Odsustvo reakcija entitetskih vlasti na stravične slike zločina znači istrajavanje na konceptu koji je započeo ideologijom etničkog čišćenja u ratu, a koji se danas može prepoznati u sistematskom nastojanju da se prikrije istina o zločinima i da se etnički čiste teritorije, stvorene ratom, očuvaju i u miru. Ovo je stav predsjednika Helsinškog odbora za ljudska prava RS-a, Branka Todorovića:
“Nikoga ne treba da iznenadi što nastavljači ideologije Radovana Karadžića ćutke ili sasvim mirno prelaze preko i tako brutalnih scena monstruoznih zločina. I mislim da je to ćutanje političara i političkih struktura u RS nešto što je očekivano i što se uklapa u jedno nastojanje u proteklih deset godina da se ratni zločini prikriju, da se relativiziraju, da se, na neki način, jednostvano pažnja javnosti, i domaće i međunarodne, usmjeri ka nečemu drugom, tako da nas to ne treba iznenaditi.”
Onima koji čitaju između redova, šutnja vlasti RS puno govori, smatra član Glavnog odbora Stranke demokratske akcije Tarik Sadović:
“Možda vlast RS-a i najodgovorniji političari u tom entitetu žele da ignorišu taj zločin, da ga stave pod tepih, da jednostvano kažu: ’To se desilo, ali eto, svi su činili zločine, pa nema potrebe da se i mi oko toga oglasimo’.”
Istina, portparol Srpske demokratske stranke Stanko Pivašević, upravo se oglasio tvrdnjom da su i drugi činili zločine:
“Rat je jedno nenormalno stanje, razumijete. I ako su ovdje ratovali mudžahedini, potpuno je jasno da su tu bili i dobrovoljci iz Srbije. Ipak smo mi živjeli u zajedničkoj državi. I u suštini, ja lično mislim da to treba staviti ad akta, a da je to stvar suda i tih ljudi koji su počinili te zločine.”
Generalni sekretar Stranke nezavisnih socijaldemokrata Igor Radojičić smatra da su vlasti RS-a trebale da slijede primjer Srbije, koja se, prema njegovom mišljenju, brzom reakcijom, identifikacijom i hapšenjem počinioca pokazala kao pravna država:
“Jer je identifikovala pojedince koji su to učinili, ne zaklanjajući se iza države, iz republike, vojske ili policije kao kolektiviteta. U tom smislu mislim da bi Republici Srpskoj bilo bolje da je zvanično odreagovala kroz neke istražne radnje, nego ovo ćutanje koje na određeni način se može primijetiti.”
Zlatko Lagumdžija, predsjednik Socijaldemokratske partije BiH:
“Vi tačno danas na vlasti nemate odgovorne državnike na čelnim funkcijama, već one koji nemaju političke hrabrosti da se suoče sa nekim stvarima koje imaju obavezu kao lideri i kao državnici da iskažu, jer se, ipak, ponašaju prije svega politikantski, što je tragično i po RS i po ljude koji predstavljaju Srbe u izvršnoj vlasti u ovoj zemlji.”
Ipak, nisu svi pesimisti kada je riječ o stavu šire javnosti prema slikama zločina. Branko Todorović:
“Čini mi se da su reakcije običnih ljudi zaista bile potpuno iskrene, potpuno otvorene i one pokazuju da najveći broj normalnih ljudi ima u sebi očuvan onaj sistem vrijednosti koji nas čini ljudima i koji daje nadu da je u BiH i u regionu moguć jedan normalan život, neovisno od etničke, političke, vjerske ili bilo koje druge vrste pripadnosti.”
“Nikoga ne treba da iznenadi što nastavljači ideologije Radovana Karadžića ćutke ili sasvim mirno prelaze preko i tako brutalnih scena monstruoznih zločina. I mislim da je to ćutanje političara i političkih struktura u RS nešto što je očekivano i što se uklapa u jedno nastojanje u proteklih deset godina da se ratni zločini prikriju, da se relativiziraju, da se, na neki način, jednostvano pažnja javnosti, i domaće i međunarodne, usmjeri ka nečemu drugom, tako da nas to ne treba iznenaditi.”
Onima koji čitaju između redova, šutnja vlasti RS puno govori, smatra član Glavnog odbora Stranke demokratske akcije Tarik Sadović:
“Možda vlast RS-a i najodgovorniji političari u tom entitetu žele da ignorišu taj zločin, da ga stave pod tepih, da jednostvano kažu: ’To se desilo, ali eto, svi su činili zločine, pa nema potrebe da se i mi oko toga oglasimo’.”
Istina, portparol Srpske demokratske stranke Stanko Pivašević, upravo se oglasio tvrdnjom da su i drugi činili zločine:
“Rat je jedno nenormalno stanje, razumijete. I ako su ovdje ratovali mudžahedini, potpuno je jasno da su tu bili i dobrovoljci iz Srbije. Ipak smo mi živjeli u zajedničkoj državi. I u suštini, ja lično mislim da to treba staviti ad akta, a da je to stvar suda i tih ljudi koji su počinili te zločine.”
Generalni sekretar Stranke nezavisnih socijaldemokrata Igor Radojičić smatra da su vlasti RS-a trebale da slijede primjer Srbije, koja se, prema njegovom mišljenju, brzom reakcijom, identifikacijom i hapšenjem počinioca pokazala kao pravna država:
“Jer je identifikovala pojedince koji su to učinili, ne zaklanjajući se iza države, iz republike, vojske ili policije kao kolektiviteta. U tom smislu mislim da bi Republici Srpskoj bilo bolje da je zvanično odreagovala kroz neke istražne radnje, nego ovo ćutanje koje na određeni način se može primijetiti.”
Zlatko Lagumdžija, predsjednik Socijaldemokratske partije BiH:
“Vi tačno danas na vlasti nemate odgovorne državnike na čelnim funkcijama, već one koji nemaju političke hrabrosti da se suoče sa nekim stvarima koje imaju obavezu kao lideri i kao državnici da iskažu, jer se, ipak, ponašaju prije svega politikantski, što je tragično i po RS i po ljude koji predstavljaju Srbe u izvršnoj vlasti u ovoj zemlji.”
Ipak, nisu svi pesimisti kada je riječ o stavu šire javnosti prema slikama zločina. Branko Todorović:
“Čini mi se da su reakcije običnih ljudi zaista bile potpuno iskrene, potpuno otvorene i one pokazuju da najveći broj normalnih ljudi ima u sebi očuvan onaj sistem vrijednosti koji nas čini ljudima i koji daje nadu da je u BiH i u regionu moguć jedan normalan život, neovisno od etničke, političke, vjerske ili bilo koje druge vrste pripadnosti.”
