Najmanje 60 osoba je poginulo, a više od 150 je povrijedjeno u napadu bombaša samoubojice na sjedište Kurdske partije u iračkom gradu Arbilu, koje služi i kao regrutni centar.
Kako javljaju agencije, na osnovu iskaza očevidaca, ispred zgrade je bila masa onih koji su u redu čekali da se prijave za posao u iračkoj policiji. Medju njima je bilo i mnogo civila. Napad je izvršen u gusto naseljenom dijelu grada, u blizini hotela Sheraton, gdje se i nalazi sjedište kurdske partije koju predvodi Massud Barsani.
U prvim TV slikama koje prenosi Al-Iraqija vide se uništeni automobili i lokve krvi. Prema izvještajima novinskih agencija povrijedjeno je 150 ljudi, bolnice u Arbilu medjutim daju podatak od čak 200 teže i lakše ranjenih.
Od kada je prije sedam dana u Iraku uspostavljena nova vlada, povećao se broj napada pobunjenika. Samo u posljednjih sedam dana u bombaškim je napadima poginulo 200 ljudi. Ovaj današnji najteži je dosada i povećava pritisak na novoizabrani kabinet. Guverner provincije Arbil, Nawzad Hadi izjavio je agenciji Reuter da će nastaviti borbu protiv terorista sve dok ne budu iskorijenjeni. "Unatoč svemu, neće nas zaplašiti ni zaustaviti", kazao je Hadi.
* * * * *
Prije dvije godine američki je predsjednik George Bush, stojeći na palubi nosača aviona u Pacifiku proglasio završenim rat u Iraku. Ali borba sa pobunjenicima i oko 50 hiljada američkih vojnika na iračkom teritoriju jasno kazuju da rat ni izdaleka nije završen. Ovih dana je medjutim general Richard Myers (Ričard Majers) šef Generalštaba izvjestio Kongres da američko prisustvo u Iraku i Afganistanu limitira spremnost Pentagona za moguće operacije na nekim drugim područjima.
Kada su novinari prošle sedmice na Press konferenciji u Bijeloj kući pitali Georga Busha da li rat iscrpljuje američke vojne resurse, američki je predsjednik odgovorio:
"Osoba koju to treba pitati, osoba koju naposljetku ja pitam, jeste načelnik Generalštaba , moj prvi vojni savjetnik. Pitao sam ga: Da li misli da ograničavamo naše kapacitete za rješavanje drugih problema time što smo tako snažno prisutni u Iraku? Odgovor je NE, on ne osjeća da smo limitirani. On ima osjećaj da mi imamo dovoljno kapaciteta.", kazao je Bush.
Ali 2.maja u Kongresu, Myers nije na isto pitanje odgovorio s NE. Dapače, izričito je kazao kako produženje iračkog rata dovodi američke snage u poziciju da bi u eventualnim budućim operacijama morale ratovati duže, usporenije s mnogo više gubitaka, i vojnih i civilnih.
Pravo je pitanje do kojeg su stupnja u ovim uvjetima američke vojne snage sputane? Prema mišljenju Marcusa Corbina, ne previše. Analitičar vašingtonskog Centra za pitanja odbrane kaže da bi eventualne nove akcije Američke vojske možda trajale duže i možda nosile veće gubitke, ali da je važniji faktor koji se ne vidi na bojnom polju – osipanje sredstava i novca.
"Stvarnost na terenu je neko drugo pitanje, i u odredjenim se područjima zaista mogu vidjeti strahote. Ali, nije stvar u gubljenju rata, nego u tome koliko novca i drugih sredstava vam je potrebno da vojsku učinite efikasnijom, i koliko bi, uz postojeće, neke druge operacije mogle koštati?, kaže Corbin za Radio Slobodna Evropa.
