Akademski slikar Boris Šincek ponovio je u Veneciji svoj kratki performans PUCANJ:
''Stajao sam obučen u pancirku i kustos je ispalio iz pravog pištolja u mene.''
Organizator nastupa hrvatskih umjetnika na Venecijanskom bijenalu, i ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik, Antun Maračić:
''To je jedan vrlo kratak performans u kojem kustos galerije puca u njega pravim metkom iz pravog pištolja u pancirnu košulju. To je vrlo rječit rad, bez obzira što traje tek nekoliko sekundi.''
Šincekov rad je usko povezan s njegovim životom. Prije Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, završio je Vojnu školu. Onda je došao rat iz kojeg izlazi s vrlo visokim vojnim činom i vrlo visokim traumama:
''Od toga sam poludio. Otišao sam na akademiju i tri godine sam izbacivao gluposti, leševe i mrtve iz sebe. Počeo sam putovati i tako komunicirati s ljudima.''
Selektor i autor hrvatske koncepcije na Venecijanskom bijenalu, dubrovački umjetnik Slaven Tolj, prepoznaje u Šincekovim radovima snažne antiratne poruke:
''Čini mi se da se u Hravtskoj od kraja rata ubilo 1500 branitelja. Mislim da je njegov rad povezan sa sudbinom svih tih ljudi.''
Venecijansko bijenale otvoreno je 12. lipnja i trajat će sve do početka studenog. U sklopu hrvatskog nacionalnog programa nastupaju još Zlatan Dumanić, Alen Floričić, Paško Burđelez, Tomo Savić Gecan i Goran Trbuljak. Umjetnički kritičar Darko Glavan kaže da je izbornik Tolj svojim minimalističkim konceptom pogodio temu:
''Bez obzira što je pogođena tema, mislim da je to izložba više za internu upotrebu. Šest hrvatskih umjetnika je bilo na Bijenalu, ali bi me jako čudilo da iko od njih napravi neki ozbiljniji proboj zahvaljujući ovoj izložbi.''
Stogodišnja međunarodna likovna smotra u Venciji, sa 73 zemlje sudionice, bogatija je ove godine po broju izložbi od svih dosadašnjih. No, hrvatski umjetnik Goran Trbuljak tvrdi da nema osobitih novosti, da je sve već viđeno i da se Hrvati nepotrebno sami potcjenjuju:
''Čini mi se da je Tolj napravio dobru stvar što je malo minimalizirao izričaj, jer ovi koji su htjeli biti glasni su možda uspjeli u svojoj glasnoći, ali nije sve u tome. Možemo sjedjeti u jednoj gostioni i biti jako glasni, a da to bude beznačajno.''
Načelnica Odjela za europske integracije i suradnju u hrvatskom Ministarstvu kulture, Marija Lokas, potsjeća da je Hrvatska od osamostaljenja stalno prisutna u Veneciji:
''To je prilika da vidimo šta se radi u svim krajevima svijeta. Najviše me impresionirao pobjednički paviljon. Ideja je fantastična i iza svega stoji priča o Pinokiju.''
Umjetnička pobuna protiv velikih svjetskih laži. A za nekadašnjeg ratnika, umjetnika Borisa Šinceka, najveća laž je tvrditi kako svjetski sukobi nastaju zbog različitosti nacija i rasa:
''To je laž koja je ljudima utrpana u glavu još kroz nasilje koje je ovdje vladalo deset godina. Svatko se mora toga riješiti. Uvijek je lijepo kada se više ljudi sa raznih prostora nađe na jedom mjestu. Onda sve posve drugačije izgleda. Ti ljudi nose istinu a ne predrasude koje se šibaju cijelo vrijeme, te neke vjerske priče. To je laž. Vidim ljudima lice. Nacije ne postoje. Nacije su najveća laž. Zbog toga još treba i da se tuku međusobno.''
I osobno je kaže, s 20 godina, bio uvučen u laži nedavnih ratova na ovim prostorima:
''Došli smo iz mraka i u mrak se ne vraćamo.''
