RSE: O pitanju potrebe i uloge Visokog predstavnika međunarodne zajednice danas u Bosni i Hercegovini, građani i zvaničnici u toj zemlji razmišljaju na različite načine. Kritičari uloge i ponašanja te institucije smatraju da je ona neadekvatna i smetnja za osamostaljivanje domaće vlasti. Na drugoj strani su priznanja da je ta institucija još uvijek potrebna BiH zbog brojnih, ozbiljnih neriješenih političkih pitanja u još uvijek nacionalno i teritorijalno podijeljenoj zemlji. Sulejman Tihić, član Predsjedništva BiH, s tim u vezi, nema dilema:
TIHIĆ: Nemoguće je da vlasti u BiH uopće funkcionišu bez prisustva Visokog predstavnika. Uostalom, Daytonski sporazum je to predvidio. Njegovi potpisnici su sigirno bili svjesni da postojeći ustavni sistem ne može samostalno funkcionisati, ustavni sistem u kojem su na svakom koraku ugrađene blokade, a nisu ugrađeni instrumenti deblokada. I čim bi Visoki predstavnik zašao iz Bosne i Hercegovine, sistem bi pao.
RSE: I srpski član u državnom Predsjedništvu BiH Borisav Paravac smatra da domaća vlast još uvijek ne može samostalno djelovati:
PARAVAC: Mislim da imamo još problema oko samoodrživosti. Koliko je sad tu kriv način funkcionisanja Ureda Visokog predstavnika, to je druga stvar. Mislim da ta funkcija treba postepeno da odumire i ona mora imati jedan određeni program odumiranja. Međutim, nekad se stekne dojam da je ona, evo i nakon toliko vremena – od 1996. godine, još jača. A mislim da treba ići u sasvim drugom pravcu – da ona postepeno odumire, a da jačaju institucije domaće vlasti.
RSE: U nezavisnoj i stručnoj javnosti potreba institucije Visokog predstavnika u BiH promatra se kroz prizmu njegove spremnosti da u saradnji sa domaćim vlastima efikasno podstiče ostvarivanje pretpostavki za samoodrživo djelovanje i ustavnu transformaciju države. Opozicione partije u BiH takođe smatraju da je Visoki predstvnik i dalje potreban toj zemlji, ali u sasvim drugačijoj funkciji i formi djelovanja od one koju trenutno obavlja Paddy Ashdown. Lider SDP BiH Zlatko Lagumdžija smatra da je neophodno ulogu Visokog predstavnika ponovo dovesti u partnerski odnos sa domaćim vlastima:
LAGUMDŽIJA: Ono što je evidentno, to je da s odlaskom Visokog predstavnika koji se zove Paddy Ashdown, ne treba otići institucija Visokog predstavnika. Činjenica je da je Paddy Ashdown čovjek koji će biti upamćen, evo poslije tri godine svog mandata ovdje, kao čovjek koji je uništio partnerstvo između domaćih političkih snaga i međunarodne zajednice i koji je suodgovoran zato što je lažnim reformatorima dao licencu da su reformatori i pustio ih da provode reforme od kojih danas običan čovjek ne vidi nikakvog rezultata. Novi Visoki predstavnik koji treba ovdje da dođe, na određen način treba transformirati svoju ulogu i biti prije svega čovjek koji će voditi proces promjena ustavnopravnog okvira BiH u skladu sa evropskim standardima. Drugim riječima, Visoki predstavnik treba da bude neka vrsta poštenog deal-makera ili brokera između domaćih političkih snaga u daljoj ustavnoj dogradnji, kako bi Bosna i Hercegovina postala punopravna članica Evropske unije.
RSE: Šta procjenjujete, koliko dugo još bi trebalo da postoji ta institucija u BiH?
LAGUMDŽIJA: Ja prije svega mislim da ovakva institucija kakva je sada nam više ne treba. Ja vjerujem da će novi Visoki predstavnik imati bitno drugačiju ulogu, da će on više da se bavi sadržinom reformi, a ne formom reformi, da će to biti čovjek koji je manje vidljiv u javnosti, a više vidljiv u pomaganju da domaće političke snage između sebe imaju neki dijalog i komunikaciju i da same rade svoj posao. Jedan takav prelazni period bi, pretpostavljam, mogao da traje neke dvije do tri godine, koliko nam je potrebno da potpišemo ugovor o stabilizaciji i pridruživanju i postanemo kandidat za ulazak u EU, na određen način da dođemo u poziciju u kojoj se nalazi Hrvatska danas.
RSE: Brojni međunarodni stručnjaci koji se bave problemom sigurnosti i stabilnosti u Evropi, takođe su kritični u ocjenama načina funkcionisanja ureda Visokog predstavnika.