Prije dvije godine bilo je očito da SAD, zbog umješanosti u iračku krizu, nisu bile u stanju na vrijeme intervenirati u Liberiji. Bush je u Afriku tada poslao malu trupu marinaca da pomognu evakuaciju stranaca u toj zemlji. Ali Corbin tvrdi da su Sjedinjene države bile u stanju intervenirati u Liberiji, da su se na to odlučile. Vašingtonski vojni analitičar tvrdi da Bushova administracija naprosto nije željela učestvovati u tom konfliktu. Analitičar za odbranu i sigurnost Heritage Foundation, Jack Spencer saglasan je s tim stavom. "Izjava generala Myersa uopšte nije bitna", kaže Spencer, "američka Vlada može koristiti vojne snage na dva mjesta, podjednako uspješno kao i na jednom", tvrdi Spencer.
"Stvar je u tome da mi sa postojećim snagama možemo učiniti mnogo više, nego činimo trenutno. To što su naše snage pod takvim naponom leži u tome što smo ih predhodnih deset godina iscrpili u Bosni i na Kosovu. Paralelno nismo dovoljno izdvajali za vojsku , a trošili smo iste izvore. Američka je vojska upravo zato 11.septembar dočekala kao već iscrpljena", kaže Jack Spencer.
On tvrdi kako je vrijeme da Pentagon svoje prioritete presloži prema brzim bitkama. Na taj način, zaključuje analitičar Heritage Foundation , američke snage biće izložene manjim naporima u potpuno novoj vojnoj kampanji.
* * * * *
Hronologija najtežih samoubilačkih napada u Iraku:
- 1. februar 2004. - U dva napada samoubica na ured Kurdistanske partije u Arbilu poginulo je 117 osoba, a 133 je povrijedjeno.
- 10. februar 2004. - U eksploziji automobila bombe kod policijske stanice u Iskandariju (južno od Bagdada), 53 osobe su ubijene.
- 11. februar 2004. - U centru za regrutaciju vojnika u Bagdadu ubijeno je 47 osoba u eksploziji automobila bombe.
- 2. mart 2004. - Ukupno 171 osoba je ubijena i oko 400 je povrijedjeno u Bagdadu i Kerbali u napadu samoubice.
- 21. april 2004. - Samoubilački bombaši su ubili 73 osobe, uključujući 17. djece u napadu na tri policijske stanice u Basri.
- 24. jun 2004. - U napadima u Bagdadu, Mosulu, Ramadi, Faludži i Bakubi ubijeno je 100 ljudi.
- 28. jun 2004. - U napadu na policijski regrutni centar u Bakubi ubijeno je 70 osoba.
- 14. septembar 2004. - U eksploziji automobila bombe nadomak jedne policijske stanice u Bagdadu poginulo je 47 osoba, a 114 je povrijedjeno.
- 30. septembar 2004. - Ukupno 41 osoba je ubijena, od kojih 34 djece, i 139 je povrijedjeno u eksploziji tri vozila nedaleko od konvoja američke vojske kod Bagdada.
- 19. decembar 2004. - Najmanje 50 osoba je ubijeno, a 140 ranjeno u napadu bombaša samoubice u Najafu, dok je u drugom napadu u Kerbali ubijeno 14 osoba i povrijedjena najmanje 51 osoba.
- 21. decembar 2004. - Bombaš samoubica je ubio 21 osobu i ranio 69 u Mosulu, nadomak američke vojne baze.
- 2. januar 2005. - U eksploziji autobusa kod Balada, 26 osoba je poginulo.
- 5. januar 2005. - U napadu na policijsku akademiju u Hili ubijeno je 15 ljudi.
- 30. januar 2005. - Na dan izbora na raznim lokacijama ubijeno je najmanje 35 osoba.
- 7. februar 2005. - U samoubilačkom napadu u Bakubi i Mosulu, ubijeno je najmanje 27 osoba.
- 8. februar 2005. - Ukupno 21 osoba je poginula, a 27 je povrijedjeno zapadno od Bagdada. Ekstemistička grupa Abu Musab al Zarkavi al Kaida je preuzela odgovornost za napad.
- 28. februar 2005. - U napadu samoubice u Hili ubijeno je 125 i povrijedjeno 130. ljudi.
- 10. mart 2005. - Najmanje 50 osoba je poginulo, a 80 je povrijedjeno u napadu na šiitsku džamiju u Mosulu.
