Egzaktnih podataka o promjenama zdravstvene slike građana Crne Gore u posljednjih petnaest godina nema, posebno kada je riječ o bolestima čiji su najčešći uzročnici stres, psihosomatski poremećaji, loša i nekvalitetna ishrana, loša zdravstvena zaštita ,itd. Doktor Agima Ljajević, iz Instituta za zdravlje, priznaje da je to veliki nedostatak, ali na osnovu raspoloživih podataka tvrdi i sljedeće:
“Ali su rađena i istraživanja koja pokazuju da ne postoje oboljenja koja se striktno vezuju za siromaštvo. To su bolesti koje su zastupljene i u zemljama koje se nalaze u okruženju. Mi imamo oscilacije, ponavljam, u vrijednosti indikatora koji su značajni pokazatelji zdravstvenog stanja, ali striktno da možemo da kažemo da postoje bolesti vezane za siromaštvo nema”.
Međutim, nesumnjivo je da je dugogodišnja kriza, ratno okruženje, siromaštvo ostavilo dubok trag na građane, posebno kada se radi o mentalnom zdravlju. To nam potvrđuju riječi psihijatra doktora Borislava Mitrića, direktora Psihijatrijske bolnice u Kotoru:
“Imamo povećan broj depresivnih stanja, povećan , znatno povećan broj korišćenja onih koji koriste narkotike, na prvom mjestu heroina. Imamo povećan broj samoubistava i narod je jako osiromašio. Imamo i povećano delikventno ponašanje, značajan broj ubistava, koji se ranije nije dešavao, iz koristoljublja na području Crne Gore”.
Prema riječima hirurga onkologa doktora Nebojše Crnogorca, inače predsjednika Društva za borbu protiv pušenja, evidencije o broju pacijenata sa malignim oboljenjima nema. Imaju samo evidenciju o umrlima:
“Veoma je teško dokazati da industrijski način života, industrijalizacije, eventualno zagađenje spoljne sredine, sem nekih konkretnih agenasa koji deluju na ljudsko zdravlje. Zna se da pušenje cigareta značajno skraćuje ljudski život, ali je veoma teško dokazati da zagađenja iz spoljne sredine zagađuju život”.
Ono na čemu doktor Crnogorac posebno insistira je da je situacija sa zdravstvenom zaštitom u Crnoj Gori u posljednjoj deceniji bez obzira na sve značajno napredovala. Međutim, to je još uvijek nedovoljno:
“Crna Gora odvaja nešto više od dvjesta dolara po glavi stanovnika za zdravlje građana. Eto, to je za mene suštinski problem što se jako malo ulaže u zdravlje. Bojim se da ćemo da kasnimo za svijetom još više ukoliko se ne shavti da je zdrastvo još jedna ekonomska kategorija, takođe”.
Na drugoj strani, osim siromaštva, zvuči gotovo paradoksalno da je prva država u čijem Ustavu piše da je ekološka, za zdravlje njenih građana najopasnija upravo sa aspekta zagađivanja okoline. Period ratnih devedesetih, potom cvjetanja šverca i sivog tržišta, te tranzicije i trke za profitom po svaku cijenu, izrodio je nekoliko ekoloških bombi: Koordinator za ekologiju Grupe za promjene Aleksandar Ražnatović:
“Podsjetiću samo da Kombinat aluminijuma, oko kojeg se sada podigla prašina, utiče na jednu trećinu populacije Crne Gore, a indirektno utiče na više od pola građana. Kombinat aluminijuma zagađuje ne samo okolinu Kombinata, nego podzemnim vodama, rijekom Moračom, vazduhom zagađuje cjelokupnu teritoriju Zetske ravnice, podno opštine Podgorica i Skadarskog jezera. Koliki to značaj i uticaj ima na zdravlje ljudi najbolje pokazuje i to da hrana i životne namirnice sa zetskog područja i Skadarskog jezera uopšte nijesu kontrolisane u posljednjih deset, petnaest godina jer, kada su kontrolisani prije desetak godina, odnosno tada , pokazale su da nijesu za upotrebu. Još uvijek je otvoreno pitanje mojkovačkog jalovišta koje svake godine kada dođe januar podsjeća da ga treba sanirati i tu su, takođe, “crne tačke” u Boki Kotorskoj i taj akvatorij koji nije adekvatno zaštićen, odnosno koji uopšte nije zaštićen od uticaja velikih gradova sa tog područja.U gradovima nema otpad za kanalizaciju i fekalije idu direktno u more “.
A šta o uticaju ekonomsko-političke krize na zdravlje misle građani Podgorice:
PODGORIČANIN 1: Sve zavisi od toga. Prvo počne ekonomska situacija, pa onda dalje sve. Ljudi nemaju novca, malo idu kod ljekara. Idu kad moraju, tako da tek kad se neki problem stvori tek tada idu.
PODGORIČANIN 2: Ne znam. Zbog lošeg standarda se narod lošije hrani i hrani se vrlo nekvalitetnom hranom, a obzirom na okruženje fabrika i nije čudo da je narušeno zdravlje gradjana. Pitanje je koliko je zdrava ta hrana koju unose i koliko ljudi imaju novca da se liječe.
PODGORIČANIN 3: Sve gore i gore. Još je podnošljivo, a spremaju se i veći jadi nego što jesu danas. Svak bi znao da se hrani da ima para.