Profesor Hans-Joachim Giessmann, direktor Instituta za istraživanje mira i sigurnosnu politiku u Hamburgu, smatra da Visoki predstavnik u BiH danas ima prenaglašeno autoritarnu ulogu koja može kod stanovništva izazvati zabludu o pravim namjerama međunarodne zajednice u BiH:
GIESSMANN: Ja mislim da je vrijeme isteklo kada je trebalo dati puni suverenitet zvaničnicima BiH da brinu o vlastitim ljudima i upravljanju zemljom. Ono sto je gospodin Ashdown nedavno uradio, po mom mišljenju je pogrešna primjena njegovih ovlaštenja na koja se ne mogu čak ni žaliti oni koji su smijenjeni. S druge strane, ljudi u BiH mogu zbog toga misliti da međunarodna zajednica potpuno odlučuje o njihovoj budućnosti, umjesto da im se da prilika da sami odlučuju.
RSE: Smatrate li da su aktuelni bosanskohercegovački zvaničnici u stanju samostalno upravljati zemljom, bez prisustva ureda Visokog predstavnika?
GIESSMANN: To je svakako važno pitanje jer nema sumnje da su problemi u vlasti, kao sto je korupcija, na primjer, veliki izazov za Bosnu i Hercegovinu. Još uvijek, međutim, mora biti nađen kompromis između procesa političke transformacije u BiH i, s druge strane, uticaja kojim međunarodna zajednica pokušava vršiti pritisak na tu državu. Ako je u provođenju reformi rezultat u javnosti utisak da međunarodna zajednica samo kažnjava građane, efekat takvog djelovanja može biti suprotan od namjere, a to je da se građanima u BiH pomogne u procesu političke transformacije.
RSE: S obzirom na činjenice iz aktuelne stvarnosti u BiH, o kojima smo govorili, treba li BiH Visoki predstavnik danas?
GIESSMANN: Ja mislim da, za sada, još treba, ali da mora djelovati vrlo pažljivo. Visoki predstavnik može služiti kao posrednik između međunarodne zajednice i vlasti u BiH. Ali dok god Ashdown koristi svoju moć na takav način da se može smatrati kao da je kolonijalni guverner, uloga Visokog predstavnika je neprihvatljiva. I u EU rastu kritike onoga sto Ashdown radi, i ja mislim da su ti kritičari u pravu.
RSE: Najnovija ocjena uloge Visokog predstavnika u BiH došla je od Wolfganga Petritscha, čovjeka koji je obavljao tu dužnost do prije tri godine. Taj austrijski diplomata ocjenjuje da BiH neće moći biti integrirana u euroatlantske strukture sve dok se tom zemljom upravlja iz ureda Visokog predstavnika međunarodne zajednice.
TIHIĆ: Nemoguće je da vlasti u BiH uopće funkcionišu bez prisustva Visokog predstavnika. Uostalom, Daytonski sporazum je to predvidio. Njegovi potpisnici su sigirno bili svjesni da postojeći ustavni sistem ne može samostalno funkcionisati, ustavni sistem u kojem su na svakom koraku ugrađene blokade, a nisu ugrađeni instrumenti deblokada. I čim bi Visoki predstavnik zašao iz Bosne i Hercegovine, sistem bi pao.
RSE: I srpski član u državnom Predsjedništvu BiH Borisav Paravac smatra da domaća vlast još uvijek ne može samostalno djelovati:
PARAVAC: Mislim da imamo još problema oko samoodrživosti. Koliko je sad tu kriv način funkcionisanja Ureda Visokog predstavnika, to je druga stvar. Mislim da ta funkcija treba postepeno da odumire i ona mora imati jedan određeni program odumiranja. Međutim, nekad se stekne dojam da je ona, evo i nakon toliko vremena – od 1996. godine, još jača. A mislim da treba ići u sasvim drugom pravcu – da ona postepeno odumire, a da jačaju institucije domaće vlasti.