''Stajao sam obučen u pancirku i kustos je ispalio iz pravog pištolja u mene.''
Organizator nastupa hrvatskih umjetnika na Venecijanskom bijenalu, i ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik, Antun Maračić:
''To je jedan vrlo kratak performans u kojem kustos galerije puca u njega pravim metkom iz pravog pištolja u pancirnu košulju. To je vrlo rječit rad, bez obzira što traje tek nekoliko sekundi.''
Šincekov rad je usko povezan s njegovim životom. Prije Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, završio je Vojnu školu. Onda je došao rat iz kojeg izlazi s vrlo visokim vojnim činom i vrlo visokim traumama:
''Od toga sam poludio. Otišao sam na akademiju i tri godine sam izbacivao gluposti, leševe i mrtve iz sebe. Počeo sam putovati i tako komunicirati s ljudima.''
Selektor i autor hrvatske koncepcije na Venecijanskom bijenalu, dubrovački umjetnik Slaven Tolj, prepoznaje u Šincekovim radovima snažne antiratne poruke:
''Čini mi se da se u Hravtskoj od kraja rata ubilo 1500 branitelja. Mislim da je njegov rad povezan sa sudbinom svih tih ljudi.''
Venecijansko bijenale otvoreno je 12. lipnja i trajat će sve do početka studenog. U sklopu hrvatskog nacionalnog programa nastupaju još Zlatan Dumanić, Alen Floričić, Paško Burđelez, Tomo Savić Gecan i Goran Trbuljak. Umjetnički kritičar Darko Glavan kaže da je izbornik Tolj svojim minimalističkim konceptom pogodio temu:
''Bez obzira što je pogođena tema, mislim da je to izložba više za internu upotrebu. Šest hrvatskih umjetnika je bilo na Bijenalu, ali bi me jako čudilo da iko od njih napravi neki ozbiljniji proboj zahvaljujući ovoj izložbi.''
Stogodišnja međunarodna likovna smotra u Venciji, sa 73 zemlje sudionice, bogatija je ove godine po broju izložbi od svih dosadašnjih. No, hrvatski umjetnik Goran Trbuljak tvrdi da nema osobitih novosti, da je sve već viđeno i da se Hrvati nepotrebno sami potcjenjuju:
''Čini mi se da je Tolj napravio dobru stvar što je malo minimalizirao izričaj, jer ovi koji su htjeli biti glasni su možda uspjeli u svojoj glasnoći, ali nije sve u tome. Možemo sjedjeti u jednoj gostioni i biti jako glasni, a da to bude beznačajno.''
Načelnica Odjela za europske integracije i suradnju u hrvatskom Ministarstvu kulture, Marija Lokas, potsjeća da je Hrvatska od osamostaljenja stalno prisutna u Veneciji:
''To je prilika da vidimo šta se radi u svim krajevima svijeta. Najviše me impresionirao pobjednički paviljon. Ideja je fantastična i iza svega stoji priča o Pinokiju.''
Umjetnička pobuna protiv velikih svjetskih laži. A za nekadašnjeg ratnika, umjetnika Borisa Šinceka, najveća laž je tvrditi kako svjetski sukobi nastaju zbog različitosti nacija i rasa:
''To je laž koja je ljudima utrpana u glavu još kroz nasilje koje je ovdje vladalo deset godina. Svatko se mora toga riješiti. Uvijek je lijepo kada se više ljudi sa raznih prostora nađe na jedom mjestu. Onda sve posve drugačije izgleda. Ti ljudi nose istinu a ne predrasude koje se šibaju cijelo vrijeme, te neke vjerske priče. To je laž. Vidim ljudima lice. Nacije ne postoje. Nacije su najveća laž. Zbog toga još treba i da se tuku međusobno.''
I osobno je kaže, s 20 godina, bio uvučen u laži nedavnih ratova na ovim prostorima:
''Došli smo iz mraka i u mrak se ne vraćamo.''
