu za prijem u Evropsku uniju, sa Bugarskom i Rumunjskom, zaostajemo.“
Sintetski, ocjena stanja i prijedlog mogućeg izlaza:
„Mi rastemo, ali ne rastemo dovoljno brzo. Mi se mijenjamo, ali ne mijenjamo se dovoljno brzo. Hrvatska treba reindustrijalizaciju, jer je očito da ono što danas proizvodimo nije dovoljno i nije dovoljno atraktivno i nije u trendu potreba potrošača u Evropi.“
Marinac je upozorio na dva, po ocjeni Vijeća, vrlo ozbiljna problema –
korupciju i neefikasnost javnih izdataka, odnosno subvencija:
„Vi znate da su u otkrivanju nekih korupcijskih skandala učestvovali osobno i ugledni članovi poslovne zajednice. Mi ćemo pokušati ubuduće činiti sve što možemo da bi ukazali da je korupcija najgora bolest koja se može desiti. Ja govorim o gospodarstvu, ali i državi. Drugo je neproduktivnost javnih izdataka. Javni izdatci moraju služiti razvoju, a ne socijali i moraju biti horizontalni, ne može netko dobiti subvencionirani proizvod u istoj branši u kojoj netko nema subvencionirani proizvod, a nakon toga se boriti na tržištu. To je stvarno van zdrave pameti. „
Najuspješnije su banke, koje su, podsjetimo, preko 90 posto u
stranom vlasništvu. Predsjednik Uprave Privredne banke Zagreb Božo Prka ima svoje prijedloge kako osnažiti hrvatsko gospodarstvo:
„Mi smatramo da bi trebalo ojačati kapacitet hrvatskih institucija, prije svega javne i lokalne uprave. Drugo, da bi trebali jačati povjerenje ulagača u smislu da se unaprjeđuje pravni sustav, da se jača pravna sigurnost stranaka na hrvatskom tržištu, da jača konkurentnost i domaća konkurencija, da su nadzorne institucije koje se bave nadgledanjem, supervizijom konkurentnosti, procesa javnih nabavki također i drugih elemenata koji su bitni za poslovnu klimu, da bi oni trebali bolje raditi.“
Neovisni ekonomist i član nacionalnog vijeća Mladen Vedriš upozorava da se previše vremena troši na svađu kako preraspodijeliti postojeći kolač, a premalo na to kako dići stopu rasta:
„Jedino veća stopa rasta može pomiriti te antagonizme u raspodjeli koji postaju sve žešći i koji zapravo tada guše socijalni dijalog i mogućnost da se ide naprijed. E sad, ostaje pitanje kako to učiniti. To je ključna stvar. Jedino je moguće sa povećanim investicijama i izvozom. Sve ostalo su iluzije. Te iluzije su se iscrpile, one su došle na 30 milijardi vanjskog duga, kada se taj rast generirao zaduženjima.“