RSE: U nezavisnoj i stručnoj javnosti potreba institucije Visokog predstavnika u BiH promatra se kroz prizmu njegove spremnosti da u saradnji sa domaćim vlastima efikasno podstiče ostvarivanje pretpostavki za samoodrživo djelovanje i ustavnu transformaciju države. Opozicione partije u BiH takođe smatraju da je Visoki predstvnik i dalje potreban toj zemlji, ali u sasvim drugačijoj funkciji i formi djelovanja od one koju trenutno obavlja Paddy Ashdown. Lider SDP BiH Zlatko Lagumdžija smatra da je neophodno ulogu Visokog predstavnika ponovo dovesti u partnerski odnos sa domaćim vlastima:
LAGUMDŽIJA: Ono što je evidentno, to je da s odlaskom Visokog predstavnika koji se zove Paddy Ashdown, ne treba otići institucija Visokog predstavnika. Činjenica je da je Paddy Ashdown čovjek koji će biti upamćen, evo poslije tri godine svog mandata ovdje, kao čovjek koji je uništio partnerstvo između domaćih političkih snaga i međunarodne zajednice i koji je suodgovoran zato što je lažnim reformatorima dao licencu da su reformatori i pustio ih da provode reforme od kojih danas običan čovjek ne vidi nikakvog rezultata. Novi Visoki predstavnik koji treba ovdje da dođe, na određen način treba transformirati svoju ulogu i biti prije svega čovjek koji će voditi proces promjena ustavnopravnog okvira BiH u skladu sa evropskim standardima. Drugim riječima, Visoki predstavnik treba da bude neka vrsta poštenog deal-makera ili brokera između domaćih političkih snaga u daljoj ustavnoj dogradnji, kako bi Bosna i Hercegovina postala punopravna članica Evropske unije.
RSE: Šta procjenjujete, koliko dugo još bi trebalo da postoji ta institucija u BiH?
LAGUMDŽIJA: Ja prije svega mislim da ovakva institucija kakva je sada nam više ne treba. Ja vjerujem da će novi Visoki predstavnik imati bitno drugačiju ulogu, da će on više da se bavi sadržinom reformi, a ne formom reformi, da će to biti čovjek koji je manje vidljiv u javnosti, a više vidljiv u pomaganju da domaće političke snage između sebe imaju neki dijalog i komunikaciju i da same rade svoj posao. Jedan takav prelazni period bi, pretpostavljam, mogao da traje neke dvije do tri godine, koliko nam je potrebno da potpišemo ugovor o stabilizaciji i pridruživanju i postanemo kandidat za ulazak u EU, na određen način da dođemo u poziciju u kojoj se nalazi Hrvatska danas.
RSE: Brojni međunarodni stručnjaci koji se bave problemom sigurnosti i stabilnosti u Evropi, takođe su kritični u ocjenama načina funkcionisanja ureda Visokog predstavnika.
Profesor Hans-Joachim Giessmann, direktor Instituta za istraživanje mira i sigurnosnu politiku u Hamburgu, smatra da Visoki predstavnik u BiH danas ima prenaglašeno autoritarnu ulogu koja može kod stanovništva izazvati zabludu o pravim namjerama međunarodne zajednice u BiH:
GIESSMANN: Ja mislim da je vrijeme isteklo kada je trebalo dati puni suverenitet zvaničnicima BiH da brinu o vlastitim ljudima i upravljanju zemljom. Ono sto je gospodin Ashdown nedavno uradio, po mom mišljenju je pogrešna primjena njegovih ovlaštenja na koja se ne mogu čak ni žaliti oni koji su smijenjeni. S druge strane, ljudi u BiH mogu zbog toga misliti da međunarodna zajednica potpuno odlučuje o njihovoj budućnosti, umjesto da im se da prilika da sami odlučuju.
RSE: Smatrate li da su aktuelni bosanskohercegovački zvaničnici u stanju samostalno upravljati zemljom, bez prisustva ureda Visokog predstavnika?
GIESSMANN: To je svakako važno pitanje jer nema sumnje da su problemi u vlasti, kao sto je korupcija, na primjer, veliki izazov za Bosnu i Hercegovinu. Još uvijek, međutim, mora biti nađen kompromis između procesa političke transformacije u BiH i, s druge strane, uticaja kojim međunarodna zajednica pokušava vršiti pritisak na tu državu. Ako je u provođenju reformi rezultat u javnosti utisak da međunarodna zajednica samo kažnjava građane, efekat takvog djelovanja može biti suprotan od namjere, a to je da se građanima u BiH pomogne u procesu političke transformacije.
RSE: S obzirom na činjenice iz aktuelne stvarnosti u BiH, o kojima smo govorili, treba li BiH Visoki predstavnik danas?
GIESSMANN: Ja mislim da, za sada, još treba, ali da mora djelovati vrlo pažljivo. Visoki predstavnik može služiti kao posrednik između međunarodne zajednice i vlasti u BiH. Ali dok god Ashdown koristi svoju moć na takav način da se može smatrati kao da je kolonijalni guverner, uloga Visokog predstavnika je neprihvatljiva. I u EU rastu kritike onoga sto Ashdown radi, i ja mislim da su ti kritičari u pravu.
RSE: Najnovija ocjena uloge Visokog predstavnika u BiH došla je od Wolfganga Petritscha, čovjeka koji je obavljao tu dužnost do prije tri godine. Taj austrijski diplomata ocjenjuje da BiH neće moći biti integrirana u euroatlantske strukture sve dok se tom zemljom upravlja iz ureda Visokog predstavnika međunarodne zajednice.