- 4. maj 2005. - U napadu na ured Kurdistanske partije najmanje 60 osoba je poginulo a 150 je ranjeno.
Kako javljaju agencije, na osnovu iskaza očevidaca, ispred zgrade je bila masa onih koji su u redu čekali da se prijave za posao u iračkoj policiji. Medju njima je bilo i mnogo civila. Napad je izvršen u gusto naseljenom dijelu grada, u blizini hotela Sheraton, gdje se i nalazi sjedište kurdske partije koju predvodi Massud Barsani.
U prvim TV slikama koje prenosi Al-Iraqija vide se uništeni automobili i lokve krvi. Prema izvještajima novinskih agencija povrijedjeno je 150 ljudi, bolnice u Arbilu medjutim daju podatak od čak 200 teže i lakše ranjenih.
Od kada je prije sedam dana u Iraku uspostavljena nova vlada, povećao se broj napada pobunjenika. Samo u posljednjih sedam dana u bombaškim je napadima poginulo 200 ljudi. Ovaj današnji najteži je dosada i povećava pritisak na novoizabrani kabinet. Guverner provincije Arbil, Nawzad Hadi izjavio je agenciji Reuter da će nastaviti borbu protiv terorista sve dok ne budu iskorijenjeni. "Unatoč svemu, neće nas zaplašiti ni zaustaviti", kazao je Hadi.
* * * * *
Prije dvije godine američki je predsjednik George Bush, stojeći na palubi nosača aviona u Pacifiku proglasio završenim rat u Iraku. Ali borba sa pobunjenicima i oko 50 hiljada američkih vojnika na iračkom teritoriju jasno kazuju da rat ni izdaleka nije završen. Ovih dana je medjutim general Richard Myers (Ričard Majers) šef Generalštaba izvjestio Kongres da američko prisustvo u Iraku i Afganistanu limitira spremnost Pentagona za moguće operacije na nekim drugim područjima.
Kada su novinari prošle sedmice na Press konferenciji u Bijeloj kući pitali Georga Busha da li rat iscrpljuje američke vojne resurse, američki je predsjednik odgovorio:
"Osoba koju to treba pitati, osoba koju naposljetku ja pitam, jeste načelnik Generalštaba , moj prvi vojni savjetnik. Pitao sam ga: Da li misli da ograničavamo naše kapacitete za rješavanje drugih problema time što smo tako snažno prisutni u Iraku? Odgovor je NE, on ne osjeća da smo limitirani. On ima osjećaj da mi imamo dovoljno kapaciteta.", kazao je Bush.
Ali 2.maja u Kongresu, Myers nije na isto pitanje odgovorio s NE. Dapače, izričito je kazao kako produženje iračkog rata dovodi američke snage u poziciju da bi u eventualnim budućim operacijama morale ratovati duže, usporenije s mnogo više gubitaka, i vojnih i civilnih.
Pravo je pitanje do kojeg su stupnja u ovim uvjetima američke vojne snage sputane? Prema mišljenju Marcusa Corbina, ne previše. Analitičar vašingtonskog Centra za pitanja odbrane kaže da bi eventualne nove akcije Američke vojske možda trajale duže i možda nosile veće gubitke, ali da je važniji faktor koji se ne vidi na bojnom polju – osipanje sredstava i novca.
"Stvarnost na terenu je neko drugo pitanje, i u odredjenim se područjima zaista mogu vidjeti strahote. Ali, nije stvar u gubljenju rata, nego u tome koliko novca i drugih sredstava vam je potrebno da vojsku učinite efikasnijom, i koliko bi, uz postojeće, neke druge operacije mogle koštati?, kaže Corbin za Radio Slobodna Evropa.
Prije dvije godine bilo je očito da SAD, zbog umješanosti u iračku krizu, nisu bile u stanju na vrijeme intervenirati u Liberiji. Bush je u Afriku tada poslao malu trupu marinaca da pomognu evakuaciju stranaca u toj zemlji. Ali Corbin tvrdi da su Sjedinjene države bile u stanju intervenirati u Liberiji, da su se na to odlučile. Vašingtonski vojni analitičar tvrdi da Bushova administracija naprosto nije željela učestvovati u tom konfliktu. Analitičar za odbranu i sigurnost Heritage Foundation, Jack Spencer saglasan je s tim stavom. "Izjava generala Myersa uopšte nije bitna", kaže Spencer, "američka Vlada može koristiti vojne snage na dva mjesta, podjednako uspješno kao i na jednom", tvrdi Spencer.
