Dostupni linkovi

Marketing ili proevropska incijativa?


Predsednik Srbije Boris Tadić u Priboju je izjavio:

“Delim jednu ideju. Da pozovem sve političke lidere u Srbiji i da potpišemo jednu evropsku povelju, povelju kojom označavamo da ova zemlja ide prema Evropskoj uniji i da brine o svojim građanima i brine o tehnologiji, o radnim mestima i o proizvodnji.”

Demokratska stranka Srbije o toj ideji misli, bar prema rečima njegovog portparola Andreje Mladenovića:

“Niko ne može da prisvoji ulazak u Evropsku uniju sebi, znači imali smo situaciju u nekim drugim zemljama da jedna stranka započela a da je neka druga stranka kad je posle preuzela vlast završila određene procese i recimo uvela zemlju u Evropsku uniju.”

Zašto Demokretska stranka Srbije tako misli:

“I predsednik Tadić i njegova stranka, mislim na Demokratsku stranku, misli da su oni jedini koji mogu Srbiju da uvedu u Evropu, oni su jedini koji mogu sa Evropskom unijom da stvaraju kontakte. Pa nije tako. Znači, mogu i druge stranke, mogu i druge koalicije.”

Slično misli i generalni sekretar Srpske radikalne stranke Aleksandar Vučić, samo malo oštrije kritikujući predsednika Tadića.

”Gospodin Tadić očigledno razmišlja samo o marketingu, ličnom i svoje stranke. Nama predstoji donošenje novog ustava Republike Srbije u kojem će se definisati naš odnos prema različitim vrstama intergracija. Neka to regulišu Ustav, nemojte da to bude lično stranačke inicijative ovakve ili onakve jednog čoveka, inicijative sad će on da zove, hajde da negde nešto potpisuje. Nek se bavi nečim ozbiljnim, onim što je rekao da će za građane Srbije nešto ozbiljno da uradi da žive bolje, a ne samo kako će da dobije negde neki politički poen više.”

Možda je zbilja pred konačno ozbiljne nagoveštaje da će Srbija dobiti Studiju izvodljivosti došlo do hiperaktivnosti svih onih stranaka i političara koji bi želeli da sebi pred biračima pripišu zasluge za to, ali se tada može postaviti pitanje i Demokratskoj stranci Srbije šta je ako ne politički i to iznuđeni politički potez Vojislava Koštunice naprasna saradnja sa Haškim tribunalom koja podrazumeva sada ne hapšenje sa plastičnim kesama na glavama haških optuženika, ali hapšenje pod nerazjašnjenim okolnostima i to iz bolničkog kreveta generala policije Sretena Lukića. Dakle, kako god se Tadićev potez mogao tumačiti, i kao kucanje na otvorena vrata, politički ili marketniški potez, ovaj argument nije dovoljan da bi se inicijativa apriori odbacila. U tom smislu možda je primareniji stav Građanskog saveza Srbije. Ivan Andrić, funkcioner ove stranke, za naš program objašnjava:

“Građanski savez Srbije naravno podržava svaku ideju koja čini jedan korak bliže Evropskoj uniji pa i ideju o potpisivanju Evropske povelje. Međutim, mi smo svedoci u poslednjih godinu dana da se sve partije manje-više deklerativno zalažu za taj put, ali da jedne izbegavaju da rade na ciljevima i na koracima koji su neophodni radi ulaska u Evropsku uniju, a druge otvoreno o tim ciljevima lažu. Mi ćemo naravno takav jedan dokument potpisati s obzirom da je on potpuno u sprezi sa ciljevima našeg političkog delovanja, ali mislimo da ne treba tome pridavati neki veći značaj pošto se ovde radi o suštinskim da kažem razlikama koji se tiču načina i puta ulaska u Evropsku uniju kao i razloga za ulazak u Evropsku uniju. Za nas je mnogo važnije da svi političari iskažu svoj stav koji bi glasio otprilike da se oni zalažu da Srbija postane zemlja kakve su evropske, a da je učlanjenje u Evropsku uniju samo jedan cilj na tom putu.”

I na kraju red je saslušati obrazloženja samog Borisa Tadića zbog čega on smatra da je potpisivanje kao osobiti vid obavezivanje svih političkih aktera od posebnog značaja.

“Da se potpiše povelja koja bi obezbedila da ne zavisi smer politički ove zemlje, privredni i tehnološki od političara koji jesu na određenim funkcijama ili ne, nego to bi bila obaveza koja bi bila preuzimana nezavisno ko je predsednik Srbije, predsednik Vlade, predsednik parlamenta. Vrlo je važno da damo jednu takvu deklaraciju političku kojom bismo i
Evropsku uniju obavestili o svojim namerama na jedan mnogo snažniji i autorativniji način, a i našim građanima rekli šta je naš strateški cilj.”

Jedini mogući zaključak ostaje da je od potpisivanja bilo kakvog sporazuma u Srbiji neophodno da takav sporazum ne ostane samo mrtvo slovo na papiru, već nešto što zbilja obavezuje i iza čega stoji realno ubeđenje i namera svih potpisnika da potpisano i ostvare. Do sada to sa većinom sličnih inicijativa od većine potpisnika nije bio slučaj. To što se niko ne brine nad tom činjenicom već samo fabrikuje nove i nove ambiciozne povelje, deklaracije i inicijative, jeste realna opasnost za političku budućnost Srbije kada je reč o evropskim integracijama.
XS
SM
MD
LG