Željku Pavičeviću dogodilo se ono čega se danas u Hrvatskoj plaše tisuće i tisuće ljudi – u srednjoj životnoj dobi, na pragu pedesetih, ostao je bez posla. Uzalud je, na Zavodu za zapošljavanje, tražio novi, a onda je saznao za osječku Udrugu nezaposlenih. Pokucao je na njihova vrata i rekao im da traži bilo kakav posao:
„Trebao mi je posao i zbog staža, a na koncu konca i materijalno je situacija bila teška. Posao nisam birao, bio sam spreman da radim bilo koji. Tako da sam počeo raditi prvo u šumariji, to su bili sezonski poslovi po par mjeseci, koliko god je bilo posla. E kad nije bilo posla, onda sam došao na red za popis plijena. To je redovit posao koji se u ljeto radi svaki drugi mjesec, a inače svaki mjesec.“
Danas, Željko Pavičević jedan je od četiri i pol tisuće članova Udruge nezaposlenih, građanske inicijative koje je nastala 2001. godine, s namjenom da samorganizira građane u potrazi za poslom. Njen osnivač, diplomirani inženjer Miroslav Levaković, koji je i sam iskusio kako se osjeća onaj tko ostane bez posla, kaže da je udruga, zahvaljujući inicijativama koje je pokrenula, uspjela osigurati povremene poslove za stotine i stotine svojih članova. U prošloj godini, kaže Levaković, članovi udruge odradili su više od 180 tisuća radnih sati, radeći na najraznovrsnijim poslovima:
„Dosta komitenata imamo u gradskim poduzećima, u Hrvatskoj gospodarskoj komori, Slavonskoj banci… Obzirom da oni nemaju svoje fizičke radnike, stalno imamo nekoliko radnika kod njih. Vjerujte da nekoliko obitelji živi od toga. Onda, već četvrtu godinu čitamo plinska brojila u Osijeku. Negdje 34-35 ljudi je na tome stalno zaposleno, istina na nepuno radno vrijeme, ali kroz ove druge dodatne poslove imamo jedan dio ljudi koji imaju puno radno vrijeme već godinama.“
Udruzi su značajnu pomoć pružili gradska i županijska vlast, osiguravši prostore i početna sredstva. Vrlo brzo Udruzi nezaposlenih počeli su pristupati mnogi koji su do tada bezuspješno tražili posao na Zavodu za zapošljavanje. Jedan od njih je i Zoran Vuković:
„Oni su tada bili u povoju, obećavali su da će se raditi na nečemu što će nama naći bilo kakav posao. Nekih dva-tri mjeseca nakon toga, oni su uspjeli potpisati ugovor sa HEP-om da se nezaposlenima da bar da očitavaju plinska brojila, električna energija i tako dalje. Tako da sam već tad imao sreću da sam dobio to očitavanje plina koje do dan danas traje.“
Predsjednik Udruge nezaposlenih i njen osnivač, Miroslav Levaković, kaže kako posao za svoje članove nalaze i u sezonskim radovima u poljoprivredi, kao i u Hrvatskim šumama. Iz godine u godinu takvih je poslova sve više, a Udruga nezaposlenih osnovale je i svoje dvije tvrtke „Uslugu“ i „Agenciju za povremeni posao“, koje se također angažiraju u pronalaženju poslova. Pozitivna iskustva Udruge nezaposlenih, kaže Levaković, naišla su i na zanimanje izvan granica Hrvatske. Nedavno, svoja iskustva prenijeli su i zainteresiranima u Vojvodini:
„Taj naš model je postao interesantan i našim istočnim susjedima. Evo prošli tjedan sam bi u Pokrajinskom vijeću Vojvodine, gdje sam, u okviru razvoja lokalne uprave, iznio naš model koji je naišao na veliku podršku i na odobravanje i vjerujem da će zaživjeti i tamo.“
Prilikom prošlogodišnjeg posjeta Osijeku, Udrugu je posjetio i hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, a u znak potpore postao je njezinim počasnim članom.
„Trebao mi je posao i zbog staža, a na koncu konca i materijalno je situacija bila teška. Posao nisam birao, bio sam spreman da radim bilo koji. Tako da sam počeo raditi prvo u šumariji, to su bili sezonski poslovi po par mjeseci, koliko god je bilo posla. E kad nije bilo posla, onda sam došao na red za popis plijena. To je redovit posao koji se u ljeto radi svaki drugi mjesec, a inače svaki mjesec.“
Danas, Željko Pavičević jedan je od četiri i pol tisuće članova Udruge nezaposlenih, građanske inicijative koje je nastala 2001. godine, s namjenom da samorganizira građane u potrazi za poslom. Njen osnivač, diplomirani inženjer Miroslav Levaković, koji je i sam iskusio kako se osjeća onaj tko ostane bez posla, kaže da je udruga, zahvaljujući inicijativama koje je pokrenula, uspjela osigurati povremene poslove za stotine i stotine svojih članova. U prošloj godini, kaže Levaković, članovi udruge odradili su više od 180 tisuća radnih sati, radeći na najraznovrsnijim poslovima:
„Dosta komitenata imamo u gradskim poduzećima, u Hrvatskoj gospodarskoj komori, Slavonskoj banci… Obzirom da oni nemaju svoje fizičke radnike, stalno imamo nekoliko radnika kod njih. Vjerujte da nekoliko obitelji živi od toga. Onda, već četvrtu godinu čitamo plinska brojila u Osijeku. Negdje 34-35 ljudi je na tome stalno zaposleno, istina na nepuno radno vrijeme, ali kroz ove druge dodatne poslove imamo jedan dio ljudi koji imaju puno radno vrijeme već godinama.“
Udruzi su značajnu pomoć pružili gradska i županijska vlast, osiguravši prostore i početna sredstva. Vrlo brzo Udruzi nezaposlenih počeli su pristupati mnogi koji su do tada bezuspješno tražili posao na Zavodu za zapošljavanje. Jedan od njih je i Zoran Vuković:
„Oni su tada bili u povoju, obećavali su da će se raditi na nečemu što će nama naći bilo kakav posao. Nekih dva-tri mjeseca nakon toga, oni su uspjeli potpisati ugovor sa HEP-om da se nezaposlenima da bar da očitavaju plinska brojila, električna energija i tako dalje. Tako da sam već tad imao sreću da sam dobio to očitavanje plina koje do dan danas traje.“
Predsjednik Udruge nezaposlenih i njen osnivač, Miroslav Levaković, kaže kako posao za svoje članove nalaze i u sezonskim radovima u poljoprivredi, kao i u Hrvatskim šumama. Iz godine u godinu takvih je poslova sve više, a Udruga nezaposlenih osnovale je i svoje dvije tvrtke „Uslugu“ i „Agenciju za povremeni posao“, koje se također angažiraju u pronalaženju poslova. Pozitivna iskustva Udruge nezaposlenih, kaže Levaković, naišla su i na zanimanje izvan granica Hrvatske. Nedavno, svoja iskustva prenijeli su i zainteresiranima u Vojvodini:
„Taj naš model je postao interesantan i našim istočnim susjedima. Evo prošli tjedan sam bi u Pokrajinskom vijeću Vojvodine, gdje sam, u okviru razvoja lokalne uprave, iznio naš model koji je naišao na veliku podršku i na odobravanje i vjerujem da će zaživjeti i tamo.“
Prilikom prošlogodišnjeg posjeta Osijeku, Udrugu je posjetio i hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, a u znak potpore postao je njezinim počasnim članom.