"Stvar je u tome da mi sa postojećim snagama možemo učiniti mnogo više, nego činimo trenutno. To što su naše snage pod takvim naponom leži u tome što smo ih predhodnih deset godina iscrpili u Bosni i na Kosovu. Paralelno nismo dovoljno izdvajali za vojsku , a trošili smo iste izvore. Američka je vojska upravo zato 11.septembar dočekala kao već iscrpljena", kaže Jack Spencer.
On tvrdi kako je vrijeme da Pentagon svoje prioritete presloži prema brzim bitkama. Na taj način, zaključuje analitičar Heritage Foundation , američke snage biće izložene manjim naporima u potpuno novoj vojnoj kampanji.
* * * * *
Hronologija najtežih samoubilačkih napada u Iraku:
- 1. februar 2004. - U dva napada samoubica na ured Kurdistanske partije u Arbilu poginulo je 117 osoba, a 133 je povrijedjeno.
- 10. februar 2004. - U eksploziji automobila bombe kod policijske stanice u Iskandariju (južno od Bagdada), 53 osobe su ubijene.
- 11. februar 2004. - U centru za regrutaciju vojnika u Bagdadu ubijeno je 47 osoba u eksploziji automobila bombe.
- 2. mart 2004. - Ukupno 171 osoba je ubijena i oko 400 je povrijedjeno u Bagdadu i Kerbali u napadu samoubice.
- 21. april 2004. - Samoubilački bombaši su ubili 73 osobe, uključujući 17. djece u napadu na tri policijske stanice u Basri.
- 24. jun 2004. - U napadima u Bagdadu, Mosulu, Ramadi, Faludži i Bakubi ubijeno je 100 ljudi.
- 28. jun 2004. - U napadu na policijski regrutni centar u Bakubi ubijeno je 70 osoba.
- 14. septembar 2004. - U eksploziji automobila bombe nadomak jedne policijske stanice u Bagdadu poginulo je 47 osoba, a 114 je povrijedjeno.
- 30. septembar 2004. - Ukupno 41 osoba je ubijena, od kojih 34 djece, i 139 je povrijedjeno u eksploziji tri vozila nedaleko od konvoja američke vojske kod Bagdada.
- 19. decembar 2004. - Najmanje 50 osoba je ubijeno, a 140 ranjeno u napadu bombaša samoubice u Najafu, dok je u drugom napadu u Kerbali ubijeno 14 osoba i povrijedjena najmanje 51 osoba.
- 21. decembar 2004. - Bombaš samoubica je ubio 21 osobu i ranio 69 u Mosulu, nadomak američke vojne baze.
- 2. januar 2005. - U eksploziji autobusa kod Balada, 26 osoba je poginulo.
- 5. januar 2005. - U napadu na policijsku akademiju u Hili ubijeno je 15 ljudi.
- 30. januar 2005. - Na dan izbora na raznim lokacijama ubijeno je najmanje 35 osoba.
- 7. februar 2005. - U samoubilačkom napadu u Bakubi i Mosulu, ubijeno je najmanje 27 osoba.
- 8. februar 2005. - Ukupno 21 osoba je poginula, a 27 je povrijedjeno zapadno od Bagdada. Ekstemistička grupa Abu Musab al Zarkavi al Kaida je preuzela odgovornost za napad.
- 28. februar 2005. - U napadu samoubice u Hili ubijeno je 125 i povrijedjeno 130. ljudi.
- 10. mart 2005. - Najmanje 50 osoba je poginulo, a 80 je povrijedjeno u napadu na šiitsku džamiju u Mosulu.
- 4. maj 2005. - U napadu na ured Kurdistanske partije najmanje 60 osoba je poginulo a 150 je ranjeno.
