Statistika kaže da je svaka četvrta žena u Bosni i Hercegovini izložena nekom od oblika porodičnog nasilja. Osim fizičkog, žene su iza vrata porodičnog doma izložene i psihičkom, ekonomskom, te seksualnom nasilju, ili, u najvećem broju slučajeva, svim ovim vrstama nasilja istovremeno.
Koliko je žena i djece svakodnevno izloženo torturi svjedoči i statistika SOS telefona, banjalučke nevladine organizacije Udružene žene. Lana Jajčević, voditeljica projekta Sigurna kuća:
“Statistika danas kaže da nam se za osam godina, punih osam godina rada i deveta, javilo 5300 žena samo na SOS telefon. Tu nisam računala žene koje su tražile besplatnu pravnu pomoć. Mislim da je to brojka koja dosta govori o potrebi otvaranja Sigurne kuće.”
Jajčevićeva kaže da je ovo tek vrh ledenog brijega porodičnog nasilja:
“Porodično nasilje je od 2000. godine krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, dakle više od 4 godine, a još uvijek dobijamo povratne informacije od naših klijentica da policija i danas - kada neko pozove policiju da dođe na lice mjesta kada žena trpi akutno nasilje - još uvijek nije spremna, i još uvijek, bez obzira što im je to dužnost i zakonska obaveza, ne sačinjava krivičnu prijavu prvi put kad izađu na lice mjesta.”
Pomoć u prekidanju začaranog kruga batina i poniženja, koje je u dobroj mjeri uzrokovano i nedostatkom adekvatne reakcije policije i sudova, za mnoge od njih mogla bi biti Sigurna kuća, koja je upornošću aktivistica Udružene žene sagrađena u Banjoj Luci. Riječ je o mjestu namijenjenom za privremeni smještaj žrtava porodičnog nasilja. Ipak, zidovi nisu dovoljni, pa umjesto da otvori vrata žrtvama, Sigurna kuća stoji zaključana, jer ni na nivou grada Banje Luke, ni RS-a ne postoje sredstva za njen kontinuirani rad, kaže Lana Jajčević:
“Međutim, nažalost, još uvijek nemamo namještaja i nemamo, što je najvažnije, tekuće održavanje za boravak žena i djece, žrtava porodičnog nasilja, koje iznosi 185 hiljada maraka godišnje - i šest zaposlenih ljudi. Smatramo da novac koji tražimo od grada - da uđemo u budžet grada Banja Luka, tih 185 hiljada maraka nije velika svota za tako važnu društvenu funkciju koju će ova Sigurna kuća imati u spašavanju žrtava porodičnog nasilja.”
U nadležnim institucijama grada Banje Luke tvrde da su svjesni potrebe iznalaženja sredstava za finansiranje Sigurne kuće. Grad je voljan stoga izdvojiti iz budžeta novac za rad Sigurne kuće pod uslovom da se na bazi partnerstva u projekat uključi i Centar za socijalni rad, kaže Ljiljana Radovanović, pomoćnica načelnika Odjela za privredu grada Banje Luke:
“Ovaj model, koji bi trebao da zaživi sa Sigurnom kućom, upravo predstavlja najbolji primjer kako se treba uspostaviti jedan kvalitetan mješoviti sistem pružanja usluga. Mi smo održali niz sastanaka i sa Centrom za socijalni rad i s Udruženim ženama upravo tražeći modalitete kako da uspostavimo taj način rada i kako da institucionalno povežemo vladinu organizaciju Centar za socijalni rad, koji smo mi osnovali u skladu sa zakonom za rješavanje socijalnih problema i pružanja socijalne zaštite, i Udružene žene kao nevladinu organizaciju.”
I dok se vodi rasprava o tome pod čijim će patronatom raditi Sigurna kuća, žrtve porodičnog nasilja i dalje će o svojoj muci ćutati ili uzaludno tražiti pomoć.
Koliko je žena i djece svakodnevno izloženo torturi svjedoči i statistika SOS telefona, banjalučke nevladine organizacije Udružene žene. Lana Jajčević, voditeljica projekta Sigurna kuća:
“Statistika danas kaže da nam se za osam godina, punih osam godina rada i deveta, javilo 5300 žena samo na SOS telefon. Tu nisam računala žene koje su tražile besplatnu pravnu pomoć. Mislim da je to brojka koja dosta govori o potrebi otvaranja Sigurne kuće.”
Jajčevićeva kaže da je ovo tek vrh ledenog brijega porodičnog nasilja:
“Porodično nasilje je od 2000. godine krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, dakle više od 4 godine, a još uvijek dobijamo povratne informacije od naših klijentica da policija i danas - kada neko pozove policiju da dođe na lice mjesta kada žena trpi akutno nasilje - još uvijek nije spremna, i još uvijek, bez obzira što im je to dužnost i zakonska obaveza, ne sačinjava krivičnu prijavu prvi put kad izađu na lice mjesta.”
Pomoć u prekidanju začaranog kruga batina i poniženja, koje je u dobroj mjeri uzrokovano i nedostatkom adekvatne reakcije policije i sudova, za mnoge od njih mogla bi biti Sigurna kuća, koja je upornošću aktivistica Udružene žene sagrađena u Banjoj Luci. Riječ je o mjestu namijenjenom za privremeni smještaj žrtava porodičnog nasilja. Ipak, zidovi nisu dovoljni, pa umjesto da otvori vrata žrtvama, Sigurna kuća stoji zaključana, jer ni na nivou grada Banje Luke, ni RS-a ne postoje sredstva za njen kontinuirani rad, kaže Lana Jajčević:
“Međutim, nažalost, još uvijek nemamo namještaja i nemamo, što je najvažnije, tekuće održavanje za boravak žena i djece, žrtava porodičnog nasilja, koje iznosi 185 hiljada maraka godišnje - i šest zaposlenih ljudi. Smatramo da novac koji tražimo od grada - da uđemo u budžet grada Banja Luka, tih 185 hiljada maraka nije velika svota za tako važnu društvenu funkciju koju će ova Sigurna kuća imati u spašavanju žrtava porodičnog nasilja.”
U nadležnim institucijama grada Banje Luke tvrde da su svjesni potrebe iznalaženja sredstava za finansiranje Sigurne kuće. Grad je voljan stoga izdvojiti iz budžeta novac za rad Sigurne kuće pod uslovom da se na bazi partnerstva u projekat uključi i Centar za socijalni rad, kaže Ljiljana Radovanović, pomoćnica načelnika Odjela za privredu grada Banje Luke:
“Ovaj model, koji bi trebao da zaživi sa Sigurnom kućom, upravo predstavlja najbolji primjer kako se treba uspostaviti jedan kvalitetan mješoviti sistem pružanja usluga. Mi smo održali niz sastanaka i sa Centrom za socijalni rad i s Udruženim ženama upravo tražeći modalitete kako da uspostavimo taj način rada i kako da institucionalno povežemo vladinu organizaciju Centar za socijalni rad, koji smo mi osnovali u skladu sa zakonom za rješavanje socijalnih problema i pružanja socijalne zaštite, i Udružene žene kao nevladinu organizaciju.”
I dok se vodi rasprava o tome pod čijim će patronatom raditi Sigurna kuća, žrtve porodičnog nasilja i dalje će o svojoj muci ćutati ili uzaludno tražiti pomoć.