PODGORIČANIN 4: Standard nikakav, plate male.Ovdje je vrlo teško živjet. Pogledajte samo sjever. Oko Podgorice se i vrti nešto, a ostalo je sve mrtvo. Kad nemaš standard nisi za niđe, je l' tako?
“Ali su rađena i istraživanja koja pokazuju da ne postoje oboljenja koja se striktno vezuju za siromaštvo. To su bolesti koje su zastupljene i u zemljama koje se nalaze u okruženju. Mi imamo oscilacije, ponavljam, u vrijednosti indikatora koji su značajni pokazatelji zdravstvenog stanja, ali striktno da možemo da kažemo da postoje bolesti vezane za siromaštvo nema”.
Međutim, nesumnjivo je da je dugogodišnja kriza, ratno okruženje, siromaštvo ostavilo dubok trag na građane, posebno kada se radi o mentalnom zdravlju. To nam potvrđuju riječi psihijatra doktora Borislava Mitrića, direktora Psihijatrijske bolnice u Kotoru:
“Imamo povećan broj depresivnih stanja, povećan , znatno povećan broj korišćenja onih koji koriste narkotike, na prvom mjestu heroina. Imamo povećan broj samoubistava i narod je jako osiromašio. Imamo i povećano delikventno ponašanje, značajan broj ubistava, koji se ranije nije dešavao, iz koristoljublja na području Crne Gore”.
Prema riječima hirurga onkologa doktora Nebojše Crnogorca, inače predsjednika Društva za borbu protiv pušenja, evidencije o broju pacijenata sa malignim oboljenjima nema. Imaju samo evidenciju o umrlima:
“Veoma je teško dokazati da industrijski način života, industrijalizacije, eventualno zagađenje spoljne sredine, sem nekih konkretnih agenasa koji deluju na ljudsko zdravlje. Zna se da pušenje cigareta značajno skraćuje ljudski život, ali je veoma teško dokazati da zagađenja iz spoljne sredine zagađuju život”.
Ono na čemu doktor Crnogorac posebno insistira je da je situacija sa zdravstvenom zaštitom u Crnoj Gori u posljednjoj deceniji bez obzira na sve značajno napredovala. Međutim, to je još uvijek nedovoljno:
“Crna Gora odvaja nešto više od dvjesta dolara po glavi stanovnika za zdravlje građana. Eto, to je za mene suštinski problem što se jako malo ulaže u zdravlje. Bojim se da ćemo da kasnimo za svijetom još više ukoliko se ne shavti da je zdrastvo još jedna ekonomska kategorija, takođe”.
Na drugoj strani, osim siromaštva, zvuči gotovo paradoksalno da je prva država u čijem Ustavu piše da je ekološka, za zdravlje njenih građana najopasnija upravo sa aspekta zagađivanja okoline. Period ratnih devedesetih, potom cvjetanja šverca i sivog tržišta, te tranzicije i trke za profitom po svaku cijenu, izrodio je nekoliko ekoloških bombi: Koordinator za ekologiju Grupe za promjene Aleksandar Ražnatović:
“Podsjetiću samo da Kombinat aluminijuma, oko kojeg se sada podigla prašina, utiče na jednu trećinu populacije Crne Gore, a indirektno utiče na više od pola građana. Kombinat aluminijuma zagađuje ne samo okolinu Kombinata, nego podzemnim vodama, rijekom Moračom, vazduhom zagađuje cjelokupnu teritoriju Zetske ravnice, podno opštine Podgorica i Skadarskog jezera. Koliki to značaj i uticaj ima na zdravlje ljudi najbolje pokazuje i to da hrana i životne namirnice sa zetskog područja i Skadarskog jezera uopšte nijesu kontrolisane u posljednjih deset, petnaest godina jer, kada su kontrolisani prije desetak godina, odnosno tada , pokazale su da nijesu za upotrebu. Još uvijek je otvoreno pitanje mojkovačkog jalovišta koje svake godine kada dođe januar podsjeća da ga treba sanirati i tu su, takođe, “crne tačke” u Boki Kotorskoj i taj akvatorij koji nije adekvatno zaštićen, odnosno koji uopšte nije zaštićen od uticaja velikih gradova sa tog područja.U gradovima nema otpad za kanalizaciju i fekalije idu direktno u more “.
A šta o uticaju ekonomsko-političke krize na zdravlje misle građani Podgorice:
PODGORIČANIN 1: Sve zavisi od toga. Prvo počne ekonomska situacija, pa onda dalje sve. Ljudi nemaju novca, malo idu kod ljekara. Idu kad moraju, tako da tek kad se neki problem stvori tek tada idu.
PODGORIČANIN 2: Ne znam. Zbog lošeg standarda se narod lošije hrani i hrani se vrlo nekvalitetnom hranom, a obzirom na okruženje fabrika i nije čudo da je narušeno zdravlje gradjana. Pitanje je koliko je zdrava ta hrana koju unose i koliko ljudi imaju novca da se liječe.
PODGORIČANIN 3: Sve gore i gore. Još je podnošljivo, a spremaju se i veći jadi nego što jesu danas. Svak bi znao da se hrani da ima para.
PODGORIČANIN 4: Standard nikakav, plate male.Ovdje je vrlo teško živjet. Pogledajte samo sjever. Oko Podgorice se i vrti nešto, a ostalo je sve mrtvo. Kad nemaš standard nisi za niđe, je l' tako?
