„Kao Hrvat iz Istre, posvećujem ovu knjigu patničkom srpskom narodu Korduna i Banije sa kojim sam proveo najteže dane njegova stradanja u vrijeme NDH i fašištićke okupacije, ali i slavne dane antifašističke borbe“, stoji odmah iza naslova najnovije knjige dr. Save Zlatića, koji ima 92 godine i živi u Zagrebu. Za mnoge prijatelje iz NOB-a, on je i danas - dr. Mićo:
„Mićom je je prozvao narod na Kordunu, tako da sam na Kordunu bio poznat kao doktor Mićo.“
RSE: Mićo je ime od milja. Očito su Vas voljeli?s
ZLATIĆ: Obilazio sam čitav Kordun. Nema sela na Kordunu u kojem nisam bio i to sve pješice. Ponekad morate čitav dan hodati da bi došli do jednog pacijenta ili do jednog ranjenika.
Dr. Zlatić je 1941. godine s Jakovom Kranjčevićem Bradom utemeljio poznatu partizansku bolnicu na Petrovoj Gori, u kojoj je izliječeno više od 4.000 bolesnika i ranjenika i koju ustaše nikad nisu otkrile.
Zlatićev autentični medicinski dnevnik iz tog doba i najvredniji je dio knjige, za čije izdavanje je najzaslužniji dr. Stipe Šuvar, a slučajno se poklopilo da je na godišnjicu Šuvarove smrti i promovirana:
„Dnevnik, koji je u knjizi tiskan tamnim slovima, točna je kopija teksta iz mojih sačuvanih notesa i malih bilježnica koji se sada nalaze pohranjeni u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Pisao sam ga svaki dan. Obično uz vatru ili onu luč, ako znate šta je to, ili svjetlo lojanice, a ponekad i petrolejke. Iz dnevnika se vide ne samo dobre, nego i loše stvari koje su partizani radili.“
Naglašava da bez NOB-a Hrvatska ne bi bila na pobjedničkoj, antifašističkoj strani, te da je razočaran nedavnim ratovima na ovim prostorima:
„Za sve nas borce je bio šok da je došlo do jednog trojnog, bratoubilačkog rata. Po nama je to jedan bratoubilački rat, koji je svima štetio. Sa milijunskim migracijama, koje i danas još opterećuju odnose između država. Ali centralno pitanje na ovom prostoru su srpsko -hrvatski odnosi. Srpsko - hrvatske odnose moramo riješiti tako da ih rješavamo sporazumno, da ih ne rješavamo ni na štetu jednog, ni na štetu drugog naroda, nego stvarno jednim istinskim, prijateljskim sporazumom, koji onda automatski uključuje i poboljšanje situacije u Bosni i Hercegovini i na čitavim ovim balkanskim prostorima.“
RSE: Srpsko pitanje u hrvatskoj danas?
ZLATIĆ: Hrvatska država to još uvijek ne rješava, bez obzira što postoji dobra volja kod predsjednika Sanadera. Tako da je to jedan problem, koji je prepreka konačnom ostvarenju stvarne ravnopravnosti Srba u Hrvatskoj. I ova moja knjiga je jedan prilog upravo tome. Ona je posvećena patničkom srpskom narodu Korduna i Banije, kojoj su se dogodile najgore stvari koje se jednom narodu mogu dogoditi.
„Mićom je je prozvao narod na Kordunu, tako da sam na Kordunu bio poznat kao doktor Mićo.“
RSE: Mićo je ime od milja. Očito su Vas voljeli?s
ZLATIĆ: Obilazio sam čitav Kordun. Nema sela na Kordunu u kojem nisam bio i to sve pješice. Ponekad morate čitav dan hodati da bi došli do jednog pacijenta ili do jednog ranjenika.
Dr. Zlatić je 1941. godine s Jakovom Kranjčevićem Bradom utemeljio poznatu partizansku bolnicu na Petrovoj Gori, u kojoj je izliječeno više od 4.000 bolesnika i ranjenika i koju ustaše nikad nisu otkrile.
Zlatićev autentični medicinski dnevnik iz tog doba i najvredniji je dio knjige, za čije izdavanje je najzaslužniji dr. Stipe Šuvar, a slučajno se poklopilo da je na godišnjicu Šuvarove smrti i promovirana:
„Dnevnik, koji je u knjizi tiskan tamnim slovima, točna je kopija teksta iz mojih sačuvanih notesa i malih bilježnica koji se sada nalaze pohranjeni u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Pisao sam ga svaki dan. Obično uz vatru ili onu luč, ako znate šta je to, ili svjetlo lojanice, a ponekad i petrolejke. Iz dnevnika se vide ne samo dobre, nego i loše stvari koje su partizani radili.“
Naglašava da bez NOB-a Hrvatska ne bi bila na pobjedničkoj, antifašističkoj strani, te da je razočaran nedavnim ratovima na ovim prostorima:
„Za sve nas borce je bio šok da je došlo do jednog trojnog, bratoubilačkog rata. Po nama je to jedan bratoubilački rat, koji je svima štetio. Sa milijunskim migracijama, koje i danas još opterećuju odnose između država. Ali centralno pitanje na ovom prostoru su srpsko -hrvatski odnosi. Srpsko - hrvatske odnose moramo riješiti tako da ih rješavamo sporazumno, da ih ne rješavamo ni na štetu jednog, ni na štetu drugog naroda, nego stvarno jednim istinskim, prijateljskim sporazumom, koji onda automatski uključuje i poboljšanje situacije u Bosni i Hercegovini i na čitavim ovim balkanskim prostorima.“
RSE: Srpsko pitanje u hrvatskoj danas?
ZLATIĆ: Hrvatska država to još uvijek ne rješava, bez obzira što postoji dobra volja kod predsjednika Sanadera. Tako da je to jedan problem, koji je prepreka konačnom ostvarenju stvarne ravnopravnosti Srba u Hrvatskoj. I ova moja knjiga je jedan prilog upravo tome. Ona je posvećena patničkom srpskom narodu Korduna i Banije, kojoj su se dogodile najgore stvari koje se jednom narodu mogu dogoditi.
